Josif Visarionovič Staljin je tokom svoje vladavine imao od tri do čak 20 dvojnika, a u grobu, u kojem je pokopan iza Lenjinova mauzoleja kod zidina Kremlja, leži zapravo jedan od tih dvojnika, i to zato što je tijelo jednog od najvećih monstruma 20. stoljeća kremirano kako bi se uklonili tragovi trovanja.

Sažetak je to dokumentanog filma “Nedorečene tajne Kremlja”, koji je nedavno emitiran na ruskoj javnoj televiziji. Beskrupulozni diktator i danas, gotovo 70 godina nakon smrti, privlači pažnju, razbuktava maštu i fantaziju. 

Historičar Valerij Malovani u filmu iznosi podatke o najmanje “tri Staljinova dvojnika” koji su se “koristili” za razne prigode. Varlen Strongin, autor knjige o Staljinovim dvojnicima, tvrdi da je jedan od njih, izvjesni Rašid, čak nastradao u “fiktivnom atentatu”. 

Druga dvojica su glumac Semjon Goljdštab i Jevsej Lubicki. 

Goljdštab se proslavio ulogama “velikog vođe” na filmu i u kazalištu. On je, tvrdi Malovani, bio iskorišten na pogrebu Kirova gdje je zamijenio Staljina zbog dojave o “novom atentatu”. Sam glumac, koji je umro 1971. godine, nikada to nije potvrdio. No, najpoznatiji je navodno bio Lubicki koji je nakon Staljinove smrti prognan u pustopoljine Kazahstana gdje je doživio duboku starost. 

No, u tom filmu neki ozbiljniji ruski historičari, poput poznatog Jurija Žukova, odbijaju i pomisao na dvojnike. Žukov kaže kako je Staljin, kao i svaki diktator, bio prilično paranoičan i sigurno nije koristio dvojnike. Staljin je sve volio imati pod kontrolom, a dvojnik bi mogao nešto “lupiti” ili bi ga neko mogao iskoristiti za svoje ciljeve, smatra Žukov. 

“On nikome iz svojeg najbližeg okruženja nije posve vjerovao, a pogotovo toliko da im sam omogući da ga onda ‘zamijene’ dvojnikom“, ističe i historičar Dmitrij Liskov. 

Njihov kolega Anatolij Utkin kaže kako je neosporno da je Staljin, kao i neki drugi državnici poput britanskog ratnog premijera Winstona Churchilla, imao dvojnike, ali samo da zavaraju trag neprijatelju (pogotovo tokom Drugoga svjetskog rata) ili da ga zamijene prilikom nekih dosadnih protokolarnih dužnosti kao što je višesatno stajanje na hladnoći ili vrućini na tribini mauzoleja na Crvenom trgu tokom raznih parada. 

“Priča da je u lijesu dvojnik, a ne pravi Staljin traje još od sredine 50-ih, a prvi je to rekao Staljinov sin Vasilij koji je u pismu Mao Ce-tungu tvrdio da mu je otac zapravo otrovan i kremiran kako se ta “činjenica” ne bi utvrdila, no to je glupost“, kaže Žukov. 

No, kako bilo da bilo, Staljin, poput nekih drugih državnika i diktatora, još uvijek fascinira svojom pojavom i brutalnom vladavinom pa kako prolazi vrijeme, tako se šire misteriji i fantazmagorije o njegovu životu.