Poslije svakog islamistički motivisanog terorističkog napada čuju se glasni pozivi za reformama islama. Međutim, islamu nije potreban Martin Luther, već pomirenje sa ustavno utemeljenom državom, smatra Loay Mudhoon.
Lord Cromer je bio britanski generalni konzul u Egiptu, kada je 1880. izgovorio čuvenu rečenicu: “Reformisani islam više nije islam”. S tim bi se saglasili i islamisti i zagovornici tradicionalnog islama i pripadnici muslimanskih zajednica na Zapadu. Za njih, kao i za većinu vjernika, “islam” je principijelno savršen i stoga se ne može “reformisati”. No, ta nedovoljno promišljena pozicija ne može da zavara: ne postoji jedan “islam” sa nepromjenljivim skupom normi. Islamska vjera je oduvijek bila i ostat će dijete svog vremena.
pročitajte još
Ugledni iranski filozof Abdolkarim Sorush, jedan od najvažnijih aktera u globalnoj debati o reformama, u svojim spisima naglašava promijenljivost vjerskih saznanja. Prema njemu ne može postojati jedna „verzija“ islama koja bi važila za sve epohe: „Uporedit ću to sa rijekom. Poslanik je bio samo izvor rijeke. Ukupna islamska tradicija je rijeka. Ona teče u pravcu vječnosti. Mi smo na određenom odsječku riječnog toka. Sljedeća generacija će biti drugi odsječak. Nikada ne bi trebalo da pretpostavimo da je religija stajaća voda. Ona je kao rijeka koja teče”.
Ključ u pluralitetu tumačenja
Insistiranje na fikciji „čistog i savršenog“ islama je dobrim dijelom odvojeno od historijske stvarnosti te religije. Čak je i razgranata i izuzetno izdiferencirana islamska teologija oduvijek bila sredstvo politike. Prečesto je bila odraz realnih, svjetovnih odnosa moći, prenosi Deutsche Welle.
Fatalno je to što tradicionalisti previđaju da je od početka islamskog računanja vremena bilo ambicioznih pokušaja islamskih intelektualaca da obnove religiozni diskurs i da protumače njegove izvore na savremen način. Naposljetku, Kur'an strašno apeluje na čovjekovu želju za saznanjem.
To je razlog što se sirijski reformistički mislilac Muhammad Shahrur još prije tri decenije zalagao za to da se muslimani bez snishodljivosti prema islamskim duhovnim vođama orijentišu na osnovu pisane objave, koja je kriterijum Božije istine. “Kuran sadrži apsolutnu Božiju istinu. Nju, međutim, čovjek može shvatiti samo relativno”. To je suština Shahrurovog učenja. To je pretpostavka svih ozbiljnih reformističkih stremljenja.
Odlučujuće je da Kur'an dozvoljava puno različitih tumačenja. To je ključ reformi. Naime, sveti spis muslimana je otvorena objava, a ne strogi zakonik, kako nam prosječni islamisti ali i populistički kritičari islama žele utuviti. Ponovimo, apsolutnu istinu Kur'ana čovjek je u stanju da shvati samo relativno, kaže reformski mislilac Shahrur.
Izmirenje islama i moderne
Poslije svakog ubilačkog napada fanatika negdje u svijetu podignu se glasovi koji zahtjevaju reformu islama. To je razumljivo. Ali nije realno niti poželjno. Prije svega, nije jasno kako bi ta „reformacija“ izgledala. I ko bi je realizovao.
Doduše, u islamskim zemljama kojima se autoritarno vlada, još od uspona islamističkih nihilista u toku je debata o uzrocima i odgovornosti za razgoropađivanje samozvanih „Allahovih ratnika“. Ali nema istinske debate o usklađivanju islamskih vrijednosti sa vrijednostima, normama i dostignućima političke moderne.
Brojne su islamske zemlje koje su zaokupljene unutrašnjim konfliktima ili ratovima koje vode za tuđ račun, a ne raspravama o reformi. A reforme koje najavljuju nasilni vladari poput Al-Sisija u Egiptu ne mogu se shvatiti ozbiljno. Oni uglavnom nanose štetu vjerodostojnosti reformske debate. Vladar je pod svoje stavio i nekada najpoznatiji islamski univerzitet Al Azhar. Bez političkih sloboda neće biti moguća ni reforma vjere.
Otud se sve nade polažu u reformske impulse evropskih muslimana. Oni mogu bez represije razviti nove ideje. Pri tom ne bi trebalo da se neka određena humanistička i liberalna verzija islama stavi u prvi plan. Mnogo je važnije da, recimo, na njemačkim univerzitetima i u centrima za islamsku teologiju pluralno shvatanje islama postane standard. Islamu sigurno nije potreban Martin Luther! Njemu je potrebno pomirenje sopstvenih etičkih normi sa dostignućima i realnošću moderne ustavne države.
Stoga je zadatak islamskih kritičkih mislilaca da razviju integrativne modele i tumačenja islama, koji se jednoznačno kreću u okviru našeg slobodarsko-demokratskog poretka. A zadatak svih nas je da te snage podržimo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
