Čovjek koji je ubio milione, ali spasio milijarde

Njegova priča počinje izumom procesa koji i danas pomaže u prehrani milijardi ljudi širom svijeta.

Haber-Boschov proces sinteze

Rođen u Poljskoj davne 1868. godine, Haber je bio opsjednut idejom rješavanja svjetske nestašice hrane uzimajući u obzir rast stanovništva.

Nakon što je postao profesor fizičke hemije i elektrohemije na Tehnološkom institutu u Karlsruheu, počeo je raditi na procesu koji bi pretvorio dušik u Zemljinoj atmosferi u spoj koji bi se mogao koristiti u gnojivu.

Ovo je postalo poznato kao Haber-Boschov proces sinteze i proizvodnje amonijaka iz dušika i vodika (a kasnije ga je industrijalizirao Carl Bosch, Haberov zet).

Prema riječima jednog svjetskog poljoprivrednog historičara, taj proces je bio „vjerovatno najvažnija tehnološka inovacija 20. stoljeća“, jer "održava prehrambenu bazu za ekvivalent polovine današnje svjetske populacije", kako je izvijestio Smithsonian Magazine.

Pomagao njemačkoj vojsci

Haberovo revolucionarno otkriće, iako je promijenilo svijet, ubrzo će biti potkopano njegovom odanošću zemlji. Kao njemački patriota, za razliku od svog bliskog prijatelja Alberta Einsteina koji je kao i on bio Jevrejin, Haber nije imao nikakvih rezervi kada je zamoljen da pomogne njemačkoj vojsci u razvoju eksplozivnih granata i otrovnih plinova.

Godinu dana nakon izbijanja Prvog svjetskog rata 1914. godine, naučnik je postao konsultant njemačkog Ministarstva rata, gdje je prvi put počeo eksperimentisati s hlornim plinovima za potencijalnu upotrebu na bojnom polju.

Upotreba takvih otrovnih plinova bila je strogo zabranjena Haškom konvencijom, ali s velikim njemačkim gubicima protiv britanskih i francuskih snaga, Haber je postajao sve spremniji koristiti takvo oružje na frontu.

Međutim, imao je poteškoća u pronalaženju bilo kojeg njemačkog vojnog komandanta koji bi pristao čak i na testiranje na terenu, a jedan general je čak upotrebu otrovnog plina nazvao "neplemenitom".

Prema biografkinji Margit Szollosi-Janze, „(Haber) je rekao da ako želite pobijediti u ratu, onda vas molim da vodite hemijski rat s uvjerenjem".

Nažalost, on i njemačka vojska će upravo to učiniti u narednim godinama. Do 1915. godine, Haber je i sam bio na prvoj liniji fronta, smišljajući načine za precizno raspoređivanje smrtonosnih gasnih napada koji bi poštedjeli njemačke trupe, a istovremeno ubili što više neprijateljskih boraca.

"Izluđeni plinskim bombama"

Na kraju je izračunao da bi jaki vjetrovi bili dovoljni da odnesu hlorni gas dalje od njemačke linije - i u aprilu te godine bi bilo oslobođeno više od 168 tona hlornog gasa iz skoro 6.000 kanistera.

Oblak se spustio na 10.000 vojnika. Vjeruje se da je više od polovine umrlo od gušenja u roku od nekoliko minuta.

U nastaloj konfuziji, početni izvještaji su govorili da Nijemci lansiraju "hloridne bombe" koje su "bačene pomoću praćke, kakvu dječaci koriste za bacanje kamenja".

Washington Post je izvijestio da su britanske i francuske trupe bile "izluđene plinskim bombama" i da su se oni koji su preživjeli "borili kao demoni", ali bezuspješno.

Godinu dana nakon poraza Njemačke u Prvom svjetskom ratu, Haber je dobio Nobelovu nagradu koja je izazvala kontroverze.

Neki eminentni vršnjaci i prethodni dobitnici odbili su se pojaviti iz protesta zbog učešća Nijemaca u ratnim naporima. Milioni su umrli kao rezultat njegovog otkrića hlornog gasa, dok su milijarde drugih vjerovatno spašene njegovim Haber-Boschovim amonijačnim postupkom.

Uprkos svim dobrim stvarima njegovih otkrića kojima i dalje čini u modernom svijetu, mnogi ga i dalje smatraju "ocem hemijskog ratovanja" i zbog toga je njegovo naslijeđe kontroverzno.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad