Samohrana majka Heather Hardy (34), koja je u siromaštvu odrasla u New Yorku, počela je da trenira boks sa 28 godina kako bi se “oslobodila stresa”, a zatim napornim radom i treninzima napredovala te pobijedila u svih 16 mečeva koje je imala do sada. Tokom života bila je suočena sa siromaštvom, bila je beskućnik, kao i žrtva nasilja.

U intervjuu N1 na 1 govorila je o tome kako joj je sport spasio život, kao i o tome da Sjedinjene Američke Države nisu najbolji primjer za spolnu jednakost, posebno u borilačkim sportovima. Kako kaže, muškarci i dalje zarađuju mnogo više, dobijaju svu pažnju i publicitet, kao i prednost na televizijskim mrežama.

Kao samohrana majka trenutno radi dva posla kako bi uspjela preživjeti, a cilj joj je pružiti potpunu sigurnost kćerci i poslužiti kao primjer mladim ženama u istoj situaciji.

Heather, bila si u paklu, ali si se uspjela vratiti vlastitim snagama. Danas mnogima služiš kao primjer. Ali, krenimo od početka. Ko je bila Heather prije nego što je postala Heather The Heat?

“Pa, bila sam tada supruga. Prije nego što sam se počela baviti boksom, prolazila sam kroz razvod, dobila sam kćer. Dakle, nisam ništa ni znala o boksu sve do svoje 20. godine. Završila sam fakultet, dobila zvanje forenzičara, ali tada nisam znala što bih sa sobom! Tako da sam nekako uletjela u boks i shvatila da sam uistinu dobra u nečemu!”

Majka ste prelijepe djevojčice. Da li je ona bila inspiracija život vratite na kolosijek?

“Ona je definitivno inspiracija da joj budem primjer. Moja kćer me uvijek motivira da budem najbolji mogući primjer kako bih pokazala da, bez obzira koliko je nekada teško ili koliko god se stvari činile nemogućim, da ako se trudite i radite, da ćete postići ono što želite”.

Rekli ste “ja sam borac, borila sam se sa svim nedaćama, prolazila baš kroz vrlo teške situacije”, to je bila jedna od Vaših izjava. Kada je kap prelila čašu, kada ste rekli da je gotovo, da uzimate život u vlastite ruke?

“U vrijeme kada sam bila udata, sjećam se jedne besmislice koja se dogodila, da ukoliko bih ga pitala da li će nešto završiti, on bi mi odgovarao sa ‘ti si samo moja supruga, to je tvoj posao'”.

U smislu da je to jedini posao koji radite?

“Upravo tako, i omislila sa da postoji toliko žena koje dijele ove emocije, u smislu da sam ja mnogo više nego samo nečije supruga ili nečija majka. Možete biti nečija majka i supruga, ali da i dalje volite sebe. Nisam mislila da imam tu vrstu integriteta u svom braku, tako da sam odlučila da se trčim za onim što će i mene usrećiti”.

Dake, Heather, počeli ste karijeru u kickboksingu prije same tranzicije , kao što kažu, “slatkoj nauci”. Da li je postajanje profesinalni borac nešto što se planirali da se dogodi?

“Nisam to planirala. Počela sam se baviti kickboksom i karateom kao načinom da se oslobodim ljutnje, straha, emocija koje nosim još od ranog djetinjstva i spoznam da sam u tome jako dobra. No, nije se ništa realiziralo dok nisam upoznala svog trenera i mentora Devona, a on mi je pokazao da je mnogo različitih smjerova u boksu, tako da je to bio trenutak kada sam se ozbiljno počela baviti time”.

Rekli ste na svom Twitter nalogu da SAD generalno nisu dobar primjer kada je u pitanju spolna jednakost, posebno ne u boksu. Muškarci jednostavno zarađuju više, dobijaju sav publicitet, dobre nastupe. Zašto je to tako?

“Vrlo je frustrirajuće, mogu Vam reći. Posebno za nekoga tko je imao velike nastupe sa vrhunskim oponentima kao što su Dannie Garcia, Andie Lee, Kid Chocolate, Dannie Jacobs, borila sam se s Amirom Khan. Vi spomenite, ja sam tu bila. Prodala sam svoim imenom do 35.000 dolara na kartama, a TV stanice i dalje govore da neće prenositi ženski meč”.

