DS: Izrael korača prema vlastitom kolapsu

Izrael je izvor duboke nesigurnosti za svoje susjede i destabilizirajuća sila u cijeloj regiji. Zabijen poput bodeža u srce muslimanskog svijeta od tadašnjih imperijalnih sila, njegovo stvaranje služi kontroli, produžetku kolonijalnih planova.

Eliminacijom do cilja

"Od prašnjavih hodnika britanske imperijalne diplomatije 1917. godine do zadimljenih ruševina Gaze 2025. godine, izraelski projekat nikada nije bio usmjeren na odbranu domovine. Od samog početka, agenda je bila dominacija, vojna, teritorijalna i ideološka. Cionistički pokret nije rođen u vakuumu žrtve, već u kontekstu kolonijalne podrške i oduzimanja imovine od strane domorodaca.

Balfourova deklaracija poslužila je kao ideološki nacrt za kolonijalno-doseljenički sistem pod imperijalnim pokroviteljstvom. Kao presuda izrečena palestinskom narodu, sankcionirala je obećanje domovine jednog naroda drugom, postavljajući temelje za vječni sukob, maskiran jezikom prava i civilizacije. Nakba iz 1948. godine bila je njeno nasilno izvršenje: sela ispražnjena, porodice iščupane iz korijena, cijeli narod prognan. Od tada, opstanak Izraela se manje oslanjao na mirnu koegzistenciju, a više na strateško eliminisanje otpora", piše Daily Sabah.

Eliminisati otpor u Gazi. Eliminisati političko jedinstvo na Zapadnoj obali. Eliminisati susjedne prijetnje, bilo da se radilo o Egiptu u prošlosti, Iraku i Siriji kroz rat i destabilizaciju, ili sada Iranu kroz izolaciju i vazdušne napade. A kada to nije dovoljno, eliminisati samu ideju o suverenoj muslimanskoj državi sposobnoj da se odupre izraelskom ekspanzionističkom projektu, projektu ukorijenjenom u nepravdi i brutalnosti, a ipak institucionaliziranom kao sigurnosna doktrina.

"Izraelska takozvana sigurnosna arhitektura nije odbrambena. Ona je imperijalna. Njeni zidovi nisu izgrađeni da štite, već da obuzdaju, dijele i apsorbuju. Doktrina 'košenja trave', koja se koristi za opravdanje periodičnih bombardovanja Gaze, otkriva njihov pravi način razmišljanja: dominacija kroz kontinuiranu eroziju.

I Izrael to nije učinio sam. Zapadni pokrovitelji izraelske nekažnjivosti omogućili su svaki napad, opravdali svaki ratni zločin i zaštitili svaki masakr pod krinkom sigurnosti. Kao što je profesor Jeffrey Sachs primijetio u razgovoru s američkim komentatorom Tuckerom Carlsonom, američka politika u regiji manje je oblikovana principima, a više strateškim interesima koji daju prioritet dominaciji nad mirom", navodi se u tekst.

Najveća prijetnja dolazi iznutra

Daily Sabah upozorava na paradoks koji se javlja zbog izraelske potrebe za "potpunom sigurnošću".

"Izrael je stvorio trajno stanje nesigurnosti. Ne može tolerisati rivale. Ne može prihvatiti otpor. Dakle, ciklus se nastavlja: Egipat je neutralizovan sporazumom iz Camp Davida; Irak je uništen američkim ratovima; Sirija je razdvojena građanskim ratom i stranom intervencijom; Libija i Sudan su demontirani; Iran, dugo pod opsadom, na kraju je bombardovan", piše DS.

Ipak, najveća prijetnja Izraelu dolazi iznutra, ne od raketa ili tenkova, već od korozije njegove moralne jezgre.

"Opsada Gaze ne ubija samo djecu; ona ubija dušu Izraela. Kako jedna nacija može opravdati bombardiranje izbjegličkih kampova, rušenje bolnica buldožerima i paradiranje zarobljenika poput trofeja? Šta to govori o društvu koje pozdravlja gladovanje civila?

Ovo se ne tiče judaizma. Ne tiče se čak ni isključivo cionizma. Radi se o psihologiji permanentnog rata. Okupacija je postala identitet. A kada nasilje postane identitet, mir postaje izdaja.

Koliko dugo ovo može trajati? Koliko dugo država može opstati ne kroz koegzistenciju već kroz stalni sukob? Ako sam izraelski osjećaj nacionalnosti sada zahtijeva rat kao uslov postojanja, onda je ovo samodestruktivna paradigma prerušena u sigurnost.

Čak i ako Izrael, uz nepokolebljivu američku i evropsku podršku , osvoji svaku granicu, hoće li se konačno osjećati sigurno? Ili će morati izmisliti sljedećeg neprijatelja? Hoće li tvrditi da ima Božanski autoritet ne samo da bi nadzirao granice, već i da bi kontroliSao umove, suzbijao ideologije i slamao sve oblike otpora", stoji u tekstu turskog portala.

Izrael neće biti izuzetak

Presuda historije je neumoljiva: carstva izgrađena na nadmoći, nepravdi i okupaciji ne mogu opstati. Luk historije se možda polako savija, ali on lomi kičmu sistema ukorijenjenih u okrutnosti. Rim je pao. Britanija se povukla. Aparthejd se urušio, ne vojnim porazom, već vlastitim unutrašnjim kontradikcijama...

"Izrael neće biti izuzetak. Može pobjeđivati u bitkama. Može okupirati zemlju. Ali ne može izbjeći fundamentalnu istinu: Nepravda ne može trajati vječno. Nijedna država, ma koliko naoružana bila, ne može beskonačno gušiti ljudsku volju za dostojanstvom.

Svijet je već prešao iz unipolarnosti u multipolarnost. Amerika, iako još uvijek moćna, više nije neprikosnoveni hegemon. Povlači se iz skupih ratova i rekalibrira svoj globalni stav. Evropa, u međuvremenu, luta – zarobljena u ekonomskoj stagnaciji, političkoj konfuziji i moralnom umoru.

Ko će onda sutra preuzeti teret Izraela? Ko će braniti državu koja odbija da se pomiri sa stvarnošću? Budućnost Izraela je ispisana na zidu. On jednostavno odbija da je pročita", navodi se.

Izrael juri prema sukobu, ne samo sa svojim susjedima, već i s neodrživim temeljima vlastitog modela: beskrajnim ratom, moralnim kolapsom i rastućom globalnom izolacijom. Nijedna sila, ma koliko nemilosrdna bila, "ne može nadmašiti plimu historije". I nijedna nacija ne može zauvijek prepustiti moral drugima.

"Kada rat postane suština države, kolaps nije pitanje hoće li se dogoditi, već pitanje kada. U svojoj neumornoj potrazi za apsolutnom sigurnošću, Izrael juri za fatamorganom. I time piše vlastiti obračun", zaključuje se u tekst objavljenom na Daily Sabahu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad