Ko bi ikada mogao zamisliti da ćemo se naći u okolnostima u kojima bi Francuska ponudila Danskoj vojnu podršku, nadajući se da će odvratiti prijetnje od ratobornog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država? Kako piše Politico, samo nekoliko dana šoka i strahopoštovanja u onome što će gotovo sigurno biti mandat koji će promijeniti eru, predsjednik SAD-a Donald Trump nas je vratio u budućnost; u eru prijetnji i sirove sile, bez utvrđenog međunarodnog prava koje bi pokušalo obuzdati međudržavnu agresiju ili podstaknuti rješavanje sukoba kroz diplomatiju.
Prije samo tri godine svijet je bio zapanjen ruskom invazijom punog obima na susjednu suverenu naciju. No sada se čini da su Trump, vođa slobodnog svijeta, i ruski predsjednik Vladimir Putin istog mišljenja: moć je zakon — i donosi privilegije.
Evropa je imala dovoljno upozorenja o tome šta bi mogao donijeti Trumpov drugi mandat. No, uprkos prevrtanju očima, zabrinutim raspravama i željnom razmišljanju, nije uspjela osmisliti plan koji bi umanjio uticaj čovjeka koji, čini se, uživa u perspektivi da ponovi put bivšeg američkog predsjednika Williama McKinleyja.
Američki 25. predsjednik također je nametao protekcionističke tarife i proširio teritoriju SAD-a, stavljajući pod kontrolu Havaje, Portoriko, Guam i Filipine tokom svog mandata. I u znak poštovanja prema svom političkom srodniku, Trump je pohvalio McKinleyja u svom inauguracijskom govoru, slaveći ga zbog pripremanja terena za izgradnju Panamskog kanala. “Vraćamo ga,” rekao je Trump.
Kasnije je potpisao izvršnu naredbu kojom je poništio odluku bivšeg predsjednika Baracka Obame da najviši vrh Sjeverne Amerike ponovo dobije svoje drevno ime “Denali” i vratio mu naziv Mount McKinley.
Zakon džungle
Dakle, koje bi pouke zapadni saveznici Amerike trebali izvući iz prvih nekoliko dana Trumpove reintrodukcije zakona džungle?
Prvo, naravno, ono što je očigledno: naredne četiri godine će za njih biti mučne.
Kako piše Politico, Trumpov drugi mandat je dezorijentirajuća promjena u odnosu na njegov prvi mandat — trijumfalniji je, samouvjereniji i odlučniji da ignoriše ograničenja; revolucionarniji u načinu na koji sprovodi agendu “America First”. “Strategija rastavljanja postojećeg poretka biće temelj ogromnog preuređenja i u zemlji i u inostranstvu, a povici neodobravanja kritičara samo će dodatno ohrabriti administraciju koja proteste vidi kao dokaz da je na pravom putu“.
Trumpova doktrina, bilo na domaćem ili međunarodnom planu, proizlazi iz iste logike. Ono što predsjednik želi, predsjednik treba da dobije bez ograničenja Kongresa ili pravnih komplikacija — otuda proizvoljna i vjerovatno ilegalna suspenzija strane pomoći, naglo zamrzavanje saveznih programa pomoći i kredita te masovno otpuštanje državnih službenika, uključujući glavne inspektore. Ambicija je zamijeniti profesionalnu birokratiju — barem na višim nivoima — proširenim sistemom političkih nagrada i lojalnosti.
Na međunarodnom planu, da li bi Trump zaista napao Grenland je, donekle, nebitno. Ali on je ozbiljan u namjeri da stekne kontrolu nad ostrvom, odbijajući isključiti invaziju i prijeteći savezniku iz NATO-a.
“U Trumpovoj verziji 2.0, sasvim je prihvatljivo pokušati preoteti teritoriju prijetnjama vojnom silom ili razornim carinama“, piše Politico.
Ističe se da je Trump često pogrešno okarakterisan kao izolacionista, što on nije.
