Izraelski historičar, politikolog i bivši političar Ilan Pappe smatra da trenutno svjedočimo historijskom procesu koji će vjerovatno “kulminirati padom cionizma”. On upozorava da, ako je to zaista slučaj, onda ulazimo u “posebno opasnu situaciju”.
Pappe, koji je trenutno profesor je na Koledžu društvenih nauka i međunarodnih studija na Univerzitetu Exeter u Ujedinjenom Kraljevstvu, direktor Evropskog centra za palestinske studije univerziteta i ko-direktor Exeter centra za etno-političke studije, na početku svog teksta za britanski žurnal New Left Review upoređuje Hamasov napad 7. oktobra sa “zemljotresom koji je pogodio staru zgradu”.
“Pukotine su se već počele nazirati, ali su sada vidljive u samim temeljima. Više od 120 godina od svog početka, može li se cionistički projekat u Palestini – ideja nametanja jevrejske države jednoj arapskoj, muslimanskoj i bliskoistočnoj zemlji – suočiti s perspektivom kolapsa?”, navodi on.
Objašnjava da, historijski gledano, mnoštvo faktora može uzrokovati propast države. To može biti rezultat stalnih napada susjednih zemalja ili hroničnog građanskog rata, te može pratiti raspad javnih institucija, koje postaju nesposobne da pružaju usluge građanima. Često počinje kao spor proces dezintegracije koji dobija na zamahu, a zatim, u kratkom vremenskom periodu, ruši strukture koje su se nekada činile čvrste i postojane.
Pappe ističe da je teško primjetiti rane naznake ovog procesa, ali da su one, u slučaju Izraela, “jasnije nego ikad”.
“Svjedoci smo historijskog procesa – ili, tačnije, početaka jednog – koji će vjerovatno kulminirati padom cionizma. A, ako je moja dijagnoza tačna, onda ulazimo i u posebno opasnu situaciju. Jednom kada Izrael shvati veličinu krize, oslobodit će žestoku i nesputanu silu da je pokuša obuzdati, kao što je to učinio južnoafrički režim aparthejda tokom svojih posljednjih dana”, piše on.
“Slom izraelskog društva”
Pappe navodi da je prvi pokazatelj “slom izraelskog jevrejskog društva”. On objašnjava da se to društvo trenutno sastoji od dva rivalska tabora koji ne mogu da nađu zajednički jezik.
“Raskol proizlazi iz anomalija definisanja judaizma kao nacionalizma. Dok se jevrejski identitet u Izraelu ponekad činio tek predmetom teorijske debate između vjerskih i sekularnih frakcija, on je sada postao borba oko karaktera javne sfere i same države. Oko toga se bore ne samo u medijima već i na ulicama”, piše on.
Jedan od ovih tabora Pappe nauziva “Država Izrael”, a on se sastoji se od više sekularnih, liberalnijih i uglavnom, ali ne isključivo, evropskih Jevreja srednje klase i njihovih potomaka, koji su bili instrumentalni u uspostavljanju države 1948. i ostali glavna sila u njoj do kraja prošlog vijeka.
“Da ne bude zabune, njihovo zagovaranje ‘liberalnih demokratskih vrijednosti’ ne utiče na njihovu privrženost sistemu aparthejda koji je nametnut, na različite načine, svim Palestincima koji žive između rijeke Jordan i Sredozemnog mora. Njihova osnovna želja je da jevrejski građani žive u demokratskom i pluralističkom društvu iz kojeg su Arapi isključeni”, piše on.
Drugi tabor koji definiše Pappe je, kako ga on naziva, ‘Država Judeja’. On se razvio među naseljenicima okupirane Zapadne obale i uživa sve veći nivo podrške unutar zemlje gdje predstavlja izbornu bazu koja je osigurala pobjedu Benjamina Netanyahua na izborima u novembru 2022. godine. Njegov utjecaj u višim ešalonima izraelske vojske i sigurnosnih službi eksponencijalno raste.
“Država Judeja želi da Izrael postane teokratija koja se proteže preko cijele historijske Palestine. Da bi se to postiglo, odlučno je smanjiti broj Palestinaca na minimum, i razmišlja se o izgradnji Trećeg hrama na mjestu al-Aqse. Članovi ovog tabora vjeruju da će im to omogućiti da obnove zlatnu eru biblijskih kraljevstava. Za njih su sekularni Jevreji jednako heretični kao i Palestinci ako odbiju da se pridruže ovom poduhvatu”, piše on.
Navodi da su se ova dva tabora počela žestoko sukobljavati i prije 7. oktobra.
“Prvih nekoliko sedmica nakon napada, činilo se da su ostavili po strani svoje razlike pred zajedničkim neprijateljem. Ali ovo je bila iluzija. Borbe na ulicama su se ponovo razbuktale i teško je vidjeti šta bi moglo dovesti do pomirenja. Vjerovatniji ishod se već odvija pred našim očima. Više od pola miliona Izraelaca, koji predstavljaju tabor Države Izrael, napustilo je zemlju od oktobra, što ukazuje na to da zemlju guta Država Judeja. Ovo je politički projekat koji arapski svijet, a možda čak i svijet u cjelini, neće tolerisati dugoročno”, navodi on.
Ekonomska kriza
Drugi pokazatelj je, kako navodi Pappe, ekonomska kriza u Izraelu.
“Čini se da politička klasa nema plan za balansiranje javnih finansija usred stalnih oružanih sukoba, osim što se sve više oslanja na američku finansijsku pomoć. U posljednjem kvartalu prošle godine ekonomija je pala za skoro 20%; od tada je oporavak bio krhak. Malo je vjerovatno da će obećanje Washingtona od 14 milijardi dolara ovo preokrenuti. Naprotiv, ekonomski teret će se samo pogoršati ako Izrael ispuni svoju namjeru da uđe u rat s Hezbollahom, istovremeno pojačavajući vojnu aktivnost na Zapadnoj obali, u vrijeme kada su neke zemlje – uključujući Tursku i Kolumbiju – počele primjenjivati ekonomske sankcije”, piše on.
Ocjenjuje da ovu krizu dodatno pogoršava “nesposobnost” ministra finansija Bezalela Smotricha, “koji stalno usmjerava novac jevrejskim naseljima na Zapadnoj obali, ali izgleda da inače nije u stanju da vodi svoj odjel”.
“Sukob između Države Izrael i Države Judeje, zajedno sa događajima od 7. oktobra, u međuvremenu uzrokuje da dio ekonomske i finansijske elite premješta svoj kapital izvan države. Oni koji razmišljaju o preseljenju svojih investicija čine značajan dio od 20% Izraelaca koji plaćaju 80% poreza”, piše on.
Sve više izolirana zemlja
Pappe navodi da je treći pokazatelj “rastuća međunarodna izolacija Izraela”.
On navodi da je ovaj proces je počeo prije 7. oktobra, ali da se intenzivirao od početka onoga što on naziva “genocidom”.
Ovo se, kako navodi on, ogleda u stavovima bez presedana koje su usvojili Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični sud.
Objašnjava da je u prošlosti, globalni palestinski pokret solidarnosti mogao potaknuti ljude da učestvuju u inicijativama za bojkot, ali da nikada nije uspio unaprijediti izglede za međunarodne sankcije, te da je u većini zemalja podrška Izraelu ostajala nepokolebljiva među političkim i ekonomskim establišmentom.
Međutim, navodi da se nedavni stavovi MKS-a i MSP-a – konkretno da postoji sumnja da Izrael možda čini genocid, da mora zaustaviti svoju ofanzivu na Rafah, da njegove vođe treba da budu uhapšeni zbog ratnih zločina – moraju posmatrati kao “pokušaj da se poslušaju stavovi globalnih građanskih društva, za razliku od pukog odraza mišljenja elite”.
“Tribunali nisu ublažili brutalne napade na narod Gaze i Zapadne obale. Ali oni su doprinijeli rastućem horu kritika upućenih izraelskoj državi, koje sve više dolaze odozgo i odozdo”, piše on.
Promjena stavova među Jevrejima širom svijeta
Četvrti pokazatelj na koji ukazuje Pappe je velika promjena stavova među mladim Jevrejima širom svijeta.
On navodi da je, uslijed tekućeg rata, sve više njih spremno “odbaciti svoju vezu s Izraelom i cionizmom i aktivno sudjelovati u palestinskom pokretu solidarnosti”.
“Jevrejske zajednice, posebno u SAD-u, nekada su Izraelu dale efikasan imunitet protiv kritika. Gubitak, ili barem djelomični gubitak ove podrške ima velike implikacije na globalni položaj zemlje”, navodi on.
Pappe objašnjava da se moćni Američko-izraelski komitet za javne poslove (AIPAC) i dalje može osloniti na kršćanske cioniste da pruže pomoć i ojačaju njegovo članstvo, ali da to “neće biti ista strašna organizacija bez značajnog jevrejskog biračkog tijela”.
“Snaga lobista erodira”, piše on.
Slabost izraelske vojske
Pappe ističe da nema sumnje da IDF ostaje moćna sila sa najsavremenijim oružjem na raspolaganju.
Ipak, on navodi da su ograničenja ove vojske razotkrivena 7. Oktobra, i da je to još jedan pokazatelj koji podržava njegovu teoriju.
“Mnogi Izraelci smatraju da je vojska bila izuzetno srećna, jer je situacija mogla biti daleko gora da se Hezbollah pridružio koordinisanom napadu. Od tada, Izrael je pokazao da se očajnički oslanja na regionalnu koaliciju, na čelu sa SAD-om, kako bi se odbranio od Irana, u čijem je napadu upozorenja u aprilu ispaljeno oko 170 dronova plus balističkih i vođenih projektila. Više nego ikad, cionistički projekat ovisi o brzoj isporuci ogromnih količina zaliha od Amerikanaca, bez kojih se ne bi mogao boriti ni s malom gerilskom vojskom na jugu”, ocjenjuje Pappe.
Dalje navodi da je sada je široko rasprostranjena percepcija o “nespremnosti i nesposobnosti” Izraela da se brani među jevrejskom populacijom zemlje. To je dovelo do velikog pritiska da se ukine vojno izuzeće za ultraortodoksne Jevreje, koje je na snazi od 1948., i da se počne sa njihovom regrutacijom.
Međutim, Pappe navodi da će to teško napraviti bilo kakvu veliku razliku na bojnom polju, ali da odražava razmjere pesimizma o vojsci, što je zauzvrat produbilo političke podjele unutar Izraela.
Energija nove generacije Palestinaca
Posljednji pokazatelj koji identificira Pappe je, kako on to navodi, “obnova energije među mlađom generacijom Palestinaca”.
“Ona je daleko ujedinjenija, organski povezana i jasnija u pogledu svojih izgleda od palestinske političke elite. S obzirom da je stanovništvo Gaze i Zapadne obale među najmlađima na svijetu, ova nova grupa će imati ogroman utjecaj na tok oslobodilačke borbe”, piše on.
Navodi da diskusije koje se vode među mladim palestinskim grupama pokazuju da su one zaokupljene uspostavljanjem istinski demokratske organizacije – bilo obnovljenog PLO-a ili potpuno nove organizacije – koja će slijediti viziju emancipacije koja je suprotna kampanji Palestinske uprave za priznanje države. Pappe navodi da se čini da “oni favorizuju rješenje jedne države u odnosu na diskreditirani model dvije države”.
Pappe ipak postavlja pitanje da li će ova grupa biti u stanju da napravi efikasan odgovor na “pad cionizma”, te ističe da kolaps državnog projekta ne prati uvijek svjetlija alternativa.
U tom kontekstu navodi da su se na drugim mjestima na Bliskom istoku – u Siriji, Jemenu i Libiji – video kako krvavi i dugotrajni mogu biti rezultati toga.
“U ovom slučaju radilo bi se o dekolonizaciji, a prethodni vijek je pokazao da postkolonijalne realnosti ne poboljšavaju uvijek kolonijalno stanje. Samo nas Palestinska akcija može pokrenuti u pravom smjeru. Vjerujem da će, prije ili kasnije, eksplozivna fuzija ovih pokazatelja rezultirati uništenjem cionističkog projekta u Palestini. Kada se to dogodi, moramo se nadati da je snažan oslobodilački pokret tu da popuni prazninu”, navodi on.
“Danas se ‘mir’ mora zamijeniti dekolonizacijom”
“Više od 56 godina, ono što se nazivalo ‘mirovnim procesom’ – proces koji nikuda nije vodio – zapravo je bio niz američko-izraelskih inicijativa na koje je od Palestinaca traženo da reaguju. Danas se ‘mir’ mora zamijeniti dekolonizacijom, a Palestinci moraju biti u stanju da artikuliraju svoju viziju regije, a od Izraelaca se traži da reaguju. Ovo bi bio prvi put, barem u mnogo decenija, da bi palestinski pokret preuzeo vodstvo u postavljanju svojih prijedloga za postkolonijalnu i necionističku Palestinu”, piše Pappe.
On pretpostavlja da će u tom podvigu Palestinci vjerovatno razmatrati uspostavljanje modela kakvi su u Evropi, kao na primjer kantoni u Švicarskoj, belgijski model, ili “stare strukture istočnog Mediterana, gdje su se sekularizirane vjerske grupe postepeno pretvarale u etnokulturne koje su živjele jedna pored druge na istoj teritoriji”.
“Bilo da ljudi pozdravljaju tu ideju ili je se plaše, kolaps Izraela je postao predvidiv. Ova mogućnost bi trebala da se uzme u obzir u dugoročnom razgovoru o budućnosti regiona. To će biti nametnuto na dnevni red kada ljudi shvate da se višestoljetni pokušaj, predvođen Velikom Britanijom, a potom i SAD-om, da se na arapskoj zemlji nametne jevrejska država polako bliži kraju”, piše Pappe.
On navodi da je ovaj pokušaj bio dovoljno uspješan da stvori društvo miliona doseljenika, od kojih su mnogi sada druge i treće generacije. Međutim, ističe da njihovo prisustvo i dalje, kao što je bio slučaj i kada su stigli, “zavisi od njihove sposobnosti da nasilno nametnu svoju volju milionima starosjedelaca, koji nikada nisu odustali od svoje borbe za samoopredeljenje i slobodu u svojoj domovini”.
“U decenijama koje dolaze, doseljenici će morati da odustanu od ovog pristupa i pokažu svoju spremnost da žive kao ravnopravni građani u oslobođenoj i dekolonizovanoj Palestini”, predviđa ovaj izraelski historičar.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!