Cijena nemoći: Evropa je na Bliskom istoku pokazala koliko je irelevantna

Odluka Donalda Trumpa da bombarduje iranska nuklearna postrojenja pokazala je njegovu potpunu neinteresovanost za tradicionalne američke saveznike preko Atlantika, od kojih su svi pozivali na suzdržanost. Sada evropski zvaničnici pokušavaju održati hrabro lice uprkos očiglednoj irelevantnosti Evrope za Sjedinjene Države i za sve dublju, nerješivu krizu na Bliskom istoku.

Kako piše Politico, možda najpogubnije od svega je uporna sumnja da Trump ne samo da je ignorisao svoje kolege u Evropi, već ih je iskoristio kao velike geopolitičke mamce kako bi obmanuo Iran da pomisli da napad nije neposredan.

Cijena nemoći

Za Evropu, cijena ove nemoći je visoka. Ne samo da EU kolektivno šalje milijarde eura za finansiranje programa pomoći Palestincima, već je sukob izazvao duboke političke podjele u mnogim evropskim zemljama od napada Hamasa u oktobru 2023.

Američki udari na Iran pokazuju "opadajući, ako ne i marginalni utjecaj" evropskih sila u regionu, rekla je Sanam Vakil, stručnjakinja za Bliski istok iz think tanka Chatham House u Londonu.

Dok je Trump prošle sedmice pojačavao svoju ratobornu retoriku o zračnim udarima, izgledalo je neizbježno da će Amerika ući u izraelski rat s Iranom u roku od nekoliko dana. Zatim je u četvrtak, 19. juna, Bijela kuća objavila iznenadnu izjavu predsjednika da se dvoumi oko vojne akcije. Trumpov MAGA pokret bio je podijeljen, s nekim velikim imenima koja su bila duboko protiv još jednog američkog rata na Bliskom istoku.

Trumpova portparolka Karoline Leavitt rekla je da će on odlučiti u naredne dvije sedmice da li će vojna akcija ići naprijed, jer želi dati pravu šansu diplomatiji.

To je evropskim zvaničnicima u Francuskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu – koji imaju dugu istoriju saradnje s Amerikom na obuzdavanju iranskih nuklearnih ambicija – ulilo nadu u jačanje diplomatije. Te takozvane E3 sile zajedno s EU dogovorile su hitne razgovore s iranskim ministrom vanjskih poslova Abbasom Araghchijem u Ženevi sljedećeg dana. Ti razgovori odjednom su izgledali mnogo značajnije.

Postojali su i znaci da su Amerikanci ozbiljno shvatili ženevski sastanak i bili razočarani što Iran ostaje tvrdoglav u svojim stavovima. Razgovori su prekinuti bez napretka, ali E3 je rekao da žele da pregovori budu nastavljeni.

Potpuno u mraku

Ipak, svega nekoliko sati kasnije, američki zračni napad je započeo.

U danima nakon napada bombardera B-2 na tri iranska nuklearna postrojenja, evropski ministri priznali su da su bili potpuno u mraku u vezi s planom.

Johann Wadephul, njemački ministar vanjskih poslova, rekao je u intervjuu za ZDF u nedjelju navečer da je američki državni sekretar Marco Rubio bio "nedvosmislen" da se Amerika neće pridružiti ratu. Rekao je da misli da je o bombardovanju obaviješten "baš kao i britanski kolega David Lammy, tek nakon [napada], a ne prije".

U Londonu, britanski zvaničnici insistirali su da su bili "obaviješteni" o vojnoj akciji. Ipak, to je bilo poniženje za britanskog premijera Keira Starmera, koji je proteklih sedmica i dana pozivao na deeskalaciju i čak javno predviđao da SAD neće pokrenuti vojnu akciju protiv Irana.

Starmer je mnogo polagao na svoj poseban odnos s Trumpom, nastojeći da djeluje kao most između Washingtona i ostatka Evrope. Ali most vam ne treba ako vam je vozilo bombarder B-2.

Italijanska premijerka Giorgia Meloni, miljenica MAGA pokreta, također je bila potpuno zatečena američkim bombardovanjem.

Kako se ocjenjuje u analizi, sramotno je što su evropski i britanski pozivi na deeskalaciju ignorisani, a još gore što su navodni saveznici Amerike isključeni iz vojne koordinacije. No, najdrskija je tvrdnja da je Trump zapravo koristio diplomatske napore svojih navodnih "prijatelja" preko Atlantika kako bi zavarao Iran da pomisli da je napad potencijalno udaljen sedmicama.

