Hiljade fotografija i video snimaka koje su preplavile društvene mreže navele su mnoge Evropljane da se zabrinu za vlastitu sigurnost, a iz straha su se izrodile i uobičajene predrasude koje su osule naš glavni izvor informacija - društvene mreže", piše Hrvoje Marjanović, u svom osvrtu na terorističke napade u Parizu.

VIJEST o jučerašnjem pokolju u Parizu odjeknula je svijetom, a tekst prenosimo u cijelosti.

“Teško je pronaći sredinu i biti normalan jer bombardiraju vas sa svake strane, a budući da su domaće televizije tek dan kasnije registrirale važnost onoga što se zbivalo u susjedstvu, mnogi su pohitali na Fejs i portale da vide što se zbiva

Mišljenje nije činjenica iako bismo jako htjeli da to bude istina

Čim su vidjeli što se dogodilo, iz rupa su izašli svi koji su istog trena i bez razmišljanja za sve okrivili izbjeglice – ljude koji i sami bježe od onoga što se dogodilo Parižanima.

Nije potrebno puno truda da okrenete već ionako nahuškane i preplašene mase koje trzaju na svaku desničarsku dezinformaciju.

Profil Vlade RH preplavili su komentari onih koji žele da istog trena zatvorimo granice i upozoravaju da je Hrvatska prepuna terorista koji neometano prolaze kroz našu zemlju.

Odakle im te informacije? Misle da je tako, negdje su to čuli ili pročitali na profilu Velimira Bujanca… Tko zna. A ako su ovaj stav imali prije, čekajte da se dokopaju informacije o putovnici koja je pronađena kod jednog od napadača.

S druge strane mnogi će vrlo brzo za sve okriviti religiju iako statistike pokazuju da je religija bila povod za tek dva posto ukupnih terorističkih napada u Europi od 2009. do 2013., a velik dio javnosti po starom dobrom običaju ponovno će očekivati kolektivnu ispriku i oštru osudu zločina esktremista koji čine uistinu zanemariv postotak ukupnog broja muslimana (1,6 milijardi ljudi).

No, što god rekli ili učinili, to neće promijeniti mišljenja “ekipe iz balona” koja će nakon svega između muslimana i terorista ponovno staviti znak jednakosti iako su upravo muslimani najveće žrtve ISIS-a. Na kraju krajeva, pokazalo se da su dokazi apsolutno nebitni za one koji će zanemariti ili čak svjesno iskriviti činjenice kako bi opravdali vlastitu ksenofobiju.

Treći će u strahu od toga da ih netko ne nazove islamofobima svjesno zanemariti činjenicu da je Islam unatoč svemu samo još jedna ideja, a idejama, pogotovo ako dolaze u religioznom paketu, smijemo i moramo pristupiti kritički.

I nakon svega, svi će se ponovno baviti posljedicama, a ne uzrocima jer to je oduvijek bio popularan pristup.

Iako će se mnogi na to požaliti, Pariz će i ovog puta biti “važniji” od Libanona koji malo tko spominje iako se u oba slučaja radi o napadu ISIS-a. Nema suza, nema profilnih, nema Obame, nema straha, nema zastava. No unatoč svemu, čak i da su nam mediji tu vijest nabili na nos, budite iskreni i priznajte biste li stvarno istim intenzitetom reagirali na naslove o eksploziji u Libanonu.

Mislite da se o tom nije pisalo samo zato što vijest niste pročitali? Možete li bez Googlea reći u kojem se gradu to dogodilo? Možete li objasniti zašto vas to uopće smeta, ali i da pritom pronađete većeg krivca od Facebooka koji nije napravio aplikaciju s drugim zastavama?

Vjerojatno vas je više pogodilo to da su Eagles of Death Metal otkazali nastup u Zagrebu. Priznajte, ne znate ništa o napadu u Libanonu niti o bilo kojem drugom napadu koji se nije dogodio u “susjedstvu” i/ili ne uključuje žrtve iste boje kože kao što je i vaša. Oduvijek je tako. Tako je bilo i u siječnju. Nekako vam je kroz maglu jasno da to iz nekog razloga nije fer, ali to vas zapravo ne smeta već više volite ispasti informirani i angažirani iako prije nego je to objavila Angelina Jolie vjerojatno niste ni znali što se tamo događa.

Pariz vam se prišuljao jer vam je promaklo 100 Libanona. Svijet se mijenjao dok ste vi mijenjali profilne i bili selektivno zgroženi.

Gdje je tvoja francuska profilna?

I nije da se radi o nekoj posebno dubokoumnoj temi, ali riječ je o temi kojom se svi bavimo iako zapravo rijetki imaju pojma o čemu pričaju. Terorizam je zanimljiva, ali mnogima maglovita tema u koju valja ući dublje od tih stotinjak članaka koje ste u proteklih pet godina pročitali zbog bombastičnih naslova. Trebalo bi barem proguglati sve te informacije i čudne zemlje čudnog imena, a to je tlaka.

Nakon sve ove halabuke, najveći broj nas samo će nakratko promijeniti profilnu fotografiju koja će ovog tjedna nositi boje francuske zastave kako bismo pokazali da imamo kapacitet i za nešto dublje od mačaka, citata i fotografija “hrenovaka” na plaži.

