Duboki korijeni Trumpovih zabluda o Putinu: "Pretpostavlja da su srodne duše, ali..."

Fotografija na kojoj se predsjednik Donald Trump vidi kako u Bijeloj kući evropskim liderima koji su se tu na brzinu okupili zarad pregovora o Ukrajini ponosno predstavlja svoju kolekciju MAGA kačketa iznova nameće pitanje šta istinski pokreće ovog neobičnog čovjeka. Nasuprot posterima iz izborne kampanje i zvaničnom portretu koji ga prikazuje kao odlučnog, čerčilovski namrštenog, ova fotografija sugeriše drugačiji i vrlo američki stereotip: onaj razmetljivog biznismena koji se razmeće bogatstvom i nepoznatim ljudima pokazuje slike svoje djece.

Trumpovi kritičari često ukazuju kako je on otjelotvorenje najgorih aspekata američke kulture: vulgarne pretencioznosti, sklonosti nasilju, nadobudne ignorancije, praznog puvakanja – najbolji, najveći, najljepši šou na svijetu!!!

Ima nečeg u ovakvom tumačenju. Ali iza Trumpovog šoumenskog nastupa vrebaju mračnije sile.

Trumpa ne pokreće neka ideologija. Uprkos predrasudama koje gaji, nisu čvrsta politička uvjerenja ono što ga pokreće. Ideali i uvjerenja su način za sticanje moći i mogu se odbaciti onda kad više ne služe svrsi. Gledati na Trumpa kao na fašistu podrazumijevalo bi postojanje političke koherentnosti kakve u njegovom slučaju naprosto nema.

Po nekim aspektima, Trumpova administracija podsjeća na mafijašku operaciju. Primoravanje elitnih advokatskih firmi i univerziteta na višemilionske isplate kako bi izbegli probleme s vlastima klasična je iznuda. Ali za razliku od Trumpa, većina mafijaških donova obično ostaje iza scene i izbjegava da skreće pažnju na sebe. Njihov biznis se sastoji u tome da eksploatišu i korumpiraju postojeće institucije, ne da ih ruše.

Američki stereotip na koji Trump najviše liči jeste onaj muljatora, vašarskog telala, šoumena u drečavom odijelu koji zna kako da manipuliše ljudima i opelješi naivčine. Izraženo riječima koje se obično pripisuju Pi Ti Barnumu, biznismenu, političaru i prevarantu iz 19. vijeka najpoznatijem po osnivanju čuvenog cirkusa Barnum i Bejli, „Svakog minuta se rodi jedna naivčina“.

Posmatrano iz te perspektive, svijet je pun naivnih gubitnika više nego voljnih da budu prevareni obećanjem brze zarade, instant slave ili prelijepe budućnosti. Ništa muljatora ne plaši više od mogućnosti da i sam bude tretiran za naivčinu. To je jedna od dominantnih tema Trumpove karijere: ideja da se druge zemlje grebu o Sjedinjene Države, da se stranci smeju Amerikancima. On ostavlja utisak nekog ko vlastite anksioznosti projektuje na zemlju koju vodi.

Postoji veza između ovakvog stava i Američkog sna. To što uspjeh, slava i bogastvo ostaju nedostižni većini Amerikanaca mogućnost da ih steknu ne čini ništa manje moćnim pokretačem. Obećanje da u Americi svakome može poći za rukom da uspije u životu generiše mnogo pozitivne – kao i negativne – energije. S tim povezano uvjerenje da ukoliko imate dovoljno novca možete da riješite svaki problem hrani američki optimizam, podjednako kao i duboki cinizam: svako ima svoju cijenu.

Ovakav duh ne dopušta osjećaj za tragediju, još manje za ironiju. Fatalizam je za potrošene zemlje koje njihovi stanovnici napuštaju ne bi li svoju sreću potražili u SAD.

Ali cinizam, posebno muljatorovo uvjerenje da materijalistička pohlepa pokreće sve ljude, ima i svoju lošu stranu: opasnu naivnost. Neke ljude nije moguće zavarati obećanjem slave i bogatstva. Takvim iskušenjima moguće je opirati se iz najviših moralnih razloga, ali i iz onih najgorih. Na kraju krajeva, ljudi koji čine zlo često to čine iz dubokog ubjeđenja, pokretani vjerskim ili političkim zilotizmom.

Ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu možda je godilo Trumpovo laskanje tokom samita na Aljasci, od prostrtog crvenog tepiha i vožnje predsjedničkom limuzinom do toplih osmeha i obećanja „sjajnog dogovora“. Ali to gotovo sigurno nema nikakvog uticaja na čovjeka čije bogatstvo daleko prevazilazi Trumpovo, i naspram čijeg cilja ponovnog stvaranja imperijalne Rusijenije moguće istupiti s ponudom nekakvog kompromisa.

Za razliku od Trumpa, Putin je vrlo svjestan istorije. On želi da u nju bude upisan kao veliki ruski lider koji je kročio stopama Petra Velikog i Josifa Staljina. Putinova ideja obnove ruske grandioznosti nije samo slogan ispisan na kačketu, već konkretan plan za proširenje teritorija i povećanje njenog uticaja, bez obzira na cijenu u ljudskim životima koju je za to potrebno platiti.

Trumpova greška sastoji se u tome što pretpostavlja da su on i Putin srodne duše, čak i prijatelji. Nije u stanju da uvidi da Putin nije muljator. Tokom sastanka koji je, posleuj jsamita na Aljasci, u Bueloj kući imao s evropskim liderima, moglo se čuti kako Trump, misleći da su mikrofoni isključeni, francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu kaže "Putin želi da se nagodi sa mnom, shvataš? Koliko god to ludo zvučalo“. Ovo pokazuje da je Trump taj koji je istinska naivčina. On je muljator koji vjeruje vlastitom hajpu, poput onog hvalisavca koji se diči svojim MAGA kačketima. To njega čini naivčinom – a Putin ga je, svjestan toga, tako i tretirao.

Autor: piše Project Syndicate

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad