Je li Evropa konačno shvatila da je ostala sama?

Tocci piše da su se Evropljani dugo zavaravali vjerovanjem da je američki predsjednik Donald Trump nepredvidiv i nedosljedan, ali na kraju ipak "kontrolisan".

"Od govora američkog potpredsjednika J.D. Vancea na Minhenske sigurnosne konferenciji u februaru, u kojem je omalovažavao Evropu, do nove američke Strategije nacionalne sigurnosti objavljene 4. decembra, Trumpova administracija odavno ima jasnu i dosljednu viziju Evrope: produbiti odnose s Rusijom i razbiti evropsko jedinstvo, koristeći pri tom nacionalističke i krajnje desne snage na kontinentu koje danas uživaju podršku i Moskve i Washingtona", ističe ona.

"Krajnje je vrijeme da Evropa shvati da je, kada je riječ o ratu u Ukrajini i sigurnosti kontinenta, u najboljem slučaju – sama. U najgorem, sada se suočava s dva protivnika: Rusijom na istoku i Trumpovim SAD-om na zapadu".

Svaki put kada bi Trump ili neko iz njegove administracije napao Evropu, uključujući i Ukrajinu, evropski lideri bi uz osmijeh otrpjeli udarac i činili sve da umilno pridobiju Bijelu kuću. Uvjeravali su sami sebe da je to proračunata taktika - igra na Trumpovu taštinu i navodnu zbunjenost kako bi ga zadržali u transatlantskom okviru. No svaki put kada je Trump obratio pažnju na rat u Ukrajini, svrstao se uz Rusiju - od "zamke" postavljene ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom u Ovalnom uredu u februaru, preko crvenog tepiha za Vladimira Putina na samitu u Aljasci u augustu, pa do "mirovnog plana" koji je, sudeći po svemu, napisan u Moskvi.

Kako navodi Tocci - Evropljani su svaki put prihvatili udarac, fokusirajući se na to kako sačuvati barem ostatke transatlantskog partnerstva. "Toliko su puta okrenuli drugi obraz da je teško reći da li je išta preostalo".

"Trump želi imperijalnu saradnju sa Rusijom i Kinom"

Ona argumentuje da, kada je riječ o Evropi, Ukrajini i Rusiji, Trumpova administracija je zapravo veoma dosljedna.

"Trump želi okončanje rata u Ukrajini, ponajviše zato što ga vidi kao smetnju normalizaciji odnosa SAD-a i Rusije - posebno planiranim poslovnim aranžmanima između njegovog okruženja i ruskih oligarha. Liberalni međunarodni poredak je odbačen; umjesto njega dolazi logika "preživljava najjači". Umjesto stare geopolitičke konkurencije, Trump želi imperijalnu saradnju sa Rusijom i Kinom. Ostatak svijeta, uključujući Evropu, nalazi se na meniju".

Kratkoročno, takav pristup ima određenu političku logiku. Ideološki, uklapa se u podršku krajnjoj desnici u Evropi i šire. Te snage dijele nacionalističke i konzervativne vrijednosti MAGA pokreta i istovremeno rade na unutrašnjem slabljenju Evrope i urušavanju evropske integracije, dok im dio evropskog centra naivno asistira.

Kako navodi Tocci:

"Nema ništa manje patriotsko od evropskih "suverenista" koji pod plaštom patriotizma razgrađuju evropsko jedinstvo i tajno sarađuju s Rusijom".

Vizija predstavljena u novoj Strategiji nacionalne sigurnosti SAD-a ne nudi konkretne politike prema Evropi, ali poruka je kristalno jasna: jedina zamisliva transatlantska veza je ona između krajnje desnih struktura, u kojoj "alfa Amerikanci" komanduju svojim evropskim "podanicima", piše ona. To je gotovo identična strategija koju Rusija godinama primjenjuje prema Evropi.

