Zatvorenik koji je držan u američkom zarobljeničkom logoru Guantanamo Bay i bio žrtva programa mučenja Američke obavještajne agencije (CIA) nakon 11. Septembra 2001. godine dao je najsveobuhvatniji i najdetaljniji izvještaj o brutalnim tehnikama kojima je bio podvrgnut, prenosi Guardian.

Abu Zubaydah je na 40 crteža prikazao torturu koju je pretrpio na brojnim tajnim lokacijama CIA-e između 2002. i 2006. godine i u Guantanamo Bayu. U nedostatku potpunog službenog izvještaja o programu mučenja koji CIA i FBI godinama pokušavaju održati tajnom, ovi crteži daju jedinstven uvid u jeziv period američke historije.
Crteži, koje je Zubaydah opisao vlastitim riječima, prikazuju jezive činove nasilja, seksualnog i vjerskog poniženja i dugotrajnog psihološkog terora počinjenog nad njim i drugim zatvorenicima. Skicirani su po sjećanju u njegovoj ćeliji u Gvantanamu i poslani jednom od njegovih advokata, profesoru Marku Denbeauxu.

Zajedno sa svojim studentima u Centru za politiku i istraživanje na pravnom fakultetu Univerziteta Seton Hall, Denbeaux je sastavio Zubaydahove crteže i izjave u novi izvještaj.

Izvještaj naslova “American Torturers: FBI and CIA Abuses at Dark Sites and Guantanamo” (Američki mučitelji: zloupotrebe FBI-a i CIA-e na tajnim lokacijama i u Guantanamu) je objavio Guardian.

“Abu Zubaydah je primjer za američki program mučenja. On je bio prva osoba koja je mučena, nakon što je to odobrilo Ministarstvo pravde na osnovu činjenica za koje je CIA znala da su lažne. Njegovi crteži su pokazjuju krajnji neuspjeh i zloupotrebe mučenja”, rekao je Denbeaux”.

Novi izvještaj dolazi u kritičnom trenutku za Zubaydaha, koji se nalazi u Gvantanamu pod u teškim uslovima. On je poznat kao “vječni zatvorenik”, jer nije optužen za zločin niti mu je ponuđena bilo kakva šansa za puštanje na slobodu.

Prošle sedmice je tijelo UN-a zatražilo da se on odmah oslobodi, utvrdivši da bi njegovo zadržavanje u pritvoru moglo biti zločin protiv čovječnosti. Međunarodna pravna zastupnica pritvorenika, Helen Duffy, rekla je da se presuda radne grupe UN-a o proizvoljnom pritvoru podudara sa Zubaydahovim vizuelnim prikazom njegovog mučenja.

“Crteži su moćan prikaz onoga što mu se dogodilo i izvanredni su s obzirom na to da nije mogao direktno komunicirati sa vanjskim svijetom”, rekla je ona.

Denbeaux je dodao da je kombinacija intervencije UN-a i novih crteža dala tračak nade da će pravni problem zatočeništva ovog čovjeka biti riješen.

Skice pružaju jedinstven vizuelni zapis o američkoj upotrebi mučenja nakon 11. septembra. CIA je snimila video snimke Zubaydahovog mučenja, ali ih je potom uništila kršeći sudski nalog, dok izvještaj o mučenju od 6.700 stranica koji je izradio obavještajni odbor Senata ostaje tajna skoro deceniju nakon što je sastavljen.

Iako potpuni izvještaj Senata nikada nije objavljen javnosti, njegov zaključak je poznat, a to je da zlostavljanje Zubaydaha i drugih zatočenika nije uspjelo izmamiti nikakve nove obavještajne podatke. Drugim riječima, mučenje nema učinka.

Zubaydah, 52, uhvaćen je u Pakistanu u martu 2002. godine i odveden na nekoliko tajnih okacija CIA-e u Poljskoj, Litvaniji i drugdje. Bio je prva žrtva onoga što je postalo široko rasprostranjena upotreba mučenja od strane SAD-a protiv osumnjičenih za terorizam.

Prebačen je u Gvantanamo 2006. godine, gde je i danas zatvoren.

Sjedinjene Američke Države su prvobitno tvrdile da je on glavni operativac al-Qaide, ali su bili prisiljeni priznati da čak nije ni član terorističke grupe.

“Svi se slažu, mučili su pogrešnog momka; oni su ipak krenuli naprijed s time kako bi mogli dobiti dozvolu da muče druge ljude”, rekao je Denbeaux.

Kako navodi GUardian, crteži su toliko precizno prikazani da je tim Seton Halla redigovao lica agenata CIA-e i FBI-a kako bi zaštitio njihov identitet. Oni otkrivaju u kojoj mjeri je američka vlada prekršila međunarodne zakone, pa čak i vlastite smjernice o onome što je eufemistički nazvala “pojačanim tehnikama ispitivanja”.

Među slikama koje Guardian objavljuje po prvi put je jedna na kojoj se vide maskirani agenti koji fizički prijete Zubaydah analnim silovanjem. Zatočenik također rekonstruiše izuzetno nasilnu tehniku koja je korištena protiv njega, poznatu kao “walling” (zidanje).

Na drugoj slici, Zubaydah crta sebe okovanog kako sjedi nag ispred žene koja je ispitivala.

Sljedeći crtež prikazuje stražare koji prijete da će oskrnaviti Kur'an, tehnika koju ministarstvo pravde nikada nije zvanično odobrilo.

“Seksualni napad nikada nije odobren, golotinja nikada nije odobrena, poniženje uz prisutnost žena nikada nije odobreno, niti je da se neko podvrgne nekom dugotrajnom mučenju do iznemoglosti ili još gore“, rekao je Denbeaux.

U svom izvještaju, Zubaydah dugotrajno korištenje višestrukih tehnika mučenja naziva “Vorteksom”.

Zubaydah je 83 puta bio podvrgnut simuliranom utapanju, odnosno “daskanjem vodom”. Zabilježio je različite varijacije ove tehnike, uključujući i jendu u kojoj je stavljen u kutiju veličine lijesa, te kako je napunjena vodom do njegovog nosa.

Napisao je da je bio “prestravljen da će se utopiti po cijeli dan”.

Zubaydahove napomene, koje su lagano uređene radi dužine i jasnoće, opisuju zlostavljanja koja je Zubaydah lično pretrpio kao prva žrtva američkog programa mučenja. Ali Denbeaux je rekao da je njegov klijent napravio materijal kako bi istaknuo ne samo svoju vlastitu patnju već i patnju mnogih drugih koji su bili podvrgnuti istim tehnikama.

Prema sažetku izvještaja Senata iz 2014. godine, najmanje 119 osoba je bilo žrtva u okviru programa.

“Zidanje”

Zubaydah: Ponekad bi koristili ručnik omotan ljepljivom trakom koji su stavljali oko vrata zatvorenika i udarali ga o cement ili drveni zid. Iznenada bi ušli u zatvoreničku ćeliju i počeli da ga udaraju o zid bez ikakvog peškira, pa čak i rukavica, a namjerno su mnogo puta snažno udarali po potiljku i leđima i to još dugo dok se ne onesvijesti. Potom ga probude hladnom vodom i nastave da tuku čak i ako ne padne u nesvijest, počnu da ga šamaraju dok mu postavljaju pitanja.

Daskanje vodom

Zubaydah: Daskanje vodom nije samo korištenje vode i daske. U ovoj varijaciji bi ga dugo stavili u drveni kovčeg, sve dok ne urinira po sebi. Ruke su mu iza leđa, ili je okovan sprijeda. Ako bi bio okovan sprijeda, tako bi ostao danima. Ostavili bi ga u vlastitom izmetu. Ako je okovan iza leđa… razgovaraju s njim iz malog otvora na vrhu kovčega, pitajući ga stvari da čim on porekne ili se zakune da to ne zna, druga osoba počne snažno da sipa veoma hladnu vodu u drugi mali otvor. Pošto je kovčeg napravljen od drveta voda bi curila, ali polako. Za to vrijeme istražitelj ga pita i prijeti mu, a zatim ga ostavlja tako, sve dok mu voda ne dođe do nosa, usta, i dok ne počne da se uznemireno kreće i kašlje kako se nebi udavio. Zatim istražitelj ponovo dođe i ta druga osoba prestaje da sipa vodu. Voda curi iz kovčega, ali ciklus se ponavlja i zatvorenik je se plaši da će se utopiti cijeli dan.

“Vorteks”

Zubaydah: Crtež prikazuje “Vorteks” – vrtlog sažetosti, bola, stresa, gladi i hladnoće u koji smještaju zatočenika na 24 sata dnevno intenzivnog mučenja, koje traje dugim sedmicama ili mjesecima… Koriste specifičnu metodu torture, u ovom slučaju udaraju štapom po veoma hladnom vremenu, tako da će se bol udvostručiti, a oni se fokusiraju na udaranje dok se zatvorenik skoro ne onesvijesti, ili se to čak i ne desi. Grubo ga probude, onda se počnu fokusirati na drugu metodu mučenja sat vremena… Zatim, sljedeći sat koriste treću metodu i tako sve dok ne završe sve svoje metode. Zatim ponovo počnu sa prvom metodom drugi put, treći put, i tako redom, tokom cijelog dana i tokom cijelog trajanja torture, koliko traje.

Ispitivačica

Zubaydah: Sjedim na stolici dugim sedmicama i potpuno sam nag. Veoma gladan. Smrzavam se od veoma hladnog vremena. Skoro da dobijam halucinacije zbog psihičkog mučenja i tjelesnog pritiska… Pored nedostatka sna osjećam da stvarno haluciniram. A onda je ušla žena u vrlo laganoj odjeći (kao da je ljeto). Sjela je pored mene i bila su dva muškarca u jako debeloj odjeći (prikladnoj za sjeverni pol)… !! Nisam se uopšte pomjerio, čak ni da pokrijem svoje genitalije kako bi trebalo da bude prateći ljubaznost i vjerska uverenja, jer sam zaista u početku mislio da haluciniram. Ali kada su razgovarali sa mnom… potpuno sam prekrio genitalije. Vikao sam im: “Dajte mi bar nešto da pokrijem genitalije pred tom ženom… Zar se ne stidite?” Dali su mi samo kantu veoma hladne vode. I izlili su mi to preko glave. Nisam mogao govoriti neko vrijeme zbog jakog drhtanja u ustima i usnama i po cijelom tijelu. Ostala je sjediti, gledala i zurila, čekajući da joj odgovorim na prvo pitanje. Čekala je pola sata bez odgovora, a onda je otišla i tresla se od hladnoće i ljutnje.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad