Ključna pitanja za Škotsku

Svijet 16. sep 201409:15 > 09:29
Anadolija

Mnoga važna pitanja koja okružuju moguću škotsku samostalnost još su bez odgovora, a suparnički tabori o njima nude samo oprečna rješenja.

Hoće li neovisna Škotska biti članica Europske unije?

Za ovo nema presedana. Još se nije dogodilo da se područje unutar države članice EU-a odvoji i zadrži članstvo. Škotska vlada tvrdi da po članku 48. Ugovora o Europskoj uniji može pregovarati da ostane članica Unije dok se formalno ne razdruži od Britanije, što se očekuje 18 mjeseci poslije referenduma. Tako Škotska ne bi zapravo ni napustila Uniju.

Britanska se vlada ne slaže i tvrdi da će Škotska morati ponovo aplicirati za članstvo kako kaže članak 49. spomenutog ugovora. Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso podržava stav britanske vlade.

“Bit će iznimno teško, ako ne i nemoguće da Škotska postane članica Unije jer će za to trebati pristanak svih 28 članica”, rekao je Barroso u februaru ove godine.

Velike bi posljedice mogao imati eventualni škotski izostanak iz rasprave o tome treba li ostatak zemlje ostati u EU-u, o čemu je premijer David Cameron najavio referendum 2017. godine. Škoti su, naime, mnogo više proeuropski orijentirani od Engleza. Bez Škotske, izgledi da Engleska, Wales i Sjeverna Irska napuste Uniju mnogo su veći. Iako čine samo desetak posto britanskog biračkog tijela, u slučaju tijesnog ishoda izostanak Škota mogao bi donijeti prevagu drugoj strani.

Koju će valutu Škotska koristiti?

Škotski premijer Alex Salmond insistira da Edinburgh ima jednako pravo na funtu kao i London i zaprijetio je da neće preuzeti škotski postotak britanskog nacionalnog duga ako mu uskrate pravo na monetarnu uniju.

London se ni s time ne slaže i sve tri glavne političke stranke – konzervativci, liberalni demokrati i laburisti, protive se dijeljenju valute sa Škotskom. Središnja britanska banka, Bank of England, smatra da monetarna unija nije kompatibilna sa Škotskom kao neovisnom, suverenom državom i ne može si dopustiti da u jednom velikom dijelu nema kontrolu nad valutom.

Škoti sa svoje strane mogu ustanoviti vlastiti valutu, koristiti funtu bez dogovora s Londonom ili koristiti euro, iako Salmond zasad isključuje sve tri opcije.

Ono što je sigurno jest to da Britanija bez Škotske više neće biti šesta ekonomija svijeta. Mogla bi se tu postaviti i pitanja o dugoročnom učinku, odnosno hoće li Britanija zadržati mjesto u Vijeću sigurnosti i u skupini G7 u vrijeme kada se moć okreće prema novim svjetskim ekonomijama ubrzanog rasta.

Britanska ekonomija je najveća europska destinacija izravnih stranih ulaganja. Bez Škotske njih će sigurno biti manje, a ostatak Ujedinjenog Kraljevstva mogao bi se zato suočiti s većim deficitom, što budi nelagodu među investitorima.

Britansko ministarstvo finansija objavilo je da će poštivati sva postojeća dugovanja, neovisno o rezultatu referenduma, kako bi smanjilo mogućnost za žestoku reakciju na berzama.

Kakve će biti posljedice u ostatku Britanije?

Škotska je uporište laburista. Na općim izborima 2010. laburisti su osvojili 41 od 59 škotskih mjesta u Westminsteru. Vladajući konzervativci samo jedno. Lokalna šala kaže da ima više panda u edinburškom zoološkom vrtu nego škotskih konzervativaca u Londonu. Škotsko “da” neovisnosti značilo bi da će laburisti imati mnogo teži, neki misle i nemoguć, put do vlasti na nacionalnoj razini.

“Bez Škotske, laburisti nemaju nikakvih šansi doći na vlast” u Londonu, napisao je nedavno bivši laburistički ministar Denis Macshane.

Ima strahova da bi škotska neovisnost mogla potaknuti nasilje u Sjevernoj Irskoj, ohrabrujući republikance da agitiraju za referendum o ujedinjenju s Republikom Irskom.

Malotko zato strahuje da bi se mogao dogoditi pokret za velšku neovisnost. Po anketama, samo deset posto Velšana želi samostalnu državu.

Koliku će korist imati Škotska od svojih naftnih rezervi?

Škotski nacionalisti godinama obrazlažu da će njihovoj zemlji biti bolje ako ima kontrolu nad prihodima od naftnih rezervi umjesto da ih dijeli s ostatkom Britanije. Salmond je najavio da će osnovati državni fond nacionalnog bogatstva, po norveškom modelu, i kaže da ima 24 milijarde barela naftnih rezervi u Sjevernom moru koje vrijede 1,5 trilijuna funti. Više od 40 milijardi barela nafte iscrpljeno je iz Sjevernog mora od sedamdesetih godina.

Tabor “ne” naglašava nestabilnost tržišta nafte i sugerira da se mala zemlja poput Škotske ne može na to oslanjati. Kažu da naftnih rezervi u stvarnosti ima maksimalno 12 milijardi barela i da je ih sve teže eksploatirati.

Šta će škotska nezavisnost značiti za britanski nuklearni arsenal?

Britanske nuklearne podmornice i projektili Trident smješteni su u pomorskoj bazi Clyde u Škotskoj. Vlada u Edinburghu obećala je da će u slučaju neovisnosti Škotska biti oslobođena nuklearnog oružja do 2020. godine.

I dok neki stručnjaci kažu da premještaj baze u Englesku ili Wales nije nepremostiv problem ni tehnički niti financijski, iako će stajati milijarde funti i zatvoriti hiljade radnih mjesta, drugi misle da je to početak kraja Britanije kao nuklearne sile.

Britansko ministarstvo odbrane nema nikakvih planova za slučaj škotske neovisnosti, pa tako ni onih za premještaj Tridenta i naglašava da “jednostrano razoružanje nije opcija”.

Budućnost nuklearnih podmornica mnogi smatraju glavnim škotskim ‘žetonom’ u 18 mjeseci pregovora o razdruživanju s Londonom koji će slijediti izglasa li se na referendumu nezavisnosti.

Kakav će učinak imati škotska nezavisnost za NATO?

Bivši glavni sekretar Saveza Lord Robertson rekao je da će škotska nezavisnost imati “kataklizmične” posljedice za sigurnost na Zapadu, u vrijeme kada situacije u Siriji, Iraku i Ukrajini zahtijevaju savezništvo i solidarnost.

Još jedan NATO ‘teškaš’, bivši glavni zapovjednik Richard Shirreff sugerirao je da bi poremećene britanske nuklearne sposobnosti prisilnim premještanjem flote iz Clydea mogle potaknuti ostalih 28 zemalja Saveza da odbiju bilo kakvu škotsku aplikaciju za članstvo.

Škotski nacionalisti misle da je NATO-u u interesu da ima Škotsku u članstvu zbog njezine strateški važne pozicije i ističu kako većina od 28 članica nema nuklearno oružje.