Upozorava da, ako Trump još nije potpuno potčinio Evropu, to nije zbog evropske taktičke genijalnosti. Laskanjem Trumpu, nazivanjem "tatom", poklanjanjem darova i priređivanjem svečanih državnih večera neće se spasiti ni Ukrajina ni transatlantska veza. Neće pomoći ni panična evropska diplomatija, kolektivna putovanja u Washington, niti alternativni mirovni planovi.

"Razlog što Trump još nije ostvario svoju viziju rata u Ukrajini i nove ravnoteže moći u Evropi je jednostavan: Putin još uvijek taktizira. Ali oslanjanje na to da će Putin uvijek sabotirati dogovor s SAD-om ne može biti evropska sigurnosna strategija".

Šta Evropa onda treba da uradi?

Tocci navodi da je dobro što postoji kritična masa evropskih država i javnosti koje razumiju da "evropska sigurnost prolazi kroz Kijev". Tu spadaju Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Poljska, nordijske i baltičke zemlje, Nizozemska, Španija i donekle Italija. "Oni shvataju da ruski ratni pohod na Ukrajinu tu ne završava i da bi kapitulacija Kijeva samo oslobodila ruske kapacitete za nove napade na Evropu. Ukrajina je, tragično, kapija koja sprečava da hibridni rat koji već bjesni preraste u mnogo ozbiljniji vojni sukob".

Druga dobra vijest je, kako navodi, da "Evropa ima veoma značajne poluge moći – možda i veće nego SAD – kada je riječ o ratu u Ukrajini".

"Otako je Trump stupio na dužnost, američka podrška Ukrajini se praktično zaustavila. Evropa drži najveći dio zamrznute ruske imovine, donosi sankcije koje zaista bole, finansijski podržava Ukrajinu i šalje većinu vojne pomoći. Zahvaljujući evropskim ulaganjima, sve veći dio ukrajinske odbrane oslanja se na domaću industriju".

Ipak, upozorava da ne treba pretjerivati s optimizmom.

"SAD ostaju ključne za Ukrajinu i Evropu, posebno zbog obavještajnih podataka koji omogućavaju Kijevu da presreće ruske dronove i rakete te pogađa mete duboko u Rusiji. Uz to, SAD zarađuju na prodaji oružja koje Evropljani kupuju za Ukrajinu – oružja koje Evropa ne proizvodi u dovoljnim količinama".

To otkriva širu dilemu evropske sigurnosti: Evropa pokušava smanjiti svoje ranjivosti povećanjem izdvajanja za odbranu, ali to često znači kupovinu još više američkog oružja. Kratkoročno smanjuje ranjivost, ali dugoročno povećava zavisnost od Sjedinjenih Država koje tu zavisnost sada otvoreno koriste kao polugu. Evropa ovaj raskorak još nije riješila.

Iako sistemsko rješenje nije na vidiku, Evropa ima mogućnosti da spriječi ukrajinski slom i stvori uslove za pravedan mir. Tocci objašnjava da je potrebno ispraviti dvije stvari.

"Prvo je strateška koncentracija. Evropski lideri razumiju važnost dugoročne strategije, ali u praksi ih zarobljavaju kratkoročni interesi", navodi ona. Nigdje to nije jasnije nego u uskom, birokratskom otporu Belgije i Evropske centralne banke korištenju ruske zamrznute imovine za ukrajinsku odbranu. Iako takav potez nosi određene finansijske i pravne rizike, oni su beznačajni u odnosu na političke, ekonomske i sigurnosne posljedice po Evropu ako Ukrajina padne.

"Druga stvar je hrabrost", smatra Tocci, navodeći da bi evropski lideri trebali otići u Washington, ljubazno zahvaliti Trumpu na njegovim "mirovnim naporima" i uvjeriti ga da u svijetu postoji mnogo drugih kriza koje čekaju njegovu pažnju. "Evropljani mogu poručiti: kada je o Ukrajini riječ, mi možemo iznijeti rat. Sve što tražimo jeste nastavak obavještajne saradnje i odobravanje kupovine oružja – dok mi stvaramo vlastite kapacitete".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad