Da li ste znali da je Centralna Azija mjesto gdje se trenutno proizvodi najviše pamuka, a uslovi pod kojima rade berači pamuka su ni manje ni više nego robovski.

Iako je fokus svjetske javnosti u Bangladešu ili Indiji zbog svepristune neuslovnosti za rad, jako malo ljudi zna da vlasti u Uzbekistanu ili Turkmenistanu prisiljavaju radnike na berbu pamuka, a CNN piše da je više od milion djece, ali i odraslih prisiljeno brati pamuk pod visokim temperaturama, nehumanim uslovima rada koje nadzire državna vlast.

Pamuk u ovim zemljama zovu “bijelo zlato”, a profit ubire mali krug ljudi. Ovo doba godina je vrijeme kada počinje velika berba, a mnoštvo ljudi je u obje zemlje prisiljeno da radi i ispunjava kvote poslodavaca.

Ukoliko radnik ili grupa radnika ne ispuni zadatu normu bivaju kažnjeni, a nerijetko su izloženi i javnoj sramoti te oduzimanju zemljanih posjeda.

Cijenu pamuka određuju vlasti, imaju monopol na usjeve, i ostvaruju ogroman profit, dok im radnici imaju status robova.

Berači pamuka su obično najniži stalež, siromašni, ali i doktori, medicinske sestre kao i lokalna administracija u određenom trenutku dobijaju poštedu od svog stalnog posla kako bi brali pamuk.

Ukoliko bi odbili komandu, vlast im oduzima stalni posao, ili ih izloži još većem pritisku za koji je “mobing” preslaba riječ, prenosi CNN.

Internacionalne kompanije od vlasti Turkmenistana i Uzbekistana otkupljuju pamuk, kao industrijski proizvod, a poražavajuća činjenica je ta da Svjetska banka investira u ovaj projekat.

U prilog Turkmenistanu ide i podatak da imaju jedan od svjetski najstrožijih režima, i da im je diplomatska saradnja skoro pa nepoznat pojam. Država bez slobodnih medija, bez boraca za ljudska prava ima sve preduslove da gaji robovski život i prolazi nekažnjeno.