“U suštini, on je uvijek bio merkantilista, a njegov iznenadni ekspanzionizam usko je povezan s njegovom ambicijom da ojača ekonomsku moć SAD-a. Grenland posjeduje ogromna, neiskorištena mineralna bogatstva, a kroz Panamski kanal prolazi 40 posto američkog kontejnerskog pomorskog saobraćaja“.
“Evropa će morati platiti cijenu”
To nas dovodi do druge pouke za američke zapadne saveznike: njihovi izbori su teški, a Evropa će, na ovaj ili onaj način, morati platiti cijenu.
“EU mora početi brinuti o sebi — Amerika više neće finansirati njenu odbranu kao prije, a Trumpov merkantilizam znači da će učiniti sve kako bi SAD povećao svoje bogatstvo prodajući više nego što kupuje od drugih država“, navodi se.
Pokušaj da se “pregura” još četiri godine, u nadi da će se stvari resetovati, jednostavno nije održiv. Gotovo da nema zajedničkog tla između evropskog establišmenta i sadašnje vlasti u Washingtonu. Transatlanticisti iz prve administracije, poput Mikea Pompea, Jamesa Mattisa i H.R. McMastera, odavno su nestali. Umjesto da prisustvuje sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a kako bi uspostavio novi transatlantski odnos, novi državni sekretar Marco Rubio jednostavno je obavio telefonski poziv. U Washingtonu nema nikoga ko bi mogao ili želio obuzdati Trumpa.
Evropa bi mogla jednostavno popustiti i raditi ono što Trump traži. No to bi značilo trpjeti njegova neprestana zadirkivanja i provokacije, vjerovatno praćene sve većim zahtjevima. Sigurno bi morala ispuniti, inače opravdan američki zahtjev, da dramatično poveća potrošnju na odbranu i preuzme mnogo veći teret za sigurnost Zapada.
U tom scenariju, blok bi vjerovatno trebao kopirati Saudijsku Arabiju i kupovati više američkih oružanih sistema, umjesto da razvija vlastitu vojnu industriju. Odabirući ovaj put, Evropa bi morala potpuno birati između Trumpa i Kine — bez da više sjedi na ogradi ili pokušava balansiranja radi ekonomskog rasta.
Redefinisanje evropskog mjesta u svijetu
Alternativno, Evropska unija mogla bi se pripremiti za oluju i postati jednako hladno pragmatična kao Trump – da recipročno odgovori kada neizbježne carine budu uvedene i ozbiljno se posveti strateškoj autonomiji.
Evropa, zapravo, ima određenu ekonomsku polugu — ako je spremna primijeniti je. Kako je istakla Rym Momtaz iz Carnegie Europe: “EU zemlje činile su 45 posto svih stranih direktnih investicija u SAD-u 2023. godine, što iznosi 2,4 biliona dolara. Evropske privatne štednje i preduzeća ulažu tri puta više u SAD nego bilo koja druga regija“.
Evropa također kupuje 50 posto ukupnog američkog izvoza tečnog prirodnog gasa i 28 posto ukupnog američkog izvoza prirodnog gasa. Od 2019. do 2023. godine primila je više od četvrtine američkog izvoza oružja, što je značajan skok u odnosu na 11 posto između 2014. i 2018. godine. Kupuje i 17 posto ukupnog američkog izvoza. Američki izvoznici bi urlali kada bi se suočili s recipročnim carinama.
“Ali, osim toga, suprotstavljanje Trumpu zahtijevalo bi potpuni preokret u geopolitičkom razmišljanju i redefinisanje evropskog mjesta u svijetu. Tražilo bi preoblikovanje transatlantskog odnosa, dok Washington aktivno pokušava podijeliti EU, ciljajući njene članice pojedinačno i ohrabrujući ideološke saveznike poput Viktora Orbána i Roberta Fica da naruše jedinstvo bloka“, navodi Politico.
“Evropa je odavno trebala odrasti — sada možda neće imati izbora“, dodaje se na kraju.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare