Analiza: Nakon Gaze, Ukrajina je sljedeća na Trumpovoj listi

Kako piše CNN u opširnoj analizi, mir u Ukrajini možda nije izgledao dalji otkako je Trump došao na vlast. Malo je taktika iz njegovog rada za okončanje užasa Gaze koje Trump može oponašati dok nastoji ograničiti gotovo četverogodišnju rusku invaziju na Ukrajinu. Jedini poučan trenutak koji bi mogao pronaći je da snaga može pobijediti: da su Sjedinjene Države i dalje sposobne nametnuti uslove čistom silom. Ali tu prolazne sličnosti prestaju.

Prva nepremostiva razlika je u tome što je Trump, u slučaju Izraela, uvjerio saveznika, vojno zavisnog od njega, da zaustavi užasan rat koji je izazvao gotovo globalne kritike. Umjesto toga, Rusija je historijski protivnik SAD-a, oslanja se na svog glavnog rivala Kinu, a kada je u pitanju invazija Moskve, svijet je donekle pomiješan u svojoj osudi.

Trumpove karte, kada je Putin u pitanju, možda su od početka bile zamišljene, ali su sada ograničene, ako ne i nepostojeće. Već je isprobao crvene tepihe, međuljudski šarm i ekonomsko uvjeravanje. Bilo je najmanje sedam rokova koji su prijetili dodatnim sankcijama, sve dok Trump nije odlučio da želi da Evropa prestane kupovati ruske ugljikovodike prije nego što ih uvede. Čak i Kremlj priznaje da su razgovori na "ozbiljnoj pauzi" (iako je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov u ponedjeljak rekao: "Kontakti putem odgovarajućih kanala su u toku.")

Za razliku od Gaze, Trump također ne može proglasiti da je postignut sporazum između Rusije i Ukrajine, a zatim ostaviti da se trnoviti detalji razrade kasnije. Putin je već jednom s oduševljenjem ostavio Trumpa praznih ruku, nakon razgovora na Aljasci , i vjerovatno će to učiniti pri svakoj drugoj prilici da ga suprotstavi.

Trumpov štab – koji je izbjegao talas oholosti iz proteklog vikenda – rizikuje da bude pomalo u problemima s Ukrajinom. Planovi za sigurnosne garancije koje je državni sekretar Marco Rubio bio zadužen da formuliše za Ukrajinu – planovi potrebni samo ako postoji trajni mir – ostaju neprozirni. Witkoffova uloga je, sve do ovog nedavnog uspjeha u vezi s Gazom, bila umanjena. Evropski saveznici su izrazili nezadovoljstvo, čak i nepristojan užas, zbog Witkoffovog neuspjeha da shvati ili se prisjeti ključnih detalja svojih razgovora s Kremljom. U Knesetu, Trump je izgleda veličao vrlinu toga koliko je malo Witkoff znao o Rusiji kada je prvi put doletio u Kremlj i vjerovao je da su mnogi sati koje je tamo proveo – vjerovatno slušajući Putinove historijske pritužbe – znak efikasnosti izaslanika. Ali Putin se neće dati uvjeriti samo hvalisanjem i samohvalisanjem.

Ipak, ostaje jedna moguća lekcija za Trumpa iz proteklih devet mjeseci borbe s Putinom i Gazom. Sedmicama Trump iznosi mogućnost da dozvoli evropskim saveznicima da kupe rakete Tomahawk koje bi Ukrajina mogla ispaljivati ​​na Rusiju. Domet i brzina raketa od 1.500 milja znače da one zaista imaju smisla samo izbjegavajući protuzračnu odbranu i pogađajući vrijednu infrastrukturu duboko u Rusiji. Kremlj je sugerirao da bi američko osoblje moralo upravljati tako sofisticiranim oružjem i da Tomahawk rakete mogu biti sposobne za nuklearno oružje – zveckanje oružjem koje pretvara strahove od nenamjerne eskalacije u oružje. Peskov je u nedjelju rekao: „Sada je zaista vrlo dramatičan trenutak u smislu činjenice da tenzije eskaliraju sa svih strana.“

Predsjednik Volodimir Zelenski je protekle sedmice imao dva telefonska poziva sa Trumpom. U nedjelju je ukrajinski lider želio signalizirati da bi upotreba Tomahawka mogla biti bliža. „Vidimo i čujemo da se Rusija boji da bi nam Amerikanci mogli dati Tomahawke, što je signal da bi upravo takav pritisak mogao funkcionirati za mir“, rekao je. „Dogovorili smo se sa predsjednikom Trumpom da će se naši timovi, naša vojska, pozabaviti svime o čemu smo razgovarali.“

Kada su ga u nedjelju pitali hoće li poslati rakete, Trump je rekao: "Vidjet ćemo... Možda", dodajući: "Možda ću im reći da ako se rat ne riješi, da možemo, možda nećemo, ali možemo to učiniti. Da li oni (Rusija) žele da Tomahavci idu u njihovom smjeru? Ne mislim tako."

Ukrajina i Evropa su i ranije bile na putu praznih prijetnji, s Putinom, ali i s Trumpom i njegovim prethodnikom Joeom Bidenom. Kada je Biden zaprijetio da će dozvoliti Ukrajini da ispaljuje ATACM sisteme na Rusiju, kao odgovor na raspoređivanje sjevernokorejskih trupa od strane Moskve, Kremlj je prijetio požarom, ali u stvarnosti nije bio u stanju da izazove tako žestok odgovor. Putin je mogao samo pokazati zube, bez prave oštrine.

Slično tome, Trump je prijetio sekundarnim sankcijama protiv Indije i Kine zbog kupovine ruske nafte, ali ih je nametnuo samo prvoj. Isporuka Tomahawka bi ponovo dovela Trumpa dalje od njegovog prethodnika u kažnjavanju Rusije. Ali on mora da dovrši do kraja. Posljednjih devet mjeseci pokazalo je da se prazne prijetnje - i Kremlja i Trumpove - brzo otkrivaju. Ovo je brutalni rat u kojem sada samo stvarna i opipljiva šteta ima vrijednost.

A onda slijedi veća, rizičnija nepoznanica kakvu štetu Moskva mora pretrpjeti da bi bila prisiljena da se vrati pregovorima koje je polako dovela do zastoja. Ozbiljna nestašica plina muči neke ruske regije , nakon višemjesečnih dugotrajnih ukrajinskih napada na rafinerije. Ruska ekonomija riskira pregrijavanje. Ali da li je Putin zabrinut zbog svoje neposredne popularnosti i ekonomskog uspjeha? Ili je umjesto toga opsjednut svojim dugoročnim političkim opstankom i historijskim naslijeđem?

Rizik s Ukrajinom je jasan. Trump bi mogao prijetiti Netanyahuu sankcijama koje bi mu bilo politički lako nametnuti: umanjivanje pomoći savezniku čiji su rejtinzi u anketama širom SAD-a padali. Trump nema laku polugu utjecaja na Putina i sada mora dokazati da će se njegove prijetnje silom - stvarnom štetom za Rusiju, i ekonomskom i fizičkom - ostvariti. To riskira da Trumpa odvede u smjerovima koje je Biden bio suzdržan da gura. Tomahavci bi mogli doživjeti sudbinu "sekundarnih sankcija" - nečega što je zamišljeno samo kao prijetnja, a nikada kao alat.

Ipak, ovo je možda i dalje jedina korisna lekcija za Trumpa - i to je mantra njegovih evropskih saveznika od samog početka. Kremlj reaguje samo na snagu - na nešto što mu fizički blokira put. Za još jednu "mirovnu" pobjedu, Trump sada mora pronaći snagu i želju za nečim čega se čini da je urođeno fobičan: fizički se suoči s Putinom.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad