Foreign Policy: Sljedeći izraelsko-iranski rat dolazi, mogao bi biti "krvaviji" od prvog

Kako se navodi u tekstu magazina Foreign Policy, koji je dio šireg izvještaja na ovu temu, Iran očekuje napad i priprema se za njega.

U prvom ratu Iran je igrao dugoročnu igru, odmjeravajući svoje raketne napade predviđajući dugotrajni sukob. Međutim, u sljedećem krugu će vjerovatno odlučno udariti od samog početka, s ciljem da otkloni svaku ideju da se može pokoriti izraelskoj vojnoj dominaciji, smatra autor teksta.

Kao rezultat toga, ističe se, nadolazeći rat vjerovatno će biti daleko krvaviji od prvog. Ako američki predsjednik Donald Trump ponovno popusti izraelskom pritisku i pridruži se borbi, Sjedinjene Države mogle bi se suočiti s potpunim ratom s Iranom koji će, za poređenje, Irak učiniti da izgleda lakšim.

Izraelski rat u junu mjesecu nikada nije bio isključivo o iranskom nuklearnom programu. Radilo se o promjeni ravnoteže snaga na Bliskom istoku, pri čemu su iranski nuklearni kapaciteti bili važan, ali ne i odlučujući faktor. Više od dvije decenije Izrael je pritiskao Sjedinjene Države da poduzmu vojnu akciju protiv Irana kako bi ga oslabili i obnovili povoljnu regionalnu ravnotežu - onu koju Izrael ne može postići sam, navodi se u tekstu.

U tom kontekstu, ističe se, izraelski napadi imali su tri glavna cilja, osim slabljenja iranske nuklearne infrastrukture. Nastojali su uvući Sjedinjene Države u direktni vojni sukob s Iranom, obezglaviti iranski režim i pretvoriti zemlju u sljedeću Siriju ili Libanon - zemlje koje Izrael može nekažnjeno bombardirati i bez ikakvog sudjelovanja SAD-a. Ostvaren je samo jedan od tri cilja. Štaviše, Trump nije "uništio" iranski nuklearni program, niti je vraćen na tačku u kojoj se pitanje može smatrati riješenim.

Uvlačenje SAD-a u sukob

Drugim riječima, svojim napadima u junu, Izrael je u najboljem slučaju postigao djelomičnu pobjedu. Njegov preferirani ishod bio je da se Trump u potpunosti angažira, ciljajući i iranske konvencionalne snage i ekonomsku infrastrukturu. No, iako Trump favorizira brzu, odlučnu vojnu akciju, boji se rata velikih razmjera. Njegova strategija napada na iranska nuklearna postrojenja stoga je osmišljena kako bi se ograničila eskalacija, a ne proširila. Kratkoročno, Trump je uspio - na veliku izraelsku žalost - ali dugoročno je dopustio Izraelu da ga zarobi u eskalacijskom ciklusu.

Njegovo odbijanje eskalacije izvan ograničene kampanje bombardiranja bio je ključni razlog zašto je Izrael pristao na prekid vatre. Kako je rat odmicao, Izrael je pretrpio ozbiljne gubitke: njegova protuzračna odbrana je bila oslabljena, a Iran je postajao sve efikasniji u probijanju svojim raketama. Iako bi Izrael vjerovatno nastavio sukob da su se Sjedinjene Države u potpunosti obavezale, računica se promijenila nakon što je postalo jasno da su Trumpovi napadi bili jednokratni. Izrael je uspio uvući Trumpa i Sjedinjene Države u rat, ali ih nije uspio tamo zadržati.

Međutim, druga dva izraelska cilja bila su očiti neuspjesi. Uprkos ranim obavještajnim uspjesima - poput ubistva 30 viših zapovjednika i 19 nuklearnih naučnika - uspjeli su samo privremeno poremetiti iransku komandu i kontrolu. U roku od 18 sati Iran je zamijenio većinu, ako ne i sve komandante, i pokrenuo snažnu raketnu baražnu vatru, demonstrirajući svoju sposobnost podnošenja značajnih gubitaka i istovremenog izvođenja žestokog protunapada.

Neuspjeh igre Mossadovih agenata u Iranu

Izrael se nadao da će njegovi početni napadi izazvati paniku unutar iranskog režima i ubrzati njegov slom. Prema Washington Postu, agenti Mossada, koji su tečno govorili perzijski, zvali su visoke iranske dužnosnike na mobitele, prijeteći da će ubiti i njih i njihove porodice ako ne snime videozapise u kojima osuđuju režim i javno prebjegnu. Više od 20 takvih poziva upućeno je u ranim satima rata, kada je iranska vladajuća elita još uvijek bila u šoku i oporavljala se od značajnih gubitaka. Ipak, nema dokaza da je ijedan iranski general popustio pred prijetnjama, a kohezija režima ostala je netaknuta.

Suprotno izraelskim očekivanjima, ubistvo visokih lidera Korpusa islamske revolucionarne garde nije dovelo do masovnih protesta ili ustanka protiv Islamske Republike. Umjesto toga, Iranci svih političkih usmjerenja okupili su se oko zastave, ako ne i samog režima, dok je val nacionalizma zahvatio zemlju.

Izrael nije mogao iskoristiti širu nepopularnost iranskog režima. Nakon gotovo dvije godine činjenja zločina u Gazi i pokretanja napada na Iran usred nuklearnih pregovora, samo mali dio Iranaca - uglavnom u dijaspori - pozitivno gleda na Izrael.

