Demokratska kandidatkinja na američkim izborima Kamala Harris je možda “pobijedila” u predsjedničkoj debati protiv Donalda Trumpa, ali nije ni pokušala objasniti kako će odgovoriti zastoj u vezi rata u Gazi, a Trumpovo predsjedništvo bi bilo “još više katastrofalno”, piše izraelska politička analitičarka Dahlia Scheindlin. Ona smatra da je jedini izlaz iz ove situacije da sam Izrael promijeni smjer svoje politike.
Scheindlin piše za izraelski Haaretz da predsjednici imaju tendenciju da loše vode vanjsku politiku tokom svog prvog mandata.
“U prvom mandatu Billa Clintona dogodila se se ne jedan već dva užasna genocida – u Bosni i Ruandi – te američki debakl u Somaliji. Bivši guverner Arkanzasa nije imao dovoljno znanja o vanjskoj politici”, piše ona.
Dodaje da ni George W. Bush nije imao mnogo iskustva o vanjskoj politici kada je preuzeo predsjedništvo nakon što je pet godina služio kao guverner Teksasa, no da se morao suočiti sa napadima 11. septembra rano u tokom svog mandata.
“Kao odgovor, pokrenuo je rat u Iraku, pokazujući primitivnu vanjskopolitičku prosudbu. Taj rat je postao jedna od najpogubnijih politika u modernoj historiji SAD-a; bilo je loše za Irak, Bliski istok i loše za svijet”, piše ona.
Stoga zaključuje da bi i Kamala Harris, ako pobijedi u novembru, mogla upasti u tu rutinu loše vanjske politike tokom prvog mandata, uprkos tome što je stekla više radnog iskustva nego njeni nedavni prethodnici.
Ona navodi da je, sudeći po debati i na osnovu sažeta četiri paragrafa o vanjskoj politici u platformi njene kampanje, teško za očekivati nešto posebno od nje po pitanju izraelsko-palestinskog konflikta.
“Na kraju krajeva, svoje najopsežnije vanjskopolitičko iskustvo stekla je u Bijeloj kući predsjednika Joea Bidena, koja je prije rata zauzela slab pristup Izraelu i Palestini. Cilj administracije prije 7. oktobra bio je uglavnom da se pitanje Bliskog istoka izbjegava kako bi se predsjednik mogao fokusirati na Kinu”, piše Scheindlin.
“U praksi, to je značilo dopustiti vladama Benjamina Netanyahua da požure s aneksijom, dok bi Izrael nastavio s gušenjem Gaze. To je također značilo da su Sjedinjene Države prihvatile (ne neosnovano) ideju da bi oživljavanje mirovnog procesa dvije države bio skup politički neuspjeh”, dodaje ona.
“Prazna” retorika o rješenju s dvije države
Scheindlin navodi da je od 7. oktobra i početka rata u Gazi koji je uslijedio američka administracija često s žarom govorila o moralu, te da je u nekim trenucima, Harris otvoreno pozivala na prekid vatre ili kritikovala nezamislivo razaranje i smrt u Gazi.
Ona je ove izjave ponavljala i tokom debate sa Trumpom, te je govorila kako bi bila posvećena sigurnosti Izraela i njegovom pravu na samoodbranu, ali da se rat mora završiti i da se taoci moraju vratiti. Ponovila je svoju podršku rješenju s dvije države, također tvrdeći da Palestincima treba sigurnost, dostojanstvo i samoopredjeljenje.
“Njene riječi su bile tačne, ali glas je bio kao glas ChatGPT-a – ponavljajući svoj uzbudljiv govor na nedavnoj Demokratskoj nacionalnoj konvenciji, ali s manje entuzijazma”, navodi ona.
Scheindlin smatra da strateški ima smisla zašto je Harris željela da se ne razgovara mnogo o ovom pitanju u debati protiv Donalda Trumpa, s obzirom da Bidenova administracija do sada nije uspjela u najvažnijim ciljevima na izraelsko-palestinskom frontu, a to su prekid vatre i dogovor o oslobađanju talaca.
