"I prije smo se suočavali s glađu, ali nikada nije bilo ovako"

"Moj najveći strah sada je gubitak unuka zbog pothranjenosti", rekla je njegova majka Faiza Abdul Rahman, koja i sama stalno ima vrtoglavicu od nedostatka hrane. Prethodnog dana je jela samo jedan komad pite, koji je koštao 15 šekela (3 funte), piše Guardian u jednom o tekstova u kojima izvještava o humanitarnoj katastrofi koja se dešava u Pojasu Gaze, pod izraelskom okupacijom.

"Njegova braća i sestre također pate od teške gladi. Nekih dana odu u krevet bez ijednog zalogaja", dodaje.

Mohammed je rođen zdrav, ali njegova majka je bila previše pothranjena da bi proizvodila majčino mlijeko, te je porodica od tada uspjela nabaviti samo dvije konzerve adaptiranog mlijeka.

Odjel u bolnici Dobrotvornog društva Prijatelji pacijenata prepun je druge djece s skeletnim problemima. U gradu Gazi ostala su samo dva funkcionalna pedijatrijska tima, a do 200 djece svakodnevno se pojavljuje tražeći liječenje.

Dr. Musab Farwana provodi dane pokušavajući, ali često neuspješno, da ih spasi. Zatim ide kući da podijeli obroke koji su premaleni sa svojim gladnim sinovima i kćerima.

Cijela porodica brzo gubi na težini jer mu plaća gotovo ništa ne kupuje, a ne želi riskirati smrtonosnu utrku za zalihama koje dijeli Humanitarna fondacija za Gazu nakon što je drugi doktor, dr. Ramzi Hajaj, poginuo pokušavajući nabaviti hranu na jednom mjestu.

Nikad veća glad u Gazi

Gaza nikada nije bila gladnija, uprkos upozorenjima o nadolazećoj gladi tokom gotovo dvije godine rata. Tokom samo tri dana ove sedmice, zvaničnici javnog zdravstva zabilježili su 43 smrtna slučaja od gladi; prije toga ih je bilo ukupno 68.

Faiza Abdul Rahman, koja je tokom cijelog rata boravila u gradu Gazi, rekla je da čak ni vrijeme najintenzivnijih kontrola hrane koja je prošle godine ulazila u sjevernu Gazu nije bilo tako loše. "I prije smo se suočavali s glađu, ali nikada nije bilo ovako", rekla je. "Ovo je najteža faza koju smo ikada prošli".

Svjedočanstva lokalnog stanovništva i doktora, te podaci izraelske vlade, Humanitarne findacija za Gazu te UN-a i humanitarnih organizacija, pokazuju da hrane nestaje.

Prazne police odražavaju se u naglom porastu cijena, a brašno se na početku godine prodaje po više od 30 puta većoj cijeni od tržišne.

Čak ni novac ni utjecajni poslodavci više ne mogu zaštititi Palestince. "Humanitarne organizacije svjedoče kako im kolege i partneri propadaju pred očima", upozorilo je u zajedničkoj izjavi ove sedmice više od 100 humanitarnih grupa koje djeluju u Gazi, uključujući MSF, Save the Children i Oxfam.

Sindikat novinara AFP-a izjavio je u ponedjeljak da prvi put u historiji novinske agencije riskira gubitak kolege zbog gladi. U srijedu je direktor Svjetske zdravstvene organizacije, Tedros Adhanom Ghebreyesus, rekao da "veliki dio" stanovništva Gaze gladuje . "Ne znam kako biste to nazvali drugačije nego masovnom gladi - i to je uzrokovano ljudskim djelovanjem", rekao je.

Mjesecima Izrael blokira isporuke hrane. Ukupne količine dopuštene od početka marta znatno su ispod dovoljnih količina za 2,1 miliona stanovnika, a Palestinci su već oslabljeni utjecajem dugotrajne nestašice hrane i ponovljenog raseljavanja.

"Gotovo dvije godine djeca ovdje pate od gladi. Čak i ako su se nekih dana osjećala sito, nije stvar samo u tome da su siti, već u tome da primaju hranjive tvari koje su tijelu potrebne. A one su potpuno odsutne", rekao je pedijatar Farwana.

Te godine pothranjenosti čine ih osjetljivijima na druge bolesti, a njihov nizak imunitet pogoršava ozbiljna nestašica osnovnih medicinskih potrepština, čiji je ulaz Izrael također blokirao.