I stvarno, umjesto mobilizacije stanovništva protiv režima, Izrael je uspio dati novi život narativu Islamske Republike. Umjesto da osude režim zbog ulaganja u nuklearni program, projektile i mrežu savezničkih nedržavnih aktera, mnogi Iranci su sada ljuti što su se ti elementi iranskog odvraćanja pokazali nedovoljnima.

"Nekad sam bio jedan od onih koji su tokom protesta skandirali da se iranski novac ne šalje u Libanon ili Palestinu. Ali sada razumijem da su bombe s kojima se svi suočavamo jedna i ako nemamo snažnu odbranu u cijeloj regiji, rat dolazi i nama“, rekao je umjetnik u Teheranu Narges Bajoghli , profesorici na Univerzitetu Johns Hopkins.

Nije jasno hoće li ova promjena potrajati. No, kratkoročno gledano, čini se da su izraelski napadi paradoksalno ojačali iranski režim – učvršćujući unutarnju koheziju i smanjujući jaz između države i društva.

Izrael također nije uspio pretvoriti Iran u drugu Siriju i uspostaviti održivu zračnu dominaciju neovisnu o američkoj podršci. Iako je Izrael kontrolirao iranski zračni prostor tokom sukoba, nije djelovao nekažnjeno. Iranski raketni odgovor nanio je neodrživu štetu.

Novo poglavlje sukoba slijedi

Bez značajne američke pomoći - uključujući korištenje 25 posto američkih presretača raketa THAAD u samo 12 dana - Izrael možda ne bi bio u mogućnosti nastaviti rat.

Zbog toga je nova izraelska ofanziva vjerovatna. I ministar odbrane Israel Katz i načelnik glavnog štaba Eyal Zamir to su signalizirali. Sukob iz juna bio je samo prva faza, prema Zamiru, koji je dodao da Izrael "sada ulazi u novo poglavlje" sukoba.

Bez obzira na to hoće li Iran nastaviti obogaćivanje uranija, Izrael je odlučan uskratiti mu vrijeme za obnavljanje raketnog arsenala, obnovu protuzračne odbrane ili raspoređivanje poboljšanih sistema. Ta je logika centralna za izraelsku strategiju: preventivno i ponovljeno napadati kako bi se protivnicima spriječilo razvijanje sposobnosti koje bi mogle ugroziti izraelsku vojnu dominaciju.

To znači da, s obzirom na to da Iran već obnavlja svoje vojne resurse, Izrael ima poticaj za napad prije nego kasnije. Štaviše, politička računica oko još jednog napada postaje mnogo kompliciranija kada Sjedinjene Države uđu u svoju sezonu međuizbora. Kao rezultat toga, napad bi se vrlo lako mogao dogoditi u nadolazećim mjesecima.

To je, naravno, ishod koji iranski lideri žele spriječiti. Kako bi otklonio svaku iluziju da izraelska strategija funkcionira, Iran će vjerovatno snažno i brzo udariti na početku sljedećeg sukoba.

"Ako se agresija ponovi, nećemo oklijevati reagirati odlučnije i na način koji će biti NEMOGUĆE prikriti", objavio je iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi na mreži X. Iranski lideri vjeruju da cijena za Izrael mora biti ogromna, inače će postupno narušiti iranske raketne sposobnosti i ostaviti zemlju bespomoćnom.

Iako je prvi sukob završio neodlučno, ishod sljedećeg ovisit će o tome koja je strana više naučila i brže djelovala: Može li Izrael brže obnoviti svoje presretače nego što Iran može obnoviti svoje lansere i obnoviti svoj raketni arsenal? Ima li Mossad još uvijek duboku prisutnost u Iranu ili je većina njegove imovine potrošena u nastojanju da se sruši režim tokom prvog sukoba? Je li Iran stekao više uvida u prodiranje izraelske zračne odbrane nego što je Izrael stekao uvid u njezine praznine? Zasad nijedna strana ne može s pouzdanjem odgovoriti na ova pitanja.

Upravo zato što Iran ne može biti siguran da će snažniji odgovor neutralizirati izraelsku strategiju, vjerovatno će preispitati svoj nuklearni stav - posebno sada kada su se drugi stupovi njegovog odvraćanja, uključujući takozvanu Osovinu otpora i nuklearnu dvosmislenost, pokazali nedostatnima.

Trumpov odgovor na drugi izraelski sukob s Iranom mogao bi se pokazati odlučnim. Čini se da nije voljan sudjelovati u dugotrajnom sukobu. Politički, njegovi početni napadi izazvali su građanski rat unutar pokreta MAGA. Vojno, 12-dnevni rat otkrio je kritične praznine u američkim raketnim zalihama. I Trump i bivši američki predsjednik Joe Biden iscrpili su znatan dio američkih presretača protuzračne odbrane u regiji koju nijedan od njih ne smatra vitalnom za temeljne američke interese.

No, davanjem zelenog svjetla početnoj salvi, Trump je upao u izraelsku zamku - i nije jasno može li pronaći izlaz, pogotovo ako se drži nultog obogaćivanja kao osnove za sporazum s Iranom. Ograničeno sudjelovanje vjerovatno više nije opcija. Trump će se morati ili u potpunosti pridružiti ratu ili ga presjediti. A ostajanje izvan rata zahtijeva više od jednokratnog odbijanja - zahtijeva trajni otpor izraelskom pritisku, nešto za što do sada nije pokazao ni volju ni snagu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad