U skoro 18 hiljada peći i tvornica za cigle u Pakistanu zaposleno je više miliona stanovnika svih dobi i uzrasta kojima je jedino obećanje sloboda. Neki od njih sanjali su da postanu učitelji, policajci i ljekari, ali takvi snovi daleko su od ropstva u koje su zapali.
Adnan Mohammad (24) jedan je od pakistanskih mladića koji skoro 14 sati, od jutra do mraka, za pet dolara u peći za cigle radi na pravljenju i oblikovanju cigli ili nošenju i iskopavanju gline.
Najteže je, kako kaže, tokom ljeta kada temperatura zraka poraste toliko da se glina počinje topiti na dlanovima odakle se teško skida.
U njegovoj smjeni zaposleno je nekoliko stotina njegovih sugrađana, muškaraca, djece i žena iz svih dijelova Pakistana koji su zapostavili svoje školovanje radi korice hljeba.
Više od 10 miliona stanovnika Pakistana u toj zemlji zaposleno je u sektoru ciglarstva. Od tog broja, oko dva miliona djece prinuđeno je raditi dnevno bez osnovnih ljudskih prava, prava na obrazovanje i socijalnu sigurnost.
Rukovodstvo u pećima i fabrikama cigli daje kredite radnicima koji se zadužuju, prenoseći tako dugove sa generacije na generaciju. Takva praksa otplaćivanja “dugova” rasprostranjena je uprkos tome što je ropstvo zabranjeno od 1992. godine.
Indija je treća zemlja u svijetu na listi zemalja sa sistemom “modernog ropstva” koje podrazumijeva “izrabljivanje jeftine radne snage”.
Pored toga, više od 21 posto Pakistanaca od skoro 180 miliona stanovnika živi ispod granice siromaštva.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