Iako znamo da će nam do početka drugog tjedna već ići na živce pa ćemo mahnito lajkati zajebancije na račun istih profilnih, nakratko ćemo se osjećati bolje živeći u uvjerenju da smo tako “pružili otpor nasilju” i “pokazali solidarnost sa žrtvama terorističkog napada”. Neki će se pomoliti i napisati da su “njihove misli i molitve uz žrtve”, a treći će pak uživati u još jednoj prilici da ovima koji se mole zakelje neki meme u kojem im daju do znanja da je molitva do ovog i dovela.

Radi se o klasičnom i potpuno beskorisnom Fejs-repertoaru jer baš nitko neće profitirati niti od profilnih slika, niti od statusa o molitvama, ali ni konstatacija da molitve ne pale.

Da, zabavno je ispaliti još jednu ateističku doskočicu jer nekima od nas molitve zaista ne znače apsolutno ništa, ali ako nije u redu pretpostavljati da je molitva svima potrebna, podjednako je pogrešno pretpostavljati da među članovima obitelji žrtava nema onih koje umiruje spoznaja da netko za njih moli.

Najgore, najbeznačajnije i najbolje

Od Hrvata se u ovom pogledu ni očekuje nešto više od mudrovanja, desničarenja, prikupljanja lajkova patetikom, privlačenja pažnje na svoje dakfejsove/dekoltee u bojama Francuske ili to da iskoriste priliku da svoje prijatelje još jednom podsjete da su 2010. posjetili Pariz. I sve je to razumljivo s obzirom na činjenicu da se napad dogodio u Parizu, a ne u Zagrebu.

A i naš je maksimum u ovakvim trenucima, priznali to ili ne, biti beskoristan na Fejsu. Glupo je, ali ne postoji u tome ništa loše. Kad bi imalo funkcije, neki od nas stiskali bi lajkove i mijenjali profilne dok ne iskorijene zlo u svijetu pa im to ne treba uzimati za zlo.

Kao što to i obično biva, i kaos u Parizu bacio je svjetlo na ono najbeznačajnije i najbolje na društvenim mrežama, ali i u ljudima.

I dok je ostatak svijeta davao podršku, Parižani su uz pomoć društvenih mreža stupili u kontakt sa svojim bližnjima, organizirali davanje krvi i pomoć ekipama na terenu, ponudili smještaj i davali korisne savjete svima koji su ostali zatočeni u gradu.

Koristili su hashtag #PorteOuverte (otvorena vrata) kako bi ponudili smještaj ili informaciju o ambasadama ili taksijima koji su uspaničene ljude razvozili besplatno, #ParisAttacks (#parisattentat, #Bataclan) bio je izuzetno koristan izvor svježih službenih informacija, ali i fotografija i snimaka očevidaca koji su sve objavljivali na društvenim mrežama, a Facebook je uz pomoć Paris Terror Attacks safety checka omogućio ljudima da obavijeste prijatelje i rodbinu da su na sigurnom. Na Vineu se pojavio i prvi video sa Stade de France i dao prvi uvid u napade.

John Lennon ždere tripove

Ono što se dogodilo tragično je, lako je prepustiti se pesimizmu i povjerovati da nakon Pariza dolazi samo mrak. Mislili smo to i nakon New Yorka. Međutim, to se nije dogodilo.

Možda će se učiniti kao naivni “John Lennon ždere tripove i sere hipi gluposti” idealizam, ali u svem ovom kaosu bitno je i na što ste “usmjerili reflektore”.

O napadačima se samo pisalo, ali zato smo više nego jasno vidjeli da na svakog bolesnika s puškom i eksplozivom dolaze tisuće onih koji su bili spremni pomoći. Onih koji će riskirati vlastite živote da bi na sigurno odvukli čovjeka kojeg su možda vidjeli prvi puta u životu. Na svaku sliku užasa došlo je deset tisuća slika podrške iz svih krajeva svijeta. Na svaku neiskrenu političarsku gubicu koja je posredno ili neposredno stvorila ove manijake, došla je snimka ljudi kojima je iskreno stalo. Vidjeli smo tisuće onih koji su bili spremni u svoje domove primiti potpune strance unatoč ksenofobiji i strahu koji se u nas želi usaditi.

I da, na svakog vjerskog fanatika koji puca po koncertima dolaze milijuni onih koji će u znak podrške učiniti najbeskorisniju stvar na svijetu i doslovno najmanje što možete učiniti i svoju fotku ofarbati u boje francuske zastave u želji da se barem nakratko osjećaju kao bolji ljudi.

Čak i ako niste skloni patetici, važno je pobrinuti se da upravo ovo odjekne jače od pucnjeva, eksplozija, negativnosti, mržnje, Bogova, isključivosti, žica, priča o ratu, prikupljanja političkih poena, ksenofobije, bolesnih vjerskih fanatika, ali i spinova onih čija je bolesna vanjska politika do ovog i dovela.

Neće se promijeniti preko noći, a ni za naših života, ali bitno je da vidite potencijal.

Kao što je komičar Patton Oswalt napisao nakon terorističkog napada u Bostonu: “Ne bismo bili ovdje da je ljudski rod suštinski zao. Odavno bi se živi požderali”.