Ruske snage će biti poražene u Ukrajini, ali ne znamo kada, kako i koliko će imati žrtava, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Andrej Ilarionov (Andrei Illarionov), glavni ekonomski savjetnik predsjednika Rusije Vladimira Putina od 2000. do 2005. godine.

“Odgovor na ova pitanja će odrediti Putinovu sudbinu”, smatra Ilarionov.

Prema njegovim riječima, pozicija Rusije je već znatno degradirana zbog rata u Ukrajini.

“Ona je isključena iz mnogih međunarodnih organizacija i foruma. Također, prilično je narušena i njena reputacija i to će trajati sve dok se rat ne okonča. Dakle, Putinova Rusija je izgubila status velike sile, koji neće biti obnovljen, osim ako Putin ili neko poslije ili umjesto njega drastično ne promijeni politiku nove Rusije”, ističe Ilarionov.

Ilarionov tvrdi da zapadne sankcije neće zaustaviti rusku invaziju, osim ako Evropa ne uvede embargo na uvoz ruskog gasa i nafte, što omogućava milijardu dolara dnevnog priliva u kasu zvanične Moskve.

Ilarionov smatra da kinesko tržište ne može da posluži Rusiji kao zamjena za evropsko za izvoz energenata.

Ne slaže se sa stavovima da je Putin reagovao iracionalno.

“Putin je veoma proračunata ličnost. Pripremao je ovu kampanju protiv Ukrajine u posljednje dvije decenije. Prvi potez ka tom cilju je povukao još 2003. kada je pokušao da prisvoji pojas Tuzla u moreuzu Kerč (ostrvo koje je administrativno pripadalo Krimu)”, kaže Putinov bivši savjetnik.

Dodaje da ruski predsjednik koristi širenje NATO-a samo kao izgovor za invaziju na Ukrajinu, a da je u u prvom redu podstaknut imperijalnim ambicijama.

“Stoga zvuči izvještačeno pominjanje nužnosti spriječavanja širenja NATO-a kao razlog za napad na Ukrajinu, tim prije što je i sam Putin svojevremeno nekoliko godina želio da se priključi ovoj alijansi. Tačnije od 2000. do 2003. zvanična pozicija ruskih vlasti bila je punopravno članstvo u Sjevernoatlantskom savezu”, precizira Ilarionov.

On ocijenjuje da Putina ne može niko da ugrozi te da nije moguć scenario da ga obori neko iz najbližeg okruženja, kao što se to desilo sovjetskom lideru Nikiti Hruščovu 1960-ih.

Najmanje milion ruskih vojnika potrebno za osvajanje Ukrajine

RSE: Rusija je očigledno imala za cilj na početku rata da ostvari brzu pobjedu za nekoliko dana, ali nije uspjela. Rat traje skoro dva mjeseca. Postavlja se pitanje kako i zašto se moćna ruska armija sa najmodernijim naoružanjem zaglavila, pokazujući elementarne slabosti poput problema u snabdevanju.

Ilarionov: Ima više objašnjenja za ovaj neuspjeh. Najvažniji je pogrešna geostrateška procjena Putina i ruskog režima, koja se pokazala u njihovim mnogobrojnim izjavama prije izbijanja neprijateljstava 24. februara.

Međutim, već tada su eksperti upozoravali da Rusija sa jedinicama koje je rasporedila na granici sa Ukrajinom, zatim na okupiranom Krimu i Donbasu, te u Belorusiji – ne može da ostvari svoje ciljeve: Bilo da osvoji lijevu obalu (zapad) Ukrajine, Kijev, južne oblasti ili značajni dio zemlje.

To je fizički nemoguće sa brojem vojnika koje je Rusija angažovala. Stoga je to najzagonetnije pitanje zašto je, bez obzira na proučavanje na vojnim akademijama vojnih operacija širom svijeta, zatim iskustava tokom Drugog svetskog rata, sovjetskih i ruskih kampanja u raznim zemljama.

Dakle, nije bilo teško zaključiti da bi uopšte postojala šansa – čak ne ni garancija – da se dobije rat protiv zemlje kakva je Ukrajina – armiji koja napada je potrebno najmanje million vojnika.

Ako bi cilj bio osvajanje samo južnih dijelova Ukrajine, za to je potrebno pola miliona vojnika. U slučaju da je cilj zauzimanje lijeve obale, Kijeva i južne Ukrajine, zato je neophodno 1,5 miliona vojnika. To je precizna računica svakog ozbiljnog oficira.

Međutim, kao što je poznato, Putin je grupisao na ukrajinskoj granici oko 150.000 vojnika, zatim 30.000 i 35.000 lokalnih boraca iz takozvanih narodnih republika u Donbasu (Donjeck i Luganjsk), plus mobilizacijom novih snaga u ovim oblastima angažovano je još oko 40.000 pripadnika oružanih snaga.

Avantura od samog početka

To je sveukupno bila armija između 210.000 i 220.000 vojnika, što apsolutno nije dovoljno da pobijedi u ratu protiv Ukrajine. Taj neuspjeh su predvidjeli svi ozbiljni vojni analitičari. Ja nisam vojni ekspert, ali sam intenzivno razgovarao sa 20-tak njih pre ruske invazije. Oni su proučavali 80 različitih vojnih kampanja u svijetu, uključujući i u moderno vrijeme, sovjetskih i ruskih trupa kao i drugih zemalja, nastavlja Ilarionov.

Stoga ako ostavimo po strani kvalitet ruske vojske, logistiku, disciplinu, borbeni moral, nedostatak adekvatne obuke – pomenuti broj angažovanih ruskih vojnika nije bio dovoljan za osvajanje Ukrajine.

Zbog toga je to bila avantura od samog početka. Sada vidimo uz pomenute nedostatke i neke druge poput zastarjele taktike. Dakle, to je bila avantura ne samo u smislu ubijanja nevinih civila u Ukrajini i, istovremeno, stradanja ruskih vojnika, već i u vojnom smislu.

Sovjetska armija imala 2,1 miliona vojnika u Ukrajini 1944.

RSE: Pominjete eksperte, vjerovatno mislite na strane. Međutim, i ruski oficiri, naročito visoki, generali, veoma dobro znaju za ta pravila ratovanja. Zašto su onda napravili takav plan napada na Ukrajinu sa angažmanom samo 150.000 vojnika. Da li je rusko rukovodstvo računalo na brzu pobjedu tako što bi njihova vojska ušla u Kijev, oborila ukrajinsku vladu, predsjednika Volodimira Zelenskog, postavila marionetsku vlast i tako okončala rat za nekoliko dana. Ili ruski generali nisu smjeli da kažu Putinu istinu?

Ilarionov: Prije svega, ruski generali uče historiju ratova i svakako znaju ovu matematiku. U Drugom svjetskom ratu, tokom 1941-2. godine linija fronta išla je od zapada ka istoku, a potom 1943-44. od istoka ka zapadu i ruski generali i te kako imaju u vidu koliko je potrebno trupa da bi se osvojila neka teritorija.

Recimo, za zauzimanje Harkiva i Kijeva neophodno je između 700.000 i 900.000 vojnika. Za oslobađanje desne strane obale (Dnjepra) u Ukrajini 1944. sovjetska armija je morala da angažuje 2,1 miliona vojnika i oficira.

Dakle, ruski generali znaju za ovu matematiku, ali očito nisu planirali sveopšti rat, već nešto drugo. Putin koristi termin “specijalna vojna operacija”, što ukazuje koji tip kampanje je pripreman.

To znači upotreba specijalnih snaga, zatim padobranaca, komandosa u cilju zauzimanja Kijeva. Možda čak ne ni cijeli Kijev, već dijelove u kojima se nalaze institucije vlasti u cilju obezglavljivanja ukrajinskog rukovodstva, da uhapse a možda čak i ubiju ključne ličnosti u vlasti, da ih primoraju da potpišu određene dokumente i destabilizuju političku i ekonomsku situaciju i upravljanje zemljom.

Uspjeh ove operacije je zavisio i od sposobnosti ukrajinskih snaga da joj se odupru. U prva 3-4 dana borbi u i oko Kijeva, ukrajinske snage su bile u stanju ne samo da se odupru već i da eliminišu 19 od 20 pokušaja ruskih padobranaca da uđu u prijestolnicu. Stoga je ruska specijalna operacija doživJela fijasko, pojašnjava bivši Putinov savjetnik.

Ostatak razgovora pročitajte na RSE.

Podsjetimo, u toku je 57. dan ruske invazije na Ukrajinu. Sve vijesti vezane za situaciju u ovoj zemlji možete pratiti na našem LIVE BLOGU.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad