Škotska traži odobrenje Vrhovnog suda Ujedinjenog Kraljevstva za referendum o nezavisnosti bez pristanka Londona.

Političke implikacije prijedloga zakona o referendumu o nezavisnosti Škotske su “irelevantne” kada je riječ o donošenju odluka Vrhovnog suda, rekao je lord Advocate sudijama kada je počeo indyref obračun u Londonu.

Sudije traže da utvrde da li škotski parlament ima zakonodavnu nadležnost da održi referendum o nezavisnosti bez dozvole Westminstera.

Tokom svojih argumenata – iznesenih tokom četiri i po sata – pred sudom u utorak, najviša škotska pravnica Dorothy Bain KC tvrdila je da pobjeda na referendumu za ‘Yes’ ne bi direktno garantovala nezavisnost, jer bi se to postiglo kroz diskusiju između vlade Velike Britanije i Škotske.

Tri uzastopna konzervativna britanska premijera odbila su odobriti drugi referendum o nezavisnosti nakon što je SNP izgubio prvi 2014. godine, tvrdeći da samo Westminster ima zakonsku moć da odobri referendum prema Zakonu o Škotskoj iz 1998. kojim je uspostavljen škotski parlament.

Nicola Sturgeon, premijerka Škotske (SNP) je nezavisnost Škotske stavila u centar svog djelovanja otkako je ova stranka na vlasti u zemlji od 1955. godine. Sturgeon je inače najduža premijerka na otoku s trećim povjerenim mandatom Škota.

Nacionalistička vlada prve ministrice Nicole Sturgeon u Edinburgu želi novo glasanje o pitanju: “Da li Škotska treba da bude nezavisna država?”

Njena Škotska nacionalna stranka (SNP) kandidirala se na škotskim parlamentarnim izborima 2021. godine uz obećanje da će održati pravno valjani referendum nakon što se kriza COVID-19 smirila.

Na posljednjem referendumu 2014. godine 55 posto Škota glasalo je “ne” za otcjepljenje.

Ali to se dogodilo prije Brexita – izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, protiv kojeg je većina u Škotskoj glasala – i parlamentarnih izbora na kojima je većina poslanika koji se zalažu za nezavisnost izabrana po prvi put.

Škotska vlada želi da bude u mogućnosti da stvori sopstveni pravni okvir za još jedno glasanje, tvrdeći da je “pravo na samoopredeljenje osnovno i neotuđivo pravo”, izvještavaju tamnošnji mediji.

Nakon što sud prekine sa radom, procjenjuje se da će sudijama Ustavnog suda trebati šest do osam sedmica da dođu do zaključka, a pred njima je dokument od 8,000 stranica za pomno razmatranje.