U nedavnom razgovoru između Andrew P. Napolitana, voditelja emisije "Judging Freedom", i Alastaira Crookea, bivšeg britanskog diplomate i direktora Conflicts Forum, raspravljali su se ključni aspekti dramatičnih promjena koje su se dogodile na Bliskom Istoku u posljednjih godinu dana. Crooke, sa svojim bogatim iskustvom u britanskoj obavještajnoj službi (MI6) i europskoj diplomatiji, dao je detaljan uvid u trenutne geopolitičke tenzije i njihove dalekosežne posljedice.

Napolitano je započeo razgovor postavljanjem pitanja o tome kako se Bliski Istok promijenio u protekloj godini, ističući dramatične promjene koje su se desile. Crooke je odgovorio da se situacija na Bliskom Istoku više ne može posmatrati izolovano, već je proširena i na šire globalne kontekste.

Prelomni trenutak dogodio se 7. oktobra, kada je, kako je rekao Crooke, “stara paradigma eksplodirala” i potpuno uništena. Ovaj događaj evocira sjećanja na dva svjetska rata koja su trebala okončati kolonijalizam, a umjesto toga, svijet se suočava s novim, geo-finansijskim oblikom kolonijalizmom.

Geopolitički kontekst i problematika Palestine

Crooke je naglasio da je Palestinsko pitanje postalo nezaobilazno u borbi protiv kolonijalizma i hegemonije, te da se ovo pitanje pretvorilo u globalni problem. On je posebno istakao da američka administracija, zajedno s Izraelom, planira napad na Iran, što će imati dalekosežne posljedice za cijelu regiju. Rusija se našla na strani Irana, pružajući protuzračnu odbranu i vojnu podršku, što dodatno komplikuje situaciju.

Napolitano je potom upitao Crookea hoće li Sjedinjene Države pružiti očitu podršku Izraelu u eventualnom napadu na Iran i u kojem obliku bi ta podrška mogla doći. Crooke je odgovorio da je situacija veoma složena i da ne može biti siguran u iznos podrške koja bi mogla biti pružena. Međutim, naglasio je da je izraelsko bombardovanje Libana, Gaze i Sirije posljedica izraelskih ambicija da eliminiše sve potencijalne prijetnje, a posebno Iran, koji predstavlja “glavu hobotnice”.

“Kada je Izrael odlučio da ubije Hassana Nasrallaha i rukovodstvo, a zatim da počne gotovo nasumično bombardovati Bejrut, to je bio početni pucanj. To sugeriše da je to bio početak izraelskog bombardovanja, ne samo na Libana, ne samo Palestinaca u Gazi i na Zapadnoj obali, već sve više i Sirije i Iraka, te Huta i Jemena. To je ono što Netanyahu naziva pipcima hobotnice, a glava hobotnice je Iran”.

On dalje objašnjava preklapanje interesa između Sjedinjenih Država i Izraela:

“I tu je, ako hoćete, došlo do preklapanja interesa između Sjedinjenih Država i Izraela, jer je jedna od frakcija u Sjedinjenim Državama dugo željela nokautirati Iran, za što smatra da će oslabiti Rusiju i njenu sposobnost da kontroliše cijelu centralnu Aziju. Dakle, krećemo se u tom smjeru.”

Crooke je potom upozorio na novonastalo stanje:

“U proteklom period smo vidjeli mnogo oholosti. Klatno se ljulja u smijeru Izraela; vidjeli smo kako pričaju o novom svjetskom poretku. To vidimo u Sjedinjenim Državama, u Europi, ali i u Izraelu. I to je popraćeno sa velikom količinom manipulacija.”

Stanje u Libanu nakon ubistva vođe Hezbollaha Hassana Nasrallaha

Gost programa je takođe prokomentarisao stanje Hezbollaha nakon ubistva vođe Nasrallaha:

“Želim vam prezentovati izvještaj s bojnog polja. Za početak, Hezbollah se uspio oporaviti nakon razornog gubitka Sayyida Hassana Nasrallaha, uspio je rekonstruisati svoje vodstvo. Njegova komanda i kontrola funkcionišu, a dokaz za to je sasvim očigledan: ispaljuje rakete na Izrael. Grupa je ispalila veliki broj raketa na Haifu i vrlo uspješno se bori na jugu Libana.”

Ovo ukazuje na to da je Hezbollah, unatoč gubicima, zadržao svoju vojnu sposobnost, a Crooke je napomenuo:

“U stvari, Izrael gubi više ljudi u južnom Libanu nego Hezbollah. Hezbollah nastavlja svoju raketnu paljbu na logistiku Izraela.”

Crooke je takođe iznio kritiku na račun izraelske strategije bombardovanja:

“Izvršili su oko 1.600 napada do sada koristeći velike bombe. Rečeno mi je, ne mogu to potvrditi, ali rečeno mi je da je eksplozija koja je ubila Nasrallaha i vodstvo, a koja se sastojala od 80 velikih bombi, bila u veličini i eksplozivnoj snazi, veća od svih bombi koje su bačene na Irak tokom rata 2003.”.

Prema njegovim riječima, cilj bombardovanja je teror nad libanskim narodom kako bi zatražio prekid vatre, i okrenuo se protiv Hezbollaha. “Pitanje je da li je to realno? Mislim da nije, apsolutno ne,” naglasio je Crooke.

Napolitano je zatim postavio pitanje o mogućoj podršci Rusije Iranu u slučaju napada. Crooke je ukazao na činjenicu da su Rusi već na terenu, te da njihovi sistemi protuzračne odbrane čine iranske vojne ciljeve još izazovnijim.

“Sjedinjene Države će isporučivati sve više i više bombi za uništavanje bunkera, jer ih izrael koristi nevjerojatnom brzinom. No, u slučaju napada na Iran, bit će dopunjavanja goriva u zraku i razmjene obavještajnih podataka. S druge strane, iranski nuklearni program je razasut po cijeloj zemlji, neka postrojenja su na obali, neka na sjeveru, a neka su izgrađena i na dubini od preko 100 metara. I onda, naravno, imate ruske sisteme protuzračne odbrane koje izraelski avioni moraju uzeti u obzir, ako napadnu Iran. Vrlo je vjerojatno da Iran ima S-400 sisteme. Dakle, to su najnapredniji sistemi protuzračne obrane na svijetu. Imajući u vidu da je Iran već u stanju da ispaljuje precizne projektile, to može značiti da će svaki pokušaj napada biti izuzetno složen i zahtijevati značajne resurse”, istakao je Crooke.

Stanje Izraela: Jači ili slabiji?

Napolitano je potom postavio pitanje o stanju Izraela godinu dana nakon 7. oktobra, tražeći mišljenje o tome da li je postao jači ili slabiji. Crooke je odgovorio da je Izrael postao mnogo slabiji, jer su vojne snage pretrpile velike gubitke i suočavaju se s umorom i otporom rezervista. U ovoj situaciji, Crooke je ukazao na to da Izrael nema dovoljno ljudstva da bi održao vojnu prisutnost u Gazi, Zapadnoj obali i Južnom Libanonu.

“Mnogo su slabiji u objektivnom smislu jer je njihova vojska pretrpila teške gubitke u Gazi. Sada trpi gubitke i na Zapadnoj obali. Trupe su umorne. Rezervisti nerado služe vojsku. Vojsci nedostaje ljudstva. Oni nemaju dovoljno ljudstvo da se bore na Zapadnoj obali, Gazi, i u invaziji na Liban, a ideja da vojska treba da ostane godinu dana ili duže u Južnom Libanu je jednostavno neizvodiva sa ovim kapacitetima. Tako da je slabiji u tom smislu. Oni su slabiji i u tome što mnogi Izraelci jednostavno ne vjeruju u plan Armagedona, koji će dovesti Ameriku i Amerika će doći i spasiti Izrael. Raketni napad Irana 1. oktobra je poslao vrlo jasnu poruku da Iran ima sposobnost da isporuči precizne projektile,” kazao je britanski diplomata, te dodao kako su američke snage navodno ispalile 12 projektila sa svojih brodova u okolini Izraela i da nisu oborili niti jednu iransku raketu.

“Mislim da je napad bio 90% učinkovit, ne u uništavanju određene zračne baze, ne u uništavanju mete, već u pokazivanju sposobnosti, sposobnosti da se to učini. To je bila vrlo jasna poruka Americi i Izraelu koja je značila – ‘ako želite ići u tom smjeru, mi imamo kapacitet da vas stvarno uništimo’. Postoji mnogo video dokaza da su rakete prošle [protuzračnu odbranu] i gotovo da nije bilo mogućnosti da se sruše iranske rakete. Svako ko je pogledao ove snimke ne može a da ne kaže da je to bila vrlo učinkovita poruka. Napad nije bio dizajniran da uništi sve avione jer je Izrael imao dva sata najave. Sljedeći put neće biti obavještenja,” istakao je.

Crooke je dodao da postoji sve veće nezadovoljstvo unutar Izraela prema vojnim strategijama, a mnogi Izraelci sumnjaju u uspješnost planova koje predlaže vojni vrh. Naprotiv, Crooke je naglasio da je iranski napad na Izrael poslao jasnu poruku o sposobnosti Irana da ispaljuje precizne projektile, što bi moglo značajno promijeniti percepciju moći u regionu.

U zaključku, Crook navodi da ove tenzije ne utječu samo na zemlje regiona, već da imaju i globalne posljedice. Crookeova analiza otkriva da se sukobi ne mogu svesti samo na vojne operacije, već su duboko ukorijenjeni u historijskim, političkim i ekonomskim kontekstima koji oblikuju budućnost ovog ključnog dijela svijeta.