Grad "pod jednim krovom": Svi stanovnici žive u istoj zgradi od 196 stanova

Posjetiocima klaustrofobična, a stanovnicima oslobađajuća vožnja tunelom znatno je olakšala život u Whittieru. Oni koji žele putovati tim putem moraju pažljivo isplanirati vrijeme, jer se smjer saobraćaja naizmjenično mijenja svakih sat vremena, a oni koji požele da se vrate u grad nakon 22:30 neće imati sreće. Ljudi koji spavaju u automobilima nedaleko od tunela, jer su propustili posljednji prolaz, uobičajen su prizor.

Zarobljenici Whittiera

Kada je izbila pandemija, stanovnici su se našli u još većoj izolaciji, jer su u grad smjeli ući samo njegovi stanovnici, njihovi najbliži te zaposlenici kompanija koje tamo posluju. Ovaj neobični grad od ostatka svijeta odvajaju i nemilosrdne padavine. Godišnji prosjek snijega koji padne iznosi čak 6,7 metara.

No kada snijeg padne, stanari ne moraju napuštati zgradu u kojoj žive. Zbog svega toga ne čudi što mnogi stanovnici nose majice s natpisom "zarobljenik Whittiera".

Betonski mastodont iz doba Hladnog rata dom je stanovima, bolnici, gradskoj upravi i školi. Begich Towers Incorporated, zgrada sa 14 spratova i 196 stanova, u ovim krajevima poznata jednostavno kao BTI, u snježnom pejzažu Whittiera djeluje poput fatamorgane.

Izgrađena da izdrži granatiranje, BTI svake godine trpi šest mjeseci kiše, nakon čega slijedi šest mjeseci snijega i vjetra koji dostiže brzinu od 130 kilometara na sat. U poređenju s hrvatskom burom to možda ne zvuči strašno, ali uz niske vanjske temperature osjećaj je izuzetno neugodan.

Špica u liftu

Iznutra BTI izgleda kao bilo koji veliki stambeni kompleks u velikom gradu. Međutim, izađete li van u šetnju, nećete pronaći mnogo mjesta na koja možete otići. Putovanje na posao u vrijeme špice u Whittieru znači zaustavljanje liftom na svakom spratu.

Ipak, čak i kada je hladno, zaposleni mogu na posao doći u sandalama. Prije odlaska na radno mjesto roditelji se spuštaju u podrum kako bi kroz prolaz nalik bunkeru odveli djecu u školu. U kompleksu se nalaze i prodavnice, restorani, pošta, biblioteka, pa čak i crkva.

Priča se da neki ljudi sedmicama, mjesecima, a možda čak i godinama nisu izašli izvan BTI-ja. Stanovnici zgrade, odnosno grada, ponašaju se poput jedne velike, jednako disfunkcionalne porodice u kojoj svi znaju gotovo sve jedni o drugima.

Neki su u ovaj izolirani kraj došli iz dalekih krajeva kako bi započeli novi život i zaradili. Ako nisu željeli da ih neko pronađe, u BTI-ju su se lako mogli sakriti od ostatka svijeta.

"Bila sam prestravljena kada sam prvi put izašla iz tunela. Grad mi je izgledao kao iz horor-filma", rekla je Brenda Tolman za CNN o Whittieru, koji se naziva i "gradom pod jednim krovom", a u kojem živi oko 200 ljudi.

Koliko god to izvana djelovalo neobično, stanovnici Whittiera pomirili su se s činjenicom da priroda oblikuje njihov život. A za sreću u ovom neobičnom gradu izuzetno je važno da ljudi budu dobri sami sa sobom, jer im u suprotnom život može postati veoma tjeskoban.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad