Veliki italijanski intelektualac, pisac Umberto Eco, preminuo u noći na subotu u 84. godini, bio je sveučilišni nastavnik, lingvist i filozof koji je doživio svjetsku slavu srednjovjekovnim kriminalističkim romanom "Ime ruže".
Školovani filozof, slavljen kad se već bližio pedesetoj, napravio je podvig prvim romanom objavljenim 1980. – “Ime ruže”, prodanim u nekoliko miliona primjeraka te prevedenim na 43 jezika.
VEZANa VIJEST
Za film ga je adaptirao 1986. francuski redatelj Jean-Jacques Annaud sa Seanom Conneryjem u ulozi Williama od Baskervillea koji istražuje sumnjivu smrt redovnika u samostanu na sjeveru Italije.
Nezanemariva je posljedica “Imena ruže” po romane u Italiji i italijansku književnost u inostranstvu. “Italijanski pisci nanovo su prevođeni”, ističe italijanski romanopisac i kritičar Alain Elkann.
Eco, unuk izdavača, pričao je kako je počeo pisati s deset godina priče za koje je sam radio izdanja.
Rođen u Alessandriji, na sjeveru Italije, 5.januara 1932., studirao je filozofiju na Torinskom univerzitetu, a doktorat posvetio “problemu estetike kod Tome Akvinskog”.
Stručnjak za srednjovjekovnu historiju radio je i za italijansku radio-televiziju Rai što mu je dalo mogućnost preispitivanja medijskog praćenja kulture.
Poliglot, oženjen za Njemicu, Eco je podučavao na nekoliko univerziteta, posebice u Bologni gdje je vodio katedru semiotike do oktobru 2007. kad je otišao u penziju.
Objasnio je da se kasno posvetio fikciji jer je “pisanje romana smatrao dječjom igrom koju nije shvaćao ozbiljno”.
Nakon “Imena ruže”, čitaocima je podario “Foucaultovo njihalo” (1988.), “Ostrvo prethodnog dana” (1994.) i “Tajanstveni plamen kraljice Loane” (2004.). Njegov posljednji roman “Nulti broj”, objavljen 2015., savremeni je krimić o svijetu novinarstva.
Autor je i više desetaka eseja na temu srednjovjekovne estetike, Joyceove poetike, Jamesa Bonda, historije ljepote i ružnoće.
Priznajući da “piše za zabavu”, Il Professore je bio i bibliofil te je posjedovao više od 30.000 naslova među kojima i neka rijetka izdanja.
“Eco je bio vrlo inteligentan, pravi erudit. Utjelovljavao je evropskog intelektualca. Jednako se dobro osjećao u Parizu i Berlinu kao i u New Yorku i Riju”, smatra Elkann.
Lijevo orijentiran, Eco nije bio pisac zatvoren u kulu od bjelokosti. Redovito je pisao za sedmičnjak L'Espresso.
Nakon pobjede Berlusconija na parlamentarnim izborima 2008. posvetio je članak povratku duha četrdesetih godina izrazivši žaljenje što “čuje govore slične onima o ‘odbrani rase'” u kojima se ne napadaju samo Jevreji već i Romi, Marokanci i općenito stranci.
Njegova posljednja borba odvela ga je uz druge pisce do zaštite pluralizma izdavavštva u Italiji nakon što je Mondadori, u vlasništvu porodice Berlusconi, otkupio RCS Libri.
Umberto Eco pridružio se s drugim autorima u novoj izdavačkoj kući “La nave di Teseo” pod vodstvom Elisabette Sgarbi, nekadašnje direktorice izdanja Bompiani, kompanije RCS, italijanskog izdavača Umberta Eca.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