"Često se osjećam shrvano jer postoji nešto tako jednostavno što je djetetu potrebno za preživljavanje, a mi mu to jednostavno ne možemo pružiti“, rekao je. Tri teško pothranjena pacijenta umrla su ove sedmice na intenzivnoj njezi, od kojih je jedna djevojčica koja bi vjerojatno preživjela da su joj doktori mogli dati intravenski kalij, inače osnovni lijek, a sada ga je nemoguće nabaviti u Gazi.

"Pokušali smo joj dati oralne alternative, ali zbog pothranjenosti i komplikacija koje su iz toga proizašle, imala je slabu apsorpciju", pojašnjava i dodaje:

"Ovi slučajevi me proganjaju, nikad mi ne izlaze iz glave. Ovo dijete se moglo vratiti svojoj porodici i živjeti normalnim životom. Ali budući da jedna jednostavna stvar nije bila dostupna, nije preživjelo".

Izrael je 2. marta nametnuo potpunu opsadu Gaze. Kada ju je premijer Benjamin Netanyahu ukinuo 19. maja, tvrdio je da vlada djeluje kako bi spriječila "krizu gladi", jer su mu neki od najvjernijih saveznika zemlje rekli da neće tolerirati slike gladi.

Zapravo, izraelska vlada je jednostavno promijenila kurs kako bi produžila krizu gladi, dopuštajući samo minimalne količine pomoći kako bi Gaza upadala u glad malo sporije.

"Smrtonosne zamke" pri dodjeli humanitarne pomoći

Izraelska vlada najavila je planove za usmjeravanje sve pomoći putem tajne organizacije koju podržavaju SAD, a koja vodi četiri militarizirana distribucijska mjesta.

Stotine ljudi ubijeno je pokušavajući dobiti hranu na mjestima koja Palestinci opisuju kao "smrtonosne zamke", a koja su dijelila zalihe koje zadovoljavaju samo dio potreba Gaze.

Do 22. jula, GHF je radio 58 dana, ali hrana koju je dopremio bi prehranila stanovništvo Gaze samo za manje od dvije sedmice, čak i da je bila ravnomjerno raspoređena.

U utorak se Umm Youssef al-Khalidi pripremala prvi put okušati sreću u distribucijskom centru GHF-a. Mjesecima ih je izbjegavala jer njezino najmlađe dijete ima dvije godine, a najstarije 13, a suprug joj je paraliziran i vezan za invalidska kolica.

"Utišavali smo glad vodom", rekla je. "Moj strah za porodicu veći je od straha za sebe. Bojim se da će mi se nešto loše dogoditi i da ću ih ostaviti bez ikoga ko bi se brinuo o njima".

No njezina porodica prošle sedmice četiri dana nije jela, a kada su prekinuli post, osmero njih moralo je podijeliti vrećicu riže i dva krompira koje im je dao prolaznik.

Djeca su prije rata bila izvrsni učenici koji su uvijek dobivali stipendije. Sada dane provode sjedeći na rubu ulice ispod bombardirane džamije u naselju al-Wehda u gradu Gazi, gdje djevojke pokušavaju prodati narukvice umjesto da samo prose.

Danas u Gazi nema velike potražnje za jeftinim nakitom, i premda se ponekad prolaznik sažali nad grupom mršave djece prljavih lica i pohabane odjeće, vrtoglave cijene znače da se za to može kupiti malo hrane.

"Moja djeca su postala kosturi - koža i kost“, rekla je Khalidi. "Čak i najmanji napor izaziva vrtoglavicu. Ponovno sjednu i traže hranu, a ja nemam što dati. Ne mogu lagati i reći da ću im nešto donijeti kad znam da neću moći".

Stoga je odlučila da je u sumornoj računici rizika za njezinu porodicu, nada da će dobiti malo hrane konačno veća od rizika gubitka odrasle osobe koja im je držala živote.

Mužev telefon je ukraden ranije tokom rata, tako da ne bi imali načina komunicirati tokom dugih sati koje bi provodila pješačeći do lokacije GHF-a, zatim trčeći pokušavajući nabaviti hranu i vraćajući se pješice. Porodica bi samo morala čekati i nadati se.

"Nemam nikoga drugoga poslati", rekla je. "Boli me gledati kako pate i kako im se zdravlje pogoršava svakim danom dok ostaju bez hrane".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad