Napadi na Palestince na Zapadnoj obali su drastično porasli od 7. oktobra prošle godine. Međutim, kako navodi Yagil Levy, profesor političke sociologije i javne politike i šef Instituta otvorenog univerziteta za proučavanje civilno-vojnih odnosa, upravo ovakvo nasilje predstavlja politiku vlade i zato se često toleriše.
Kako Izrael obilježava godinu dana od napada Hamasa 7. oktobra i rata u Gazi koji je uslijedio, izraelski sigurnosni zvaničnici sve više izjavljuju da su zabrinuti zbog porasta nasilja koje su jevrejski naseljenici počinili protiv Palestinaca na Zapadnoj obali, piše Levy za Foreign Policy.
U julu je general-major Yehuda Fuchs, odlazeći šef Centralne komande izraelske vojske — koja uključuje i Zapadnu obalu — izjavio da je “nacionalistički zločin podigao glavu pod okriljem rata i doveo do osvete i posijao nesreću i strah u palestinskim stanovnicima koji ne predstavljaju nikakvu prijetnju”.
Nekoliko sedmica kasnije, Ronen Bar, šef izraelske službe sigurnosti Shin Bet, upozorio je čelnike zemlje da je “jevrejski terorizam na Zapadnoj obali izmakao kontroli i da je postao ozbiljna prijetnja nacionalnoj sigurnosti”. Bar je implicitno govorio o politici koju promovišu ministri ekstremne desnice, prvenstveno Itamar Ben-Gvir i Bezalel Smotrich, koji se otvoreno zalažu za aneksiju Zapadne obale.
“Ali ima nešto pogrešno u ovim izjavama. Oni prikazuju naseljenike koji vrše nasilje kao da djeluju izvan normi izraelske okupacije, kao da službene akcije samih Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) nisu nasilne i da vojnici nisu uključeni. Ovakvo predstavljanje stanja omogućava IDF-u, suverenoj sili na Zapadnoj obali, da izbjegne odgovornost za napade. Kada bezbijednosni zvaničnici ili političari lijevog centra kritikuju samu vojsku zbog neuspeha da se pozabavi nasiljem, to opet služi za odvajanje vojske od samog nasilja”, piše Levy.
Dvije vojske
On smatra da je istina komplikovanija, te da su se od 2000-ih postepeno unutar IDF-a “formirale dvije vojske” – uz zvaničnu vojsku na Zapadnoj obali koju kontroliše Izrael pojavile su se policijske snage.
“Ova policijska vojska se sastoji od pješadijske brigade koja je stalno stacionirana u regiji, jedinice granične policije i milicija naseljenika naoružanih i obučenih od strane IDF-a za prividnu samoodbranu. Za razliku od zvanične vojske, ova policijska vojska je neformalno pod kontrolom matrice, a ne hijerarhijske strukture, koju karakterizira mreža neformalnih agencija, od kojih su najvažnije zajednice doseljenika i njihovo politički moćno vodstvo“, piše Levy.
Ističe da, dok je službeni zadatak ove policijske vojske, između ostalog, zaštita i palestinske i jevrejske zajednice, njen nezvanični zadatak je “promoviranje tihe aneksije dijelova Zapadne obale i sprječavanje teritorijalnog kontinuiteta Palestinske uprave“.
“U tu svrhu, policijskoj vojsci je potrebno nasilje naseljenika da izvrši ono što zvanični Izrael ne može“, piše on.
Izraelska grupa za ljudska prava B’Tselem opisala je ovu dinamiku u izvještaju za 2021. pod naslovom “Nasilje naseljenika = nasilje u državi”. Identificirala je integrirani proces za preuzimanje palestinske zemlje, koji se sastoji od službenih akata države u kombinaciji s nasiljem naseljenika.
“Nasilje [doseljenika] je oblik vladine politike, koju pomažu i podržavaju zvanični državni organi uz njihovo aktivno učešće”, navodi se u izvještaju.
Zbog toga se takvo nasilje sistematski toleriše, objašnjava Levy.
Između 2005. i 2023. godine, samo 3 posto istraga pokrenutih o ideološki motivisanim zločinima Izraelaca protiv Palestinaca dovelo je do osuda, prema grupi za ljudska prava Yesh Din. Ovaj broj prvenstveno odražava period prije nego što je Ben-Gvir preuzeo kontrolu nad policijom.
Godine 2022., kada je Izrael predvodila vlada desnog centra pod vodstvom Naftali Bennetta i Yaira Lapida, mjesečni prosjek napada naseljenika na Palestince iznosio je oko 71, prema Uredu Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova. Iako je to značajan broj, javni diskurs o ovom pitanju je u ovom periodu bio relativno prigušen, a najviši sigurnosni zvaničnici nisu izdavali upozorenja. Ta brojka je porasla na oko 110 nakon početka rata u Gazi prošle godine i do augusta ove godine.
“Funkcionalno i disfunkcionalno” nasilje
Levy navodi da treba razlikovati dva oblika: funkcionalni i disfunkcionalni.
“Funkcionalno nasilje je tip koji služi državnim ciljevima – uključujući nasilje koje je instrumentalno za otimanje zemlje – i stoga se toleriše. Nasuprot tome, disfunkcionalno nasilje je izuzetno agresivno i eskalira do stepena koji ugrožava sigurnosni poredak na Zapadnoj obali, koji zvanični Izrael nastoji da očuva, i to značajno šteti međunarodnom legitimitetu zemlje“, objašnjava on.
Navodi da disfunkcionalno nasilje uključuje organizirane i smrtonosne napade doseljenika na palestinske zajednice, poput nedavnog napada u gradu Jit. Desetine doseljenika, od kojih su neki bili maskirani, palili su zgrade i automobile i bacali kamenje i zapaljive bombe.
Levy ocjenjuje da ova vrsta napada ne služi konkretnom cilju Izraela, te navodi slične primjere koji uključuju napade doseljenika na IDF. Izraelski zvaničnici osuđuju ovo nefunkcionalno nasilje.
“Nasuprot tome, funkcionalno nasilje se toleriše”, piše on, te navodi podatke organizacije B’Tselem prema kojima je, od početka rata, oko 19 izolovanih palestinskih zajednica i porodica sa farmama, što je oko 1.100 stanovnika, bilo je prisilno raseljeno. U svim slučajevima, porodice su otišle nakon nasilja koje su počinili doseljenici, i to u nekim slučajevima u pratnji vojnika.
“Otvoreno je pitanje da li je IDF u stanju spriječiti takvo nasilje. Vojska je nakon istrage o napadima na Jit priznala da su vojnici dobili prethodno upozorenje, ali da nisu postupili kako se očekivalo kako bi zaustavili napadače na mjestu događaja. Ipak, kada su raseljene zajednice zahtijevale da se vrate na svoje zemlje pod zaštitom IDF-a, vojska je mogla olakšati proces. Umjesto toga, spriječila je njihov povratak i čak je eksplicitno izjavila da nema namjeru da im pomogne”, piše Levy.
Navodi da je do sada samo jedna zajednica, iz sela Khirbet Zanuta, dobila sudsku odluku i dozvoljeno joj je da se vrati. U međuvremenu, doseljenici su uništili većinu tamošnjih kuća, ali vojska nije dozvolila stanovnicima da obnove i čak ih je vršila pritisak da napuste selo, navodeći pravne izgovore.
“Istina je da je autoritet IDF-a na Zapadnoj obali opao usred uspona izraelske desničarske vlade 2023. Koalicioni sporazumi dali su Smotrichu ogromna ovlaštenja na Zapadnoj obali”, piše Levy.
Kako je nedavno otkrio Nahum Barnea, viši kolumnista Yedioth Ahronotha, administracija predvođena Smotrichem odigrala je vodeću ulogu u brzoj aneksiji Zapadne obale zaobilazeći ovlasti IDF-a. Ipak, vojska ostaje ešalon pohvala za trupe čija uloga uključuje zaštitu Palestinaca.
“Kada se IDF suzdržava od pružanja zaštite, poruka koju šalje je da takva zaštita nije u njenom interesu“, piše Levy.
“Zaključak je stoga da je nasilje naseljenika koje dovodi do transfera zajednica funkcionalno, čak i ako vojska njime ne upravlja direktno, jer služi cilju teritorijalne kontrole – nečemu što ID nije mogao zvanično da postigne. Sigurnosni zvaničnici i glasovi lijevog centra nastavit će osuđivati nefunkcionalno nasilje. Ali funkcionalna verzija – vrsta nasilja koja predstavlja veći rizik za potencijalnu uspostavu palestinske države – nastavit će ići neometano i nekažnjeno“, zaključuje on na kraju.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!