Prema opširnom izvještaju New York Timesa, Trumpova izjava da će mu trebati čak dvije sedmice da odluči hoće li napasti Iran – zbog "značajne" šanse za diplomatiju – uvijek je bila samo proračunata varka. Oko 17 sati u petak, 20. juna, samo nekoliko sati nakon E3 razgovora u Ženevi, Trump je naredio bombardere u zrak, navodi list.

"Uoči napada, E3 su uglavnom bili skrajnuti u nuklearnim pregovorima, dok su pregovori sve više postajali direktni SAD-Iran razgovori, a Evropa nije mogla ponuditi značajne podsticaje ni garancije", rekla je Vakil iz Chatham Housea. Sastanak u Ženevi "dalje je razotkrio ovu nemoć, jer su evropski pozivi na suzdržanost zasjenjeni odlučnom američkom vojnom akcijom bez njihove konsultacije".

Jedan njemački vladin zvaničnik pokušao je umanjiti značaj isključenosti. "Svaki sukob ima vojnu i diplomatsku stranu", rekao je zvaničnik. "Znamo da i Amerikanci sami nastavljaju poduzimati mjere opreza kako bi pronašli izlaz putem diplomatije. Zato vjerujem da sporazumi i dogovori koji su postignuti između SAD-a, E3 i drugih o radu na takvom izlazu nisu tada bili bezvrijedni i da neće ostati bezvrijedni".

Na pitanje o Trumpovom dvosedmičnom roku, zvaničnik je rekao: "Ima tu nečeg biblijskog. Dvije sedmice mogu značiti mnogo stvari. Naučili smo u drugim kontekstima da to može označavati vrlo dug period. Sada smo otkrili da može značiti i vrlo kratak period".

U utorak je francuski predsjednik Emmanuel Macron pokušao tvrditi da Evropa ipak pobjeđuje. "Sasvim sam svjestan da kada oružje djeluje, kada mi ne učestvujemo u tim udarima, možemo se osjećati marginalizovano", rekao je. "To ponekad čujem u komentarima nekih ljudi. Mislim da kada odlučimo da ne udarimo, ali ostanemo dosljedni u svom stavu, strateški i na duge staze – mi pobjeđujemo".

Nepovratno podrivena

Kako piše Politico, u stvarnosti, Evropa nije ni u igri.

Kada je riječ o sukobu na Bliskom istoku, Evropska unija, Ujedinjeno Kraljevstvo i druge zemlje poput Kanade pokušale su izvršiti utjecaj, posebno na Izrael, ali nijedan od tih napora nije uspio.

Posebno za Evropu, odnosi s desničarskom vladom Benjamina Netanyahua u veoma su lošem stanju.

Višesedmična blokada Gaze od strane Izraela i rezultirajuća humanitarna kriza, u kojoj hiljade Palestinaca gladuju bez dovoljne pomoći u hrani, zgrozila je lidere EU, izazivajući sve oštrije kritike. Revizija koju je ovog mjeseca sprovela visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Kaja Kallas pokazala je da je Izrael prekršio klauzule o ljudskim pravima u svom sporazumu o pridruživanju.

EU sada razmatra da li i kako kazniti Izrael zbog tih propusta, dok izraelska vlada bijesno osuđuje Evropu zbog njene "sramne i nepristojne" odluke da preispita odnose u ratnim uslovima.

Za EU je jasno da je Izrael u suštini odlučio da više ne sluša. Svaki kredibilitet koji je Kallas izgradila kod Izraela sada je nepovratno podriven, a evropske žalbe će vjerovatno biti ignorisane.

Kada je EU najveći izvor pomoći za Gazu, a sukob odjekuje kroz evropsku politiku, to je loša pozicija za Brisel.

Ali Netanyahu je pokazao da zaista sluša samo Trumpa – i to ne uvijek.

"O mnogim temama na Bliskom istoku lako je vidjeti da, na primjer, SAD ima snažnu ulogu u onome što se dešava, ali mislim da s EU strane možemo biti jasni u svojim stavovima", rekla je Jessica Rosencrantz, švedska ministrica za EU poslove za POLITICO.

Ali sluša li iko u regionu Evropu? "Pa mislim da ima razlike kada se 27 zemalja složi oko nečega i govorimo jednim glasom", rekla je. "Ali naravno, morate biti realni da u ovom regionu postoji mnogo drugih aktera koji igraju važnu ulogu".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad