U posljednje vrijeme zapadni mediji, i to ozbiljni, ne tabloidni, učestalo pišu da ruski predsjednik Vladimir Putin postaje dobitnik rata u Ukrajini. "Rusija više ne gubi rat niti teren koji je zauzela, a Ukrajina ga definitivno ne dobiva", sažeo je CNN ovih dana stanje na bojištu.

A tamo je situacija zamrznuta, što Putinu najviše i odgovara. Zima je stigla, vojske su ukopane, a ukrajinska (kontra)ofenziva nije rezultirala oslobađanjem velikih dijelova okupiranih teritorija. U Kijevu vlada malodušnost jer pomoć Zapada jenjava pa se čini da vrijeme zaista radi za Putina.

“On čeka da njegovi manje iskusni ukrajinski protivnici učine pogreške koje će dodatno potkopati međunarodnu potporu njihovoj zemlji. Konkretno, uvjeren je da će česti zahtjevi Volodimira Zelenskog za vojnom pomoći na kraju dovesti do trvenja u odnosima Kijeva i Zapada”, ustvrdio je ukrajinski politički analitičar Ivan Verstjuk u tekstu za Atlantic Council.

Ukrajina gubi rat u – američkom Kongresu?

Zelenskij je doputovao u Washington gdje ga američki predsjednik Joe Biden nije dočekao s dobrim vijestima. Novi paket vojne pomoći njegovoj zemlji, težak 60 milijardi dolara, zapeo u Senatu, gornjem domu američkog Kongresa, gdje su ga zaustavili republikanci uvjetujući podršku Bidenovim pristajanjem na njihove zahtjeve za strožim useljeničkim pravilima na južnoj granici SAD-a. Ne bude li dogovora u Kongresu, do kraja godine presušit će američka pomoć Ukrajini.

Ne čudi stoga što i ugledni The Economist ovih dana konstatira da se Putinove šanse za pobjedu u Ukrajini (zadržavanje okupiranih područja) čine sve izglednijima.

“Ruski predsjednik zemlju je prebacio na vojnu ekonomiju, ojačao svoju moć, organizirao opskrbu oružjem iz inozemstva, a usto svesrdno pomaže globalnom jugu da se suprotstavi Zapadu”, piše Economist.

Ovaj geopolitički kovitlac bit će još intenzivniji kako se budu bližili predsjednički izbori u Rusiji sredinom ožujka 2024., a zatim i američki predsjednički izbori koncem godine.

“To je pristisak na republikance”

Vanjskopolitičkog analitičara i bivšeg hrvatskog veleposlanika u Ruskoj Federaciji, Božu Kovačevića, pitali smo mogu li se tekstovi koji su zaredali u zapadnim medijima, a kroz koje se provlači tvrdnja da “Putin dobiva rat”, smatrati svojevrsnim pritiskom na američke republikance koji u Kongresu blokiraju vojnu pomoć Ukrajini.

“To nedvojeno je oblik pritiska na njih, a taj je pristisak osobito vidljiv u istupima predstavnika Bidenove administracije. No, problem je što i javnost u SAD-u sve manje podržava Ukrajinu. To je, po mom mišljenju, posljedica nerealnih očekivanja koja su raspirivale i vlasti na Zapadu i zapadni mediji u vezi s uspjehom ukrajinske ofenzive. Kao što Rusija nije uspjela srušiti vlast u Kijevu – a to je bio glavni cilj Putinove specijalne vojne operacije – tako sada Ukrajina i Zapad ne mogu postići oslobođenje okupiranih teritorija. Ovo je status quo, a cilj je ostvarila samo jedna strana, SAD. Postigavši prekid energetske ovisnosti Europe o Rusiji, Amerika je Europu učinila ekonomski, sigurnosno, energetski i politički ovisnom o sebi”, kazao je Kovačević dodajući da se u budućnosti može očekivati slabljenje podrške američkoj pomoći Ukrajini i u redovima demokrata.

Putinov nepisani sporazum s Rusima

Zloslutna upozorenja zapadnih medija da Putin u ovoj fazi sukoba “dobiva rat”, Kovačević prvenstveno tumači kao Putinovu pobjedu u samoj Rusiji uoči predsjedničkih izbora.

“Ključno očekivanje građana Rusije je da rat u Ukrajini nema posljedica po njihov svakodnevni život i da ne vide pad standarda. Ako bude postignuta ekonomska i socijalna stabilnost, tada Putin ne mora brinuti. To je nepisani dogovor između njega i građana Rusije među kojima prevladava stav “neka se rat mene ne tiče izravno”. U tom slučaju Putin pobjeđuje i radi što hoće. Zasad on u tome uspijeva. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da ga velika većina građana podržava upravo zbog toga što ne osjećaju posljedice rata i što više nema prijetnji mobilizacijom. Putinu je naglo pala podrška kada je prošle godine proglasio mobilizaciju, ali kada je to prekinuto i kada je postalo jasno da će se vlast oslanjati na profesionalne vojnike, dobrovoljce i plaćenike, tada mu je podrška opet porasla. Ponavljam, ključno je to da prosječni Rus ne osjeća posljedice rata, a to onda rezulitra i stabilnošću režima”, smatra Kovačević.

“Europa je doista ugrožena”

Nedavno je The Economist pisao da bi se Europa trebala pripremiti za “strašan scenarij” usporavanja američke pomoći Ukrajini. A čuju se i tvrdnje nekih umirovljenih europskih vojnih časnika da je Europa sigurnosno ranjiva i obrambeno nesposobna.

“Mislim da je to točno. Znamo da se najprije kroz dokument Strateška autonomija, a potom i Strateški kompas počelo govoriti o potrebi da Europska unija osigura sposobnost da se sama obrani od eventualne agresije, ali ti planovi nisu realizirani. Njihovoj realizaciji najprije se ispriječila američka organizacija državnog udara u Kijevu 2014. godine, a onda i ruska invazija na Ukrajinu prošle godine. Europa ne može sama jamčiti za svoju sigurnost bez američkog angažmana u okviru NATO-a. A sad mora povećati i izdvajanja za obranu, što će otežati održanje njezine ekonomske konkurentnosti. Europa je doista ugrožena. To je posljedica svega što sam već spomenuo te njene nesposobnosti da se artikulira kao subjekt međunarodnih odnosa”, kazao je Kovačević.

“Američka vanjska politika sada ovisi o unutarnjoj”

Od posjeta Zelenskog Washingtonu, dodaje, ne treba puno očekivati.

“Čini se da republikanci uvjetuju svoju podršku paketu vojne pomoći Ukrajini nizom koncesija na drugim planovima, a nije jasno je li Bidenova administracija spremna učiniti sve te koncesije. S druge strane, za odobravanje te pomoći mogla bi se skupiti većina u Kongresu, ali budući da dio republikanaca ne bi glasao, za to bi bili potrebni glasovi demokrata. A položaj predsjednika Zastupničkog doma Kongresa (republikanca Mikea Johnsona, nap.a.) krajnje je nepouzdan. On sebi ne smije dopustiti da na glasovanje stavi prijedlog koji će proći zato što su ga podržali i demokrati. Njegov prethodnik (Kevin McCarthy, nap.a.) nedavno je bio smijenjen upravo zbog toga. Američka vanjska politika trenutno previše ovisi o unutarnjim političkim odnosima. A s obzirom na opću političku radikalizaciju u SAD-u, sve manje je izgledno da demokrati i republikanci mogu postići suglasnost o bilo čemu”, zaključio je Kovačević.