Planina Tambora promijenila je svijet. Godine 1815. indonezijski vulkan eksplodirao je u najmoćnijoj erupciji zabilježenoj u historiji, šaljući ogroman oblak sitnih čestica koje reflektiraju sunčevu svjetlost visoko u atmosferu, hladeći planetu i donoseći katastrofu.
Ono što je uslijedilo nazvano je “godinom bez ljeta”: globalne temperature su naglo pale, usjevi su propali, ljudi su gladovali, pandemija kolere se proširila, a deseci hiljada ljudi su umrli.
Mnogi vulkani su eruptirali otada, ali Tambora ostaje posljednja masivna erupcija na planeti. Više od 200 godina kasnije, naučnici upozoravaju da bi svijet mogao biti pred još jednom.
Pitanje nije da li, nego kada, rekao je Markus Stoffel, profesor klimatskih nauka na Univerzitetu u Ženevi.
Geološki dokazi sugeriraju šansu 1 prema 6 za masivnu erupciju ovog stoljeća, rekao je za CNN.
Ovog puta, međutim, dogodila bi se u mnogo drugačijem svijetu, koji je ne samo gušće naseljen nego i zagrijan klimatskom krizom.
Sljedeća masivna erupcija izazvat će “klimatski haos,” rekao je Stoffel.
“Čovječanstvo nema nikakav plan“, upozorio je.
Vulkani su dugo oblikovali naš svijet; oni pomažu u stvaranju kontinenata, izgradili su atmosferu i mogu promijeniti klimu.
Tokom erupcije, izbacuju koktel lave, pepela i gasova, uključujući ugljen-dioksid koji zagrijava planetu, iako u količinama koje su zanemarive u poređenju s onima koje proizvode ljudi sagorijevanjem fosilnih goriva.
Kada je riječ o utjecaju na klimu, naučnici su više zainteresirani za drugi gas: sumpor-dioksid.
Masivna vulkanska erupcija može izbaciti sumpor-dioksid kroz troposferu — dio atmosfere gdje se dešavaju vremenske prilike — i u stratosferu, sloj oko 11 kilometara iznad površine Zemlje, gdje lete avioni.
Tamo se formiraju sitne aerosolne čestice koje raspršuju sunčevu svjetlost, reflektujući je nazad u svemir i hladeći planetu ispod. Te čestice će se “raznijeti širom svijeta i trajati nekoliko godina,” rekao je Alan Robock, profesor klimatskih nauka na Univerzitetu Rutgers, koji decenijama proučava vulkane.
Za novije erupcije satelitski podaci pokazuju koliko sumpor-dioksida se oslobađa. Kada je planina Pinatubo na Filipinima eruptirala 1991. godine, izbacila je otprilike 15 miliona tona sumpor-dioksida u stratosferu. Iako ovo nije bila masivna erupcija poput Tambore, i dalje je ohladila planetu za oko 0,5 stepeni Celzijusa tokom nekoliko godina.
Međutim, za starije vulkane “imamo vrlo loše podatke“, rekao je Stoffel. Naučnici pokušavaju rekonstruisati te prošle erupcije koristeći informacije iz ledenih jezgara i godova drveća, koji su poput vremenskih kapsula, čuvajući tajne prošle atmosfere.
Iz ovih podataka znamo da su masivne erupcije tokom posljednjih nekoliko hiljada godina privremeno hladile planetu za oko 1 do 1,5 stepen Celzijusa.
Tambora je, na primjer, snizila prosječne globalne temperature za najmanje 1 stepen Celzijusa. Postoje dokazi da je ogromna erupcija Samalas u Indoneziji 1257. godine možda pomogla u pokretanju “Male ledene dobi,” hladnog perioda koji je trajao stotinama godina.
Također postoje indikacije da masivne erupcije mogu uticati na padavine, isušujući monsunske sisteme, uključujući one u Africi i Aziji. “Monsun tokom ljeta nastaje jer se kopno zagrijava brže od okeana“, rekao je Robock. Velika vulkanska erupcija može poremetiti temperaturnu razliku između njih.
“Nemoguće predvidjeti”
Procjenjuje se da oko 800 miliona ljudi živi unutar otprilike 100 kilometara od aktivnog vulkana; masivna erupcija mogla bi izbrisati čitav grad. Campi Flegrei, na primjer, pokazuje znakove aktivnosti i nalazi se zapadno od italijanskog grada Napulja, gdje živi oko milion ljudi.
Na duže staze, posljedice bi mogle biti katastrofalne. Pad temperature od 1 stepen Celzijusa može zvučati malo, ali tu se radi o prosjeku.
“Ako pogledamo određene regije, uticaj će biti mnogo veći“, rekla je May Chim, naučnica za Zemlju na Univerzitetu u Cambridgeu.
Okmok na Aljasci, koji je eruptirao 43. godine prije nove ere — godinu dana nakon što je ubijen Julije Cezar — je možda ohladio dijelove južne Evrope i sjeverne Afrike za čak 7 stepeni Celzijusa, odnosno 13 stepeni Farenhajta.
Hladnije vrijeme, manje sunčeve svjetlosti i promijenjene padavine mogli bi istovremeno utjecati na nekoliko svjetskih poljoprivrednih područja, uključujući SAD, Kinu i Rusiju, ugrožavajući globalnu sigurnost hrane i potencijalno dovodeći do političkih tenzija, pa čak i ratova, prema nedavnoj analizi osiguravajuće kompanije Lloyd’s.
Ljudske i ekonomske posljedice bile bi ogromne. U ekstremnom scenariju, sličnom onom Tambore, ekonomski gubici mogli bi doseći više od 3,6 biliona dolara samo u prvoj godini, procijenio je Lloyd’s.
Štaviše, hlađenje planete ne bi donijelo olakšanje od klimatskih promjena; za nekoliko godina, planeta bi se vratila u stanje kakvo je bilo prije erupcije.
Sljedeća erupcija mogla bi se desiti bilo gdje. Postoje regije koje naučnici pažljivo prate, uključujući Indoneziju, jednu od vulkanski najaktivnijih regija na planeti, i Yellowstone, na zapadu SAD-a, koji nije doživio veliku erupciju već stotinama hiljada godina.
“Ali koji vulkan će eruptirati sljedeći i kada — to je još uvijek nemoguće predvidjeti“, rekao je Stoffel.
Masivne vulkanske erupcije ne mogu se spriječiti, ali postoje načini za pripremu, dodao je Stoffel. Pozvao je stručnjake da procijene najgore moguće scenarije, provedu stres testove i osmisle planove: od evakuacija do pružanja pomoći i osiguravanja zaliha hrane.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!