Ankete pokazuju da, kada rezultati evropskih parlamentarnih izbora počnu da se pojavljuju u nedjelju uvečer, izvjesno je da će jedina direktno izabrana transnacionalna skupština na svijetu krenuti udesno. Međutim, kako navodi Guardian, dobici koje očekuje desnica su u velikoj mjeri u skladu sa stabilnim rastom te ideologije u posljednjih nekoliko decenija. Pitanje je kako će Evropa odgovoriti na to.
“Pravo pitanje nije kontinuirani napredak stranaka tvrde desnice. Radi se o stepenu do kojeg je desni centar spreman da neke od njih normalizuje” rekao je Alberto Alemanno, profesor prava EU na HEC Paris i Evropskom koledžu.
Kako piše Guardian, širom Evrope su nacionalno-konzervativne i krajnje desničarske stranke sada u vladi u šest od 27 država članica EU: u Hrvatskoj, Češkoj, Finskoj, Mađarskoj, Italiji i Slovačkoj.
U Švedskoj, stranka tvrde desnice podržava još jednu desničarsku koaliciju u zamjenu za političke ustupke po pitanju imigracije i zakona i reda. U Nizozemskoj, krajnje desna stranka Sloboda Geerta Wildersa postigla je dogovor o formiranju sljedeće vlade.
Čini se da će jesenji izbori u Austriji donijeti koaliciju koju predvodi krajnje desničarska FPÖ. U Francuskoj, Nacionalni skup (RN) Marine Le Pen vodi u anketama, dok je Alternativa za Njemačku (AfD) druga u Njemačkoj, iznad sve tri vladajuće stranke.
Zastoji krajnje desnih i nacionalno-konzervativnih stranaka na izborima u Španiji i Poljskoj prošle godine pokazuju da napredak nije nužno jednosmjeran. Ali preovlađujući trend izgleda jasan.
Uticaj na politički program EU
Na nivou EU, “velika mejnstrim koalicija” stranaka desnog centra, lijevog centra i liberalnih stranaka uvijek je držala apsolutnu većinu mjesta u parlamentu.
Međutim, mada ankete pokazuju da će ovaj put centar zadržati većinu, to će biti u znatno smanjenom obliku. Zajedno, stranke tvrde desnice trebale bi imati petinu ili više 720 poslanika u skupštini, daleko od onoga koliko bi im bilo potrebno da nametnu svoju volju.
Međutim, analitičari i posmatrači se slažu da će po prvi put evropske nacionalno-konzervativne i krajnje desničarske stranke moći da ostvare stvarni uticaj na politički program EU.
“Dinamika će biti mnogo drugačija. Dijelovi tvrde desnice očigledno imaju za cilj da maksimiziraju svoj uticaj saradnjom, a ne borbom. I jasno je da su dijelovi mainstreama vrlo otvoreni za to”, rekao je jedan visoki diplomata EU.
To bi moglo imati značajan uticaj na politički program EU, posebno u oblastima u kojima su pozicije tvrdokorne desnice najzastupljenije: imigracija, klimatske akcije, proširenje, institucionalna reforma, kulturni identitet i eventualno vladavina prava.
Situacija bi bila alarmantnija da se tvrda desnica nije podijelila na više klanova, slažući se oko nekih pitanja, dok su oštro podijeljeni oko drugih.
Većina evropskih stranaka tvrde desnice želi smanjiti autoritet EU, smanjiti imigraciju i odgoditi zeleni dogovor. Osim toga, one su u svađi: neke su kritične prema EU, ali uglavnom konstruktivne, dok su druge u osnovi protiv EU i vrlo opstruktivne.
Neke stranke, uglavnom u nacionalno-konzervativnoj grupi evropskih konzervativaca i reformista (ECR), koju predvodi premijerka Italije, Giorgia Meloni, čvrsto su nastrojene Ukrajini, dok su druge, poput one koju vodi Le Pen, Identitet i demokratija (ID), naklonjene Moskvi.
Opet druge ovakve stranke, uključujući njemački AfD, koji je izbačen iz ID-a zbog previše ekstremnih stavova, i stranka Fidesz Viktora Orbana, ne pripada ni jednoj ni drugoj grupi. Neka vrsta rekonfiguracije, koja možda uključuje Fidesz pridruživanje ECR-u i formiranje nove grupe oko AfD-a, izgleda neizbježno.
Alemanno smatra da je mala mogućnost da se uspostavi krajnje desničarska “supergrupa” koja ujedinjuje sve ili čak mnoge frakcije, što je Le Pen predložila Meloni i što je pozdravio Orban.
“Oni su inherentno nekompatibilni i previše nacionalistički da bi sarađivali preko granica”, rekao je Alemanno.
Štaviše, kako tvrdi dr. Nicolai von Ondarza, šef istraživanja EU na njemačkom institutu za međunarodne poslove (SWP), “za Meloni bi spojena supergrupa samo zatrovala njen brend. Mnogo joj je zanimljivije raditi sa desnim centrom”.
Međutim, formalna saradnja između različitih frakcija tvrde desnice možda neće biti neophodna da bi se neke od njihovih ključnih pozicija odrazile na najvišim poslovima u EU i u političkim izborima u mnogim pitanjima.
Favoritkinja za predsjednicu Evropske komisije je i dalje Ursula von der Leyen, a potrebna joj je prosta parlamentarna većina za drugi mandat. Međutim, možda to neće dobiti jer se smatra da je malo vjerovatno da će 15% europarlamentaraca iz desnice glasati za nju.
Kako bi osigurala glasove, Von der Leyen se okrenula Meloni, koja se, suprotno svim očekivanjima, pokazala barem površno kao posvećena EU.
Guardian navodi da je ono što radi Von der Leyen logično. Njena Evropska narodna partija desnog centra (EPP), za koju se očekuje da će ponovo završiti prva na parlamentarnim izborima, rekla je da je spremna da radi sa bilo kojom strankom sve dok je ta stranka “pro-EU, pro-Ukrajina i pro-vladavina zakona”.
To isključuje većinu ID-a. Međutim, kako navodi Guardian, privući Meloni, a možda i neke druge članove ECR-a bi moglo poslužilo i za druge svrhe. Prije svega, to bi moglo pomoći da se još više rascjepi tvrda desnica.
Biće mnogo teže ignorisati desnicu
Od Helsinkija do Haga, stranke desnog centra, uglavnom članice EPP, bile su više nego voljne da sarađuju sa populističkim partijama tvrde desnice na nacionalnom nivou, pružajući podršku oštrijim politikama o migraciji i pravosuđu i popuštajući po pitanjima klimatskih promjena.
Taj proces, kažu analitičari, sada je uveliko u toku u Briselu. Međutim, ne formalno. Naime, Socijalisti i demokrate lijevog centra (S&D), liberali Renewa i Zeleni su najavili da će se suprotstaviti Von der Leyen ako ona sklopi dogovor s tvrdom desnicom.
Međutim, dr. Stephanie Luke, istraživačica na Univerzitetu u Sheffieldu, rekla je da, imajući u vidu planirane dobitke tvrde desnice i “sve veće preklapanje politike između EPP-a i ECR/ID, čini se vjerojatnim… da će desničarski ‘savezi zasnovani na problemima’ biti češći”.
U stvari, desničarska većina, koja okuplja dijelove EPP-a, ECR-a i ID-a, već je ugledala svjetlo dana, a sve tri grupe rade zajedno protiv, na primjer, planiranog zakona EU o obnovi prirode, koji je sada na rubu kolapsa.
Ondarza smatra da bi EPP trebala biti oprezna.
“Ako se prečesto prikloni tvrdoj desnici, može izgubiti svu podršku centra. Ali istovremeno će biti pod velikim pritiskom da progura ono što može smatrati ‘istinski ispravnim’ politikama”, rekao je on.
Frustrirani godinama kompromisa s lijevim centrom, liberalima i Zelenima, mnogi članovi EPP-a mogli bi iskoristiti povećanu šansu da izvuku korist iz glasova koje će dobiti tvrda desnica za odlaganje, na primjer, planirane zabrane EU za nove automobile na fosilna goriva.
Ovaj novi odnos snaga desnice bi se primjenjivao samo u parlamentu, a ne u komisiji, napomenuo je Alemanno.
“Dakle, tvrda desnica će moći samo da odloži ili uspori inicijative, a ne da daje nove prijedloge politike, što je posao komisije“, rekao je.
Međutim, dodao je da bi to “moglo navesti komisiju da kaže: vidite, s obzirom na ovaj parlament, nema smisla ni predlagati”. Uticaj na politiku EU bio bi postepen, ali stvaran.
Diplomata EU je za Guardian izjavio da bi ignoriranje tvrde desnice mogli biti mnogo teže nakon ovih izbora.
“To je, možda, neka vrsta prekretnice”, rekao je.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!