Ako ponovno bude izabran za predsjednika, Donald Trump je obećao masovnu deportaciju ljudi koji nemaju zakonsku dozvolu za boravak u Sjedinjenim Državama. Dok je njegova kampanja dala različite odgovore o tome koliko bi ih moglo biti uklonjeno, njegov potpredsjednički kandidat JD Vance izdvojio je jednu cifru tokom ovosedmičnog intervjua za ABC News.

“Počnimo s jednim milionom”, rekao je Vance. “Tu je Kamala Harris zakazala. A onda možemo krenuti odatle”.

Ali čak iako to čini ključni dio Trumpove platforme – s natpisima na njegovim skupovima koji glase “Masovne deportacije sada!” – stručnjaci kažu da postoje značajni pravni i praktični izazovi za protjerivanje tolikog broja ljudi.

Koji su pravni izazovi?

Najnovije brojke Ministarstva domovinske sigurnosti i Pew Researcha pokazuju da u SAD-u trenutno živi oko 11 miliona imigranata bez dokumenata, broj koji je ostao relativno stabilan od 2005.

Većina su dugotrajni stanovnici – gotovo četiri petine su u zemlji više od decenije.

Imigranti koji su u zemlji bez pravnog statusa imaju pravo na odgovarajući postupak, uključujući sudsko saslušanje prije njihovog udaljavanja. Drastično povećanje broja deportacija vjerojatno bi za posljedicu imalo veliko proširenje imigracijskog sudskog sistema, koji je opterećen zaostacima.

Većina imigranata koji su već u zemlji ulazi u sistem deportacije ne kroz susrete s agentima imigracijske i carinske službe (Ice), već kroz lokalne organe za provođenje zakona.

Međutim, mnogi od najvećih gradova i okruga u zemlji donijeli su zakone koji ograničavaju suradnju lokalne policije s Iceom.

Trumpova kampanja obećala je poduzeti mjere protiv ovih “gradova-utočišta”, ali američka shema lokalnih, državnih i saveznih zakona dodatno komplicira sliku.

Kathleen Bush-Joseph, analitičarka politike na Institutu za migracijsku politiku (MPI) sa sjedištem u Washingtonu, rekla je da bi suradnja između Icea i lokalnih dužnosnika bila “kritičan” aspekt svakog programa masovne deportacije.

“Iceu je puno lakše pokupiti nekoga iz zatvora ako lokalna policija surađuje, umjesto da ih mora ići tražiti”, rekla je.

Kao primjer, gospođa Bush-Joseph ukazala je na izjavu šerifa iz okruga Broward i Palm Beach na Floridi početkom augusta, u kojoj su rekli da neće slati zamjenike da pomognu bilo kakvom planu masovne deportacije.

“Postoje mnogi drugi koji ne bi surađivali s Trumpovim planom masovne deportacije”, rekla je. “To ga čini puno težim”.

Svaki program masovne deportacije vjerovatno će se gotovo odmah susresti s nizom pravnih izazova od strane aktivista za imigraciju i ljudska prava.

Presuda Vrhovnog suda iz 2022. godine, međutim, znači da sudovi ne mogu izdavati zabrane u vezi s imigracijskim politikama – što znači da će se one nastaviti čak i dok se izazovi probijaju kroz pravni sistem.

Ali može li se to napraviti, logistički?

Da je američka administracija bila u mogućnosti legalno nastaviti s planovima za masovne deportacije, vlasti bi se i dalje morale boriti s ogromnim logističkim izazovima.

Tokom Bidenove administracije napori oko deportacije bili su usmjereni na migrante koji su nedavno zadržani na granici. Migranti koji su deportirani iz unutrašnjosti SAD-a, iz područja koja se ne nalaze blizu granice, u velikoj su većini oni s kriminalnim dosjeom ili se smatraju prijetnjama nacionalnoj sigurnosti.

Kontroverzne racije na gradilištima koje su provedene tokom Trumpove administracije obustavljene su 2021. godine.

Deportacije ljudi uhapšenih u unutrašnjosti SAD-a – za razliku od onih na granici – kretale su se ispod 100.000 cijelu deceniju, nakon što su dosegle vrhunac od preko 230 hiljada tokom prvih godina Obamine administracije.

“Da bi se to povećalo, u jednoj godini, do milion zahtijevalo bi ogromnu infuziju resursa koji vjerovatno ne postoje”, rekao je za BBC Aaron Reichlin-Melnick, direktor politike pri Američkom imigracijskom vijeću.

Kao prvo, stručnjaci sumnjaju da bi Iceovih 20 hiljada agenata i pomoćnog osoblja bilo dovoljno da pronađu i uđu u trag čak i djeliću brojki koje hvali Trumpova kampanja.

Reichlin-Melnick dodao je da je proces deportacije dug i kompliciran i da počinje tek identifikacijom i hapšenjem migranta bez dokumenata.

Nakon toga, pritvorenici bi trebali biti smješteni ili stavljeni na program “alternative pritvoru” prije nego što budu izvedeni pred imigracijskog suca, u sistemu s višegodišnjim zaostatkom.

Tek tada se zatvorenici uklanjaju iz SAD-a, što je proces koji zahtijeva diplomatsku suradnju zemlje primateljice.

“U svakom od tih područja, Ice jednostavno nema kapacitet obraditi milione ljudi”, rekao je Reichlin-Melnick.

Trump je rekao da će uključiti Nacionalnu gardu ili druge američke vojne snage da pomognu u deportacijama.

Historijski gledano, uloga američke vojske u imigracijskim pitanjima bila je ograničena na funkcije podrške na američko-meksičkoj granici.

Osim korištenja vojske i “korištenja lokalnih snaga za provođenje zakona”, Trump je ponudio nekoliko detalja o tome kako bi se takav plan masovne deportacije mogao provesti.

U intervjuu za magazin Time ranije ove godine, bivši predsjednik je samo rekao da “ne bi isključio” izgradnju novih objekata za pritvor migranata, te da bi pokušao dati policiji imunitet od krivičnog progona od strane “liberalnih grupa ili progresivnih grupa” .

Dodao je da bi također mogli postojati poticaji za državne i lokalne policijske uprave da sudjeluju, a da oni koji ne sudjeluju “neće sudjelovati u bogatstvu”.

“Moramo ovo učiniti”, rekao je. “Ovo nije održiv problem za našu zemlju”.

BBC je kontaktirao Trumpovu kampanju za dodatne komentare.

Eric Ruark, direktor istraživanja u NumbersUSA – organizaciji koja se zalaže za strožu imigracijsku kontrolu – rekao je da bi svaki program deportacije iz unutrašnjosti bio učinkovit samo ako bi bio povezan s pojačanim nadzorom na granicama.

“To mora biti prioritet. U unutrašnjosti ćete jako malo napredovati ako to nije slučaj”, rekao je. “To je ono zbog čega se ljudi stalno pojavljuju”.

Osim toga, Ruark je rekao da bi također bilo potrebno razbiti kompanije koje zapošljavaju migrante bez dokumenata.

“Dolaze po posao”, rekao je. “I oni dobivaju te poslove jer je unutarnja provedba u osnovi ukinuta”.

Financijski i politički troškovi

Stručnjaci procjenjuju da bi ukupni račun za milion ili više deportacija iznosio desetine ili čak stotine milijardi dolara.

Iceov budžet za prijevoz i deportaciju u 2023. iznosio je 420 miliona dolara. Te je godine agencija deportirala nešto više od 140 hiljada ljudi.

Hiljade imigranata bit će pritvorene dok čekaju sudska saslušanja ili deportacije, a Trumpova kampanja je zamislila izgradnju velikih kampova za sve njih.

Broj letova za uklanjanje također bi se trebao dramatično povećati, što bi moglo zahtijevati vojne avione kako bi se povećao trenutni kapacitet.

Samo malo širenje u bilo kojem od ovih područja moglo bi dovesti do značajnih troškova.

“Čak i manja promjena je u desetinama miliona ili stotinama miliona”, rekao je Reichlin-Melnick. “Značajna promjena je u destinama ili stotinama miliona”.

Ti bi troškovi bili dodatak troškovima drugih napora za provedbu granice koje je Trump obećao: nastavak radova na južnom graničnom zidu SAD-a, pomorska blokada kako bi se spriječio ulazak fentanila u zemlju i premještanje hiljada vojnika na granicu.

Adam Isacson, stručnjak za migracije i granice iz Washingtonskog ureda za Latinsku Ameriku, rekao je da bi “košmarne slike” masovnih deportacija također mogle politički koštati potencijalnu Trumpovu administraciju sa stajališta odnosa s javnošću.

“Svaka bi zajednica u SAD-u vidjela da ljudi koje poznaju i vole ukrcavaju u autobuse”, rekao je Isacson.

“Na TV-u biste imali vrlo bolne slike uplakane djece i obitelji”, dodao je. “Sve je to nevjerovatno loša slika. To je razdvajanje porodica, ali na steroidima”.

Jesu li se masovne deportacije događale i prije?

U četiri godine prethodne Trumpove administracije deportirano je oko 1,5 miliona ljudi, kako s granice tako i iz unutrašnjosti SAD-a. Bidenova administracija – koja je deportirala oko 1,1 milion ljudi do februara 2024. – na dobrom je putu da to postigne, pokazuju statistike.

Tokom dva mandata Obamine administracije – kada je gospodin Biden bio potpredsjednik – više od tri miliona ljudi deportirano je, što je navelo neke zagovornike reforme imigracije da prozovu Baracka Obamu “glavnim deporterom”.

Jedina historijska usporedba s programom masovne deportacije dogodila se 1954. godine, kada je čak 1,3 miliona ljudi deportirano u sklopu operacije Wetback, nazvane po pogrdnoj uvredi koja se tada uobičajeno koristila protiv Meksikanca.

Međutim, historičari osporavaju tu brojku.

Program, pod predsjednikom Dwightom Eisenhowerom, naišao je na značajno protivljenje javnosti – djelomično zato što su neki američki državljani također bili deportirani – kao i na nedostatak sredstava. Uglavnom je prekinut do 1955.

Imigracijski stručnjaci kažu da je ranija operacija usmjerena na meksičke državljane i nedostatak pravilnog postupka čini je neusporedivom s onim kako bi izgledao suvremeni program masovne deportacije.

“Oni [deportirani 1950-ih] bili su samci, Meksikanci”, rekla je Kathleen Bush-Joseph iz MPI-ja.

“Sada, velika većina ljudi koji dolaze između ulaznih luka dolaze iz mjesta koja nisu Meksiko ili čak sjeverna Srednja Amerika. Zbog toga ih je mnogo teže vratiti”, dodala je. “To nisu usporedive situacije”.