Dakle, muškarci i dalje dobijaju svu pažnju?

“Ne samo pažnju, nego i novac. Ja još uvijek radim na dva posla. Ovo mi je full-time posao kao borac, ali imam i drugi posao kako bih platila svoje račune. Znači, i novca nedostaje”.

Heather, šta mislite ko bi trebao biti odgovaran za takvu situaciju?

“Želim okriviti televizijske mreže. Mislim da su svi odgovorni. Prije svega TV mreže koje tvrde da ženski mečevi nemaju dovoljan rejting što je vrlo uznemirujuće, jer nam nikada i nisu dali šansu iako je prošlo dvadeset i pet godina otkako su ženski mečevi u prijenosu na “Show Time” i “Paper-view”. Ja sam sretna što imam Lou DeVilla kao promotora, ali postoji mnogo promotora koji ženskim mečevima niakko ne daju priliku, dakle, i oni bi trebali biti odgovorni za to. Ali i mi, ženski borci, i mi smo odgovorne, posebno za svoju sudbinu. Moramo ustati i udružiti se, umjesto da se borimo jedna protiv druge”.

Da li je to više borba protiv stereotipa da žene, znate, trebaju ustati, spremiti doručak, odvesti djecu u školu, raditi “običan” uredski posao, spremiti ručak, staviti djecu nazad u krevet?

“To je dobro pitanje. Razbijanje stereotipa je zlatno pravilo za svaki posao, ne samo borca, nego bilo kojeg drugog posla. Ako ste majka i imate karijeru, ljudi Vas ovdje pitaju kako balansirate posao i porodicu, to niko ne pita muškarca! Da ,teško je, jer a i dalje pratim kćer u školu, pokupim je poslije škole, pomažem joj sa zadaćom, vičem na nju kada su joj lošije ocjene ili joj zubi nisu oprani, ali isto tako se moram fokusirati i na svoj posao. To stoji bilo da sam borac, poštar, policajac ili čak vatrogasac!”

Kako Vas Vaša kćerka vidi? Kickboks nije tipičan ženski sport, ako možemo tako da kažemo. Imate li njenu podršku?

“Imam njenu podršku i ovo što radim je slika koju zna o meni. Znači, to nije nešto čudno za nas, ne pomišlja “oh, moja majka je borac”! Zna da ponekada posao ide i ispred ostalih stvari. Ali, kao što sam rekla, da sam policajac ili učiteljica, biti samohrani roditelj i imati karijeru nije nimalo lako”.

Posebno ne za ženu?

“Da. Ona je potpuno u redu i razumna u vezi s tim”.

Heather, imate glas. I kada imate glas, tada imate i određenu odgovornost prema svim ženama koje se bore u životu. Šta biste im poručili?

“Rekla bih da nije bilo nimalo lako. Zaista nije. Ali je moguće! Nisam imala dovoljno novca, suočavala sam se sa seksualnim napadima, bila sam beskućnik, siromašna, ali sam pronašla način kako da dobijem ono što želim. Radila sam naporno, žrtvovala sam mnogo godina, ali kroz takvu odlučnost sam uspjela spasiti kćer iz kvarta u kojem je odrastala, na bolje mjesto i u bolju školu. I nisam još uvijek tamo gdje bih željela biti, ali sam mnogo bolje nego što sam bila prije dvije ili tri godine. Ne bih uspjela da se nisam sama prislila na promjenu”.

Ikakvih drugih planova za budućnost?

“Voljela bih vidjeti ženske borbe u televizijskim prijenosima, i nije mi čak ni stalo da sam to upravo ja! Samo bih željela vidjeti i ta vrata otvorena. Ja služim, kao što ste rekli, kao ispiracija mnogim mladim amaterkama koje će se pojaviti i reći će da su ta vrata možda već i otvorena. Da vidim ženu da se pijavi na televiziji sa istim šansama kao i muškarac, to je uspjeh koji želim vidjeti u budućnosti”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.