Unatoč surovoj snazi amazonske prašume i neumoljivom pritisku poljoprivrednika, drvosječa i trgovaca drogom, malo izolirano pleme uspjelo se izboriti sa svim pritiscima, povećati svoj broj i godinama uspješno izbjegavati kontakt sa svijetom izvan svoje zajednice.

Njihove nedavno objavljene fotografije obilaze svijet, ali nitko zapravo ne zna kako oni sami sebe nazivaju, kako komuniciraju, organiziraju svoj život ili u što vjeruju.

Misteriozno pleme istraživači su nazvali Massaco, prema rijeci koja teče pored njihova staništa, a brazilska Nacionalna zaklada za starosjedilačke narode (Funai), koja desetljećima radi na zaštiti teritorija, tvrdi da se od ranih 1990-ih njihov broj barem udvostručio te da ih je sad od 200 do 250.

Istraživači su postavili kamere na mjesto gdje pripadnici plemena nekad ostavljaju metalni alat kojim svojim “neprijateljima” signaliziraju da ih se klone, a otkrili su i da su ovi nagi muškarci vješti lovci, s lukovima dugima i do tri metra. Pleme živi nomadski i seli se diljem prašume, no i dalje nikome nije jasno tko su oni zapravo.

Nove fotografije, kaže Altair Algayer, vladin agent koji je s organizacijom Funai proveo više od tri desetljeća štiteći teritorij Massaca, otkrile su sličnost s narodom Sirionó, koji živi na suprotnoj obali rijeke Guaporé, u Boliviji. No mnogo je toga još uvijek misterij, piše The Guardian.

Unatoč demografskoj katastrofi koja je zadesila domorodačka stanovništva uzrokovanoj stoljećima neautohtone okupacije i uništavanjem okoliša, rast stanovništva među izoliranim narodima trend je diljem Amazonije. Godine 2023. znanstveni časopis Nature otkrio je rastuću populaciju duž brazilskih granica s Peruom i Venezuelom, a satelitske snimke pokazale su sve veće kultivirane parcele i veći broj nastambi.

Još jedna takva nomadska zajednica poznata je i kao Pardo River Kawahiva, a za Funai ju nadgleda Jair Candor u brazilskoj pokrajini Mato Grosso.

“Procjenjujemo da ih danas ima 35 do 40, a kad sam počeo raditi 1999., bilo ih je 20-ak”, rekao je Candor.

Inače, nakon desetljeća vodstva vlade koja je ubila više od 90 % domorodaca s kojima je stupila u kontakt, uglavnom prenošenjem bolesti, Brazil je 1987. uveo inovativnu javnu politiku nepokretanja kontakta s plemenima, a slično su usvojili i Peru, Kolumbija, Ekvador te Bolivija.

U nacrtu izvješća Međunarodne radne skupine domorodačkih naroda u izolaciji piše kako je potvrđena 61 skupina koja živi u regiji Amazone i Gran Chaco, s prijavljenih 128 koje vlasti još nisu potvrdile, a autor izvješća Antenor Van bio je jedan od prvih koji je uveo zabranu kontakta u Massacu 1988., rekavši da se Brazil istaknuo u razvoju najboljih praksi na tom području, ali nema zakon koji posebno štiti izolirane ljude.

No unatoč dobroj volji, problema ima. Organizacija Funai suočava se s kroničnim manjkom sredstava i terenskog osoblja, a dobivaju i prijetnje smrću. Prije dvije godine pogodilo ih je ubojstvo Brune Pereirija i novinara Doma Phillipsa, koji su okončali tijekom poslovnog putovanja u udaljenoj dolini Javari na krajnjem zapadu Brazila.

Regija doline Javari, u koju su njih dvoje putovali, dom je tisućama autohtonih ljudi iz više od 20 skupina koji žive izolirano od vanjskog svijeta. Područje je također poznato po ilegalnom ribolovu, rudarstvu, sječi drva i trgovini drogom.

Poznato je da se ondje događaju nasilni sukobi između različitih kriminalnih skupina, vladinih agenata i autohtonog stanovništva, a navodno su ih dokumentirali Phillips i Pereira.

“Ovi narodi imaju pravo na život, na svoju zemlju i odabrani način života, ali poštivanje prava izoliranih domorodačkih naroda također je temeljno za očuvanje tropskih šuma”, rekao je Paulo Moutinho, suosnivač Instituta za istraživanje okoliša u Amazoniji, prenosi Jutarnji.