Nedavno objavljeni izvještaj francuske komisije o seksualnom zlostavljanju u okviru Katoličke crkve od 1950. do 2020, te brojka od 216 do 330 hiljada zlostavljanih izazvao je veliku pažnju svjetske javnosti. O izvještaju, njegovom značaju, akcijama trojice papa u posljednje dvije decenije, izjavama kardinala Vinka Puljića o slučajevima zlostavljanja u Bosni i Hercegovini te o budućim akcijama za N1 je iz Vatikana govorio John Allen novinar i biograf pape Benedicta XVI.

N1: Rekao sam da ćemo govoriti o vrlo zabrinjavajućem izvještaju koji dolazi iz Francuske, a u kojem se navodi da su crkvenjaci ili laici unutar crkve od 1950-ih, pa do 2020-ih, oko 216.000 do 330.000 ljudi osoba seksualno zlostavljali. Ovo nije prvi put da o tome govorimo. Sjedinjene Države, Francuska, Njemačka, Irska, širom svijeta imamo ovakve slučajeve. Ali, ovo je posebno zabrinjavajuće zbog broja slučajeva za koje se pretpostavlja da će se dogoditi. Gledao sam vašu emisiju i imali ste vrlo zanimljivo objašnjenje brojeva i razloga. Možete li našim gledateljima objasniti svoje viđenje ove situacije?

JOHN L. ALLEN JR.: Dakle, ovaj izvještaj u Francuskoj, koji je izašao prošle sedmice, a trebali bismo naglasiti da je ovo izvještaj kojeg su naručili katolički biskupi Francusk, koje podržava i finansira Katolička crkva. Dakle, ovo nije kao što je recimo Kraljevska komisija u Australiji, Ryanov izvještaj u Irskoj. Ali u svakom slučaju, to su veliki zaključci. U ovom 70 -godišnjem rasponu od 1950. do 2020. godine, je bilo otprilike 3.300 zlostavljača u katoličkoj crkvi u Francuskoj, od kojih je oko 2200 svećenika i sveštenstva. Ostatak bi bili laici zaposleni u crkvi i oko 330.000 žrtava. Sada je taj broj zlostavljača sasvim dosljedan onome što smo vidjeli u drugim velikim nacionalnim izvještajima. Izvještaj Johna Jaya u Sjedinjenim Državama, na primjer, otkrio je oko 4.000 zlostavljača svećenika u razdoblju od 1950. do 2000. Izvještaj 2018. u Njemačkoj za otprilike isti period pronašao je 3000 zlostavljača. Dakle, francuski brojevi su vrlo dosljedni. Ono što nije konzistentno, kao što ste spomenuli, je zapanjujući broj žrtava u ovom francuskom izvještaju. Sjedinjene Američke Države, izvještaj Johna Jaya otkrio je 11.000 žrtava u Njemačkoj. U Velikoj Britaniji taj broj je iznosio oko 13.000. Bilo je to oko 10.000. Dakle, ova tvrdnja od 330.000 je jednostavno astronomski veća. Ono što se dogodilo jeste da su svi ti raniji izvještaji bili kritizirani zbog podcjenjivanja žrtava, jer su svoje ukupne brojke zasnivali na broju formalnih optužbi ili pritužbi. Ali, svi znamo da se većina seksualnog zlostavljanja nikada ne prijavi. Dakle, zaključak je bio da su ti raniji izvještaji morali biti pod računovodstvenim zloupotrebama. Umjesto toga, ovaj tim u Francuskoj nije se oslanjao na formalne optužbe. Ono što su učinili je da su razvili upitnik putem pošte koji su postavili nasumičnim uzorkom ukupnog francuskog stanovništva koji se, između ostalog, pitao- Je li vas ikada netko u katoličkoj crkvi seksualno zlostavljao? I onda su uzeli broj koji je rekao- da, dobili su oko 26.000 odgovora. Uzeli su postotak koji je rekao da, a zatim su to pomnožili ili projicirali na cijelo francusko stanovništvo. E sad, i to je predmet mnogih kritika, jer stvar je u tome što se radi o uzorku kojeg je neko sam odabrao. Oni koji su bili zlostavljani vjerovatno su imali mnogo veću motivaciju da odgovore na ovaj upitnik nego bilo ko drugi. Dakle, možda ste dobili značajno iskrivljen postotak. Raspravljati će se o tome da li je ovaj broj od 330.000 tačan ili nije. U narednim mjesecima vidjet ćemo. Ali, mislim da je zasigurno donijelo šokantnu vrijednost. Pitanje je da li je ovaj broj sto posto potpun, tačan ili ne. Treba barem sugerirati da je stvarni ukupan broj žrtava zlostavljanja znatno veći nego što smo ranije mislili. I mislim da je to ono što je privuklo pažnju ljudi.

