Izraelsko selo suživota Jevreja i Palestinaca u opasnosti

Istaknute ličnosti ove jedinstvene zajednice – Wahat al-Salam/Neve Shalom, što znači “Oaza mira” – ove sedmice su doputovale u Ujedinjeno Kraljevstvo u posjetu koju je organizovala Co-operative Group, koja poziva britansku vladu da podrži mirovne zadruge širom svijeta kroz svoju vanjsku i razvojnu politiku.

Dvoje direktora obratili su se učesnicima okruglog stola u britanskom parlamentu u utorak, kojem su prisustvovali laburistički i kooperativni poslanici, kao i nevladine organizacije. Posjeta je vremenski usklađena s 77. godišnjicom Nakbe, kada je više od 700.000 Palestinaca ostalo bez domova. U subotu su govorili na godišnjoj skupštini Co-operative Group u Mančesteru.

Nema podrške izraelske vlade

Prije sastanka, Salaime je za Guardian izjavila da prijedlog zakona koji se trenutno razmatra u izraelskom Knesetu predstavlja ozbiljnu prijetnju. Ukoliko zakon bude usvojen, finansije brojnih nevladinih organizacija koje se finansiraju iz inostranstva bile bi desetkovane.

“Sva podrška iz inostranstva za mirotvorce s ljevice, liberale i demokrate – humanitarna pomoć ili pravna pomoć Palestincima – biće oporezovana sa 80% ako dolazi iz stranih država”, rekla je.

“Najveći donatori Oaze mira dolaze iz Ujedinjenog Kraljevstva, iz Co-op-a, naši prijatelji iz Švicarske, Švedske, SAD-a. Nemamo nikakvu lokalnu izraelsku podršku za naš projekat – ni finansijsku, ni ideološku. Oni su protiv nas”.

Sharon je dodao: “I ranije smo se suočavali s finansijskim poteškoćama, ali ako ovaj zakon prođe, bićemo u ozbiljnim problemima – većina naših obrazovnih projekata biće ugašena”.

Napadi doseljenika

Selo je osnovao Bruno Hussar, jevrejski katolički sveštenik, a počelo je sa nekolicinom stanovnika 1978. godine, na “ničijoj zemlji” između Jerusalema i Tel Aviva.

Danas selo ima 300 stanovnika – polovinu čine izraelski Palestinci, a polovinu izraelski Jevreji – među kojima su akademici i IT stručnjaci. Na listi čekanja je još oko 200 porodica. U selu nema ni sinagoge ni džamije – stanovnici se mole ili meditiraju u kupolastoj građevini nazvanoj Sud tišine.

Okruženi maslinjacima, život u selu se odvija oko sastanaka odbora zadruge na kojima se donose zajedničke odluke, zajedničkih obroka, bazena i Vrta spasitelja, koji je posvećen herojima globalnih katastrofa. U selu postoji i pansion, a djeca iz okolnih mjesta dolaze autobusima u školu.

Salaime je rekla: “Tri puta su nas napali doseljenici. Imali smo dva požara 2021. godine. Zapalili su našu školu mira, ali smo je obnovili zajedno s bibliotekom mira. Napali su i osnovnu školu, uništili 16 vozila… Imamo razne nesretne incidente, ali preživljavamo”.

"Rušimo stereotipe"

Salaime, socijalna radnica i feministkinja iz “treće generacije Nakbe”, preselila se u selo iz Istočnog Jerusalema 2000. godine, pet dana prije početka Druge intifade, tražeći “pristojnu školu”. Njena tri sina odrasla su s jevrejskim prijateljima, suočavajući se s “kompleksnošću” situacije kada “srodna duša” odluči služiti u izraelskoj vojsci. Kada je njihov dom bio u dometu raketa iz Gaze, Salaime je umirivala svoju majku govoreći joj da može koristiti sklonište kod svoje jevrejske komšinice.

“Mi rušimo pravila, rušimo stereotipe, rušimo ispiranje mozgova izraelske većine koja vjeruje da mir nije moguć”, rekla je. “Moramo pobijediti i ponuditi drugačiju agendu”.

Sharon je imao 14 godina kada su se njegovi roditelji preselili u selo prije 23 godine, i kaže da ono pruža utočište “izolovanim ljevičarima, jevrejskim mirotvorcima i aktivistima” da zajedno žive.

“Mi nismo neka utopija u kojoj je sve savršeno i bez rasprava”, rekao je. “Kada se dogodi 7. oktobar i rat, moramo razgovarati o tome”.

Predvodeći Co-op-ovu kampanju za izgradnju mira, Paul Gerrard, direktor politike u Co-operative Group, izjavio je da je selo “zapanjujući primjer kako ljudi mogu opstati i napredovati kada se okupe oko zajedničkog cilja, na kooperativan način”.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad