Dok se borbe i patnje u Gazi nastavljaju, a nasilje raste na Zapadnoj obali, izgledi da palestinski narod dobije vlastitu državu mogu se činiti daljima nego ikad. Nekoliko europskih zemalja požurilo je s formalnim priznanjem države Palestine, ali neće prevladati stvarnost da se takve ambicije još uvijek suočavaju s velikim preprekama. Aktuelnu situaciju u svjetlu najnovijih priznanja države Palestine analizirao je BBC.

Potezi Irske, Španije i Norveške od utorka, najavljeni prošle sedmice, izvršit će pritisak na druge zemlje u Europi – uključujući UK, Francusku i Njemačku – da ih slijede u podršci palestinskom samoodređenju.

“Ovo je izuzetno značajno”, rekao je jedan arapski diplomat.

“To odražava europsku frustraciju zbog odbijanja izraelske vlade da sluša. I vrši pritisak na EU da slijedi taj primjer”, dodao je.

Ali izraelski ministri inzistiraju na tome da će to ohrabriti Hamas i nagraditi terorizam, dodatno smanjujući šanse za dogovoreno rješenje.

Većina zemalja – ukupno oko 139 – službeno priznaje Palestinu.

Dana 10. maja, 143 od 193 članice Generalne skupštine Ujedinjenih nacija glasalo je za palestinsku kandidaturu za punopravno članstvo u UN-u, nešto što je otvoreno samo za države.

Palestina trenutno ima neku vrstu pojačanog statusa promatrača u UN-u, što joj daje mjesto, ali ne i pravo glasa u skupštini.

Također je priznata od strane raznih međunarodnih organizacija uključujući Arapsku ligu i Organizaciju islamske suradnje.

Manjina europskih zemalja već priznaje državu Palestinu, uključujući Mađarsku, Poljsku, Rumuniju, Češku, Slovačku i Bugarsku koje su usvojile stav 1988.; i druge uključujući Švedsku i Cipar.

Ali mnoge europske nacije – i Sjedinjene Države – kažu da će priznati Palestinu samo kao dio dugoročnog političkog rješenja sukoba na Bliskom istoku.

Ovo se često naziva “rješenjem dviju država” gdje se i Izraelci i Palestinci slažu da imaju vlastite države sa svojim granicama.

Europske zemlje i SAD ne dijele isti stav oko toga kada bi trebale priznati palestinsku državu.

Irska, Španija i Norveška kažu da to sada čine kako bi pokrenule politički proces. Ove zemlje tvrde da će postojati održivo rješenje za trenutnu krizu samo ako obje strane mogu ciljati na neku vrstu političkog horizonta.

Ove zemlje također odgovaraju na unutrašnje političke pritiske da pokažu više podrške Palestincima.

U prošlosti je stav mnogih zapadnih zemalja bio da bi palestinska državnost trebala biti nagrada za konačni mirovni sporazum.

Ali lord Cameron, ministar vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva, i neke druge europske zemlje posljednjih su mjeseci promijenile svoja stajališta, rekavši da bi priznavanje palestinske državnosti moglo doći ranije, kako bi se pokrenuo zamah prema političkom rješenju.

U februaru je francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao: “Priznavanje države Palestine nije tabu za Francusku”.

Ranije ovog mjeseca Francuska je podržala palestinsko članstvo u UN-u na glasanju u Generalnoj skupštini.

SAD su privatno razgovarale o ovom pitanju s europskim saveznicima, ali bili su oprezniji i traže jasniji osjećaj o tome šta bi to značilo u praksi.

Dakle, ključna rasprava iza kulisa je o tome kada bi te zemlje koje se suprotstavljaju trebale priznati državu Palestinu: kada započnu službeni mirovni pregovori između Izraelaca i Palestinaca, kada Izrael i Saudijska Arabija normaliziraju diplomatske odnose, kada Izrael ne bude poduzimao određene akcije ili kada Palestinci budu poduzimali određene radnje.

Drugim riječima, oni žele da priznanje države Palestine bude veliki trenutak s ciljem postizanja diplomatskog ishoda.

Problem je u tome što je priznavanje palestinske države uglavnom simbolična gesta ako se ne bavi i vitalnim popratnim pitanjima.

Kakve bi trebale biti granice? Gdje bi trebao biti smješten glavni grad? Šta bi obje strane prvo trebale učiniti da se to dogodi?

To su teška pitanja o kojima decenijama nije postignut dogovor – pa čak ni odgovoreno na zadovoljavajući način.

Od prošle sedmice, još nekoliko zemalja u Europi vjeruje da bi trebala postojati država Palestina.

Pristaše će pozdraviti ovaj potez, protivnici će ga osuditi.

Sumorna stvarnost za Palestince na terenu vjerojatno se neće promijeniti.