N1: Još jedan element ovdje jeste da je predsjednik konferencije francuskih biskupa Eric de Moulins dao vrlo uznemirujuće komentare za javnost. Rekao je da je tajna ispovjedi iznad zakona. A onda je imao sastanak sa državnim ministrom u Francuskoj. Znamo da su se te stvari već dešavale, ali iznenađuje i to što se u Vatikanu prilično šuti oko ovog izvještaja. Nismo čuli ništa osim Papine izjave da se srami ove vijesti.

JOHN L. ALLEN JR.: Na pečatu pitanja ispovjedi, ovo je jedno od onih pitanja crvenog uma za katolike. Mislim da to ima veze sa srcem katoličke vjere, a u drugim zemljama gdje se ovo pitanje pojavilo, katolički biskupi su uvijek govorili da moramo braniti integritet pečata ispovjedaonice, ali u isto vrijeme, takođe se moramo u potpunosti pridržavati građanskog prava. Moramo biti obavezni izvještači. Moramo osuditi zlostavljanje djece. Nikada nije bilo potpuno jasno kako ste tačno spojili te dvije stvari. Što se tiče Vatikana, Vatikan je govorio na pečatu ispovjedaonice u augustu 2019., kongregacija za nauk vjere, koja je odjel čuvara doktrine ovdje u Vatikanu, dala je saopćenje u kojem se navodi da je pečat ispovjedaonice apsolutan i da se ne može žrtvovati. Međutim, istovremeno moramo i u potpunosti sarađivati ​​s civilnim vlastima u progonu zlostavljača djece. U pravu ste da je predsjednik konferencije francuskog biskupa bio na svim stranama. S jedne strane, činilo se da je zauzeo vrlo jaku poziciju, rekavši da su iznad zakona, a onda se čini da se povukao, a tu je i njegov sastanak s ministrom unutrašnjih poslova. Tako da nije sasvim jasno šta pokušava reći. Ali pogledajte, mogu vam reći šta svaki stručnjak za zlostavljanje djece, znam, govori o pečatu ispovjedaonice, a to je da ako poništite tajnu ispovjedaonice, niste promovirali zaštitu djece. Ovi svećenici koji bi zlostavljali, oni to ne priznaju. Nikada ne dolaze na ispovijed da kažu kolegi: Hej, zlostavljao sam 50 djece. Odlični su u prikrivanju. Oni na to ne gledaju kao na grijeh, pa ga ni ne priznaju. Ljudi koji o tome govore u ispovijedi obično su žrtve koje su nosile određeni teret krivice. Jedini razlog zašto se osjećaju ugodno pri odgoju je to što znaju da je svećenik vezan za svetost. Dakle, žrtva koja počinje razvijati hrabrost da priča o onome što joj se dogodilo potrebna joj je zaštita tajne da to učini. Ako joj to oduzmete, zapravo ćete smanjiti vjerovatnoću, a ne veću vjerovatnoću, da će se žrtve pojaviti.

N1: Dozvolite mi da vas pitam o nečemu vezanom za Balkan u ovoj situaciji. Proteklih godina nadbiskup u Sarajevu, kardinal Vinko Puljić, rekao je da je nažalost bilo, ali hvala Bogu, vrlo malo takvih slučajeva ovdje, hrabro smo to postepeno uputili i sve smo to proslijedili vjerskoj zajednici, doktrini vjere koju ste upravo spomenuli, koja je za to odgovorna. Kasnije je rekao i da je sve urađeno interno bez uključivanja policije u sve to. Da, imali smo neke slučajeve ovdje na Zapadnom Balkanu, ali jeste li iznenađeni da ovako nešto čujete od kardinala koji je stariji u kardinalnom statusu, na osnovu njegovih godina službe kao kardinala i nadbiskupa?

JOHN L. ALLEN JR.: Pa, na jednom nivou, to je iznenađujuće jer mislite da bi kardinal katoličke crkve znao bolje. Ali, s druge strane, to zaista nije strašno iznenađujuće jer sam to čuo od američkih biskupa 1990 -ih, prije nego što su tamo izbili skandali. To sam čuo od čileanskih biskupa prije nego što su izbili njihovi skandali. To sam čuo od poljskih biskupa, prije nego što im je trenutni val skandala eksplodirao u lice. To je ono što je crkveno vodstvo tradicionalno reklo, prije nego se suoči sa dokazima da jednostavno nije tako. I tako, na jednom nivou, tako je, nažalost. Željeli biste misliti da ćete negdje pronaći grupu biskupa koji bi pokušali razbiti bombu prije nego ona eksplodira. Međutim, s druge strane, ovo ima tendenciju da bude obrazac, biskupi imaju tendenciju živjeti u poricanju sve dok stvarnost ne naleti.

N1: U dvije decenije imali smo trojicu papa Ivana Pavla drugog, Benedikta 16. i papu Franju. Sva trojica su tvrdili da su se bavili ovim pitanjem i da su radili na tome, ali vidimo da se novija otkrića tek pojavljuju i iskaču. Vjerujete li da papa Franjo može riješiti ovo pitanje ili će to biti prepušteno nekome tko će doći za njim, ko već bude sljedeći Papa?

JOHN L. ALLEN JR.: Pa, mislim da vam nitko tko zna bilo šta o problemu seksualnog zlostavljanja djece ne bi rekao da papa Franjo može završiti reformu jer taj posao nikada neće biti dovršen. Ovo zahtijeva stalnu budnost, a vi možete usvojiti najbolje zakone, najbolje protokole koje možete imati najnovije reforme. I dalje će biti slučajeva zloupotrebe. I dalje će postojati potreba za budnošću, pratiti ozbiljnost, u načinu na koji reagirate. I dalje će postojati potreba za iscjeljivanjem, gdje god se to dogodilo. Dakle, to neće biti završeno za vrijeme pape Franje. Mislim da je jasna činjenica da svaki od posljednje trojice papa- sveti Ivan Pavao drugi, papa Benedikt 16. i papa Franjo, svi su oni na svoj način postigli napredak po ovom pitanju. Ivan Pavao je preuzeo odgovornost za rješavanje ovih slučajeva, a kongregacija za vjeru je to centralizirala, jasno stavila do znanja da Rim to treba shvatiti ozbiljno. Papa Benedikt 16.- uklonio je stotine svećenika nasilnika iz svštenstva, naravno, kako znamo, on je završio karijeru oca Marciala, utemeljitelja Kristovih legionara. Papa Franjo usvojio je novi zakon, a oboren je u Čileu. Drugim riječima, mislim da su svi oni napredovali. Svi su oni ostavili značajne nedovršene poslove. Dakle, ako je pitanje, hoće li sljedeći Papa imati još puno posla na ovom planu? Mislim da je odgovor neupitno – Da.