“To je vjerovatno zato što je zarad tih ciljeva administracija uložila uglavnom samo diplomatsko vrijeme i retoriku, šaljeći Izraelu mlaka politička upozorenja u obliku sankcija protiv nekoliko pojedinaca i odabranih organizacija (na Zapadnoj obali) i usporavanjem jedne isporuke oružja. Međutim, administracija je pružila podršku Izraelu za nastavak rata, oružjem, finansijskom pomoći i političkim pokrivanjem na međunarodnim forumima. Administracija je do sad bila uspješnija u odvraćanju pune regionalne eskalacije, što je dobro – ali nedovoljno za civile Gaze ili izraelske taoce koji umiru iz sata u sat”, piše ona.
Navodi da, s obzirom na niske standarde i sve drskije protivljenje rješenju s dvije države u izraelskoj vladi, nije loše to što je Harris ponovila podršku rješenju s dvije države. Pogotovo jer se čini se da ni Biden ni američki državni sekretar Antony Blinken nisu mnogo govorili o tome posljednjih mjeseci.
“Da li je ovo kako stvari sada stoje? Rješenje s dvije države zvanična je politika SAD-a već više od 20 godina. Svi znamo cilj. Ono što ne znamo je kako doći do toga”, piše ona.
U utorak su moderatori debate pitali Harris kako planira da izađe iz ćorsokaka u ratu, a ona nije ni pokušala da odgovori. Scheindlin navodi da u govoru Harris podrška rješenju s dvije države zvuči “prazno”.
“S druge strane, Trumpova pobjeda bi bila katastrofalna”, ističe ona, navodeći da je Trump zvučao “posebno bizarno” kada je govorio o vanjskim poslovima.
“Trumpova politika među glavnim pokretačima palestinskog očaja”
Scheindlin navodi da je Trump tokom debate ponovio svoju izjavu da Rusija ne bi napala Ukrajinu da je on bio na vlasti, te da je također redovno govorio da Hamas ne bi napao Izrael 7. oktobra da je on bio predsjednik.
Scheindlin smatra da je istina upravo suprotna tome.
“Trumpova politika obasipanja Izraela darovima i normalizacije onoga što se dešava na Bliskom istoku kako bi se izbjegla tema palestinske situacije bila je među glavnim pokretačima palestinskog očaja koji je na kraju, i predvidivo, eksplodirao”, piše ona.
Navodi da se Harris nije hvatala u koštac s Trumpom u vezi toga, što nije iznenađujuće.
Međutim, ističe da je ipak bilo razočaravajuće što ga nije izazvala na čak ni u vezi Irana, s obzirom da je Trump tvrdio da je Iran sada ohrabren pod Bidenovom administracijom.
Stoga se postavlja pitanje zašto je Harris propustila priliku da kritikuje Trumpa zbog užasne greške pri povlačenju iz JCPOA, dogovora kojim su posredovali SAD pod Barackom Obamom o ograničavanju iranskih nuklearnih ambicija.
Ona navodi da je upravo ova odluka doprinijela ratobornosti Irana i prema Izraelu i prema SAD-u.
“Vjerovatna objašnjenja su da je Harris bila ili previše zabrinuta zbog potencijalnih kontroverznih medijskih naslova ili nije bla dovoljno upućena da se pozabavi ovim problemom samouvjereno”, smatra ona.
Scheindlin zaključuje da je ova debata pokazala tragičnu, dugoročnu nevolju po pitanju Bliskog istoka.
“Svako ko podržava prekid ovog rata ili dugoročni mir očekuje da će Amerika to riješiti. Pregovori o sporazumu o prekidu vatre postali su uznemirujuća replika višegodišnjih jalovih pregovora za izraelsko-palestinski mir: SAD preuzimaju inicijativu, a zatim krivicu, a mi svi uzimamo njihovu ulogu zdravo za gotovo. Izrael pod Netanyahuom – stranka koja ima ogromnu moć u ovom sukobu (uz neograničenu materijalnu podršku Amerike) – pasivno čeka na ove neuspjehe, ili radi na tome da to njih dođe, vjerojatno nadajući se da će Amerikanci prestati uopšte pokušavati išta”, smatra ona.
Na kraju navodi da “Izrael mora da želi da se promijeni”.
“Netanyahu je izgubljen slučaj, ali ako postoji opozicija vrijedna spomena, ona mora ustati i pozvati na prekid pokolja u Gazi, povratak talaca kroz dogovor, deeskalaciju regiona, dugoročni kraj okupacije i palestinsko samoopredjeljenje. Tada će Izraelci imati istinski izbor između vođstva i vizija. A ako takvi lideri pobijede, onda međunarodna diplomatija zapravo može funkcionirati”, piše Scheindlin.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!