Porodica Nawaja je štedila 15 godina da bi izgradili svoj dom. Sada je ta kuća jedna od 2.000 domova koji su srušeni od 7. oktobra uslijed širenja ilegalnih izraelskih naselja, piše Guardian.
Kada su izraelske snage sigurnosti iznenada stigle sa buldožerima i timom za rušenje da sruše kuću Mahmouda Mahmuda Jibrila Nawaje, nije bilo mnogo objašnjavanja.
“Ova zemlja ne pripada vama”, rekao mu je nadležni oficir dok je predavao Nawaji nalog za rušenje. Optužili su ga da je gradio na zemljištu bez dozvole, iako njegova porodica generacijama posjeduje parcelu. Nawaja je podnio prijavu za parcelu i priložiopotrebnu dokumentaciju, ali godinama nije dobio odgovor od vlasti, sve dok nisu stigli tog dana u junu.
Ova sedmočlana porodica se preselila u šator pored ruševina njihovog uništenog doma, a tragovi buldožera su još uvijek vidljivi u zemlji oko njih. Iste snage sigurnosti su se ubrzo vratile i jednog jutra srušile šator dok su doručkovali.
“Ova rušenja su jednaka smrti. Ubijaju nas, ali samo na drugačiji način”, rekao je Nawaja za Guardian.
On i njegova porodica su među oko 2.155 Palestinaca za koje UN procjenjuju da su raseljeni na Zapadnoj obali nakon napada 7. oktobra, kada su Hamasovi militanti napali gradove i kibuce oko Gaze, ubivši 1200 ljudi i uzevši skoro 250 talaca.
Dok traje izraelski rat u Gazi u kojem je do sad ubijeno skoro 40.000 ljudi, Zapadna obala je pretrpjela još jedan oblik sveobuhvatnog nasilja, uključujući masovno raseljavanje, napade naseljenika i značajno otimanje zemlje od strane izraelske vlade.
U junu su procurili komentari izraelskog ministra finansija krajnje desnice, Bezalela Smotricha, iz kojih se može zaključiti njegova namjera da u potpunosti pripoji Zapadnu obalu. “Moja životna misija je da osujetim uspostavljanje palestinske države“, rekao je.
“Cilj je eliminacija mogućnosti rješenja dvije države i mira”
Uzastopne vlade pod premijerom Benjaminom Netanyahuom dozvolile su širenje naselja i potkopali značajni sporazum iz Osla iz 1993., koji dijeli Zapadnu obalu na tri dijela. Otprilike 18% teritorije, odnosno gusto naseljenih urbanih centara, poznato je kao Zona A i pod punom kontrolom je Palestinske uprave koja imaju administrativnu, ali ne i sigurnosnu kontrolu područja B.
Zona C, koje čini oko 60% Zapadne obale, pod kontrolom je izraelske civilne administracije, i mjesto sve većeg broja izraelskih naselja koja su sva ilegalna prema međunarodnom pravu.
Prema izraelskoj istraživačkoj grupi Peace Now, izraelske vlasti su prošle godine unaprijedile planove za više od 12.000 stambenih jedinica u naselju, dok su Smotrich i članovi civilne administracije rekli na sastanku odbora za vanjske poslove i odbranu u Knessetu da je 95% zahtjeva za građevinske dozvole koje su podnijeli Palestinci u zoni C odbijeno. Od oktobra, izraelska vlada je prisvojila više od 24.000 hektara zemlje na Zapadnoj obali, što je najveće preuzimanje zemlje od sporazuma iz Osla.
Aktivisti naseljenici smatraju da je njihova misija da preuzmu sve više zemlje izgradnjom ispostava na Zapadnoj obali, uvjereni da će izraelska vlada kasnije obezbijediti infrastrukturu i možda u potpunosti legalizirati naselje.
“To je takmičenje“, rekla je Daniella Weiss, naseljenica koju je Kanada nedavno sankcionirala.
Kritičari i pristalice naselja opisuju gradnju kao napore da se uspostave “činjenica na terenu” i stvori nova situacija koju je teško proijeniti kada se jednom izgradi.
Organizacija Peace Now, koji prati širenje naselja, kaže da je Netanyahuova vlada “uložila ogromna sredstva u stvaranje činjenica na terenu” nakon napada 7. oktobra. “To uključuje širenje naselja na Zapadnoj obali i ubrzavanje procesa aneksije, s ciljem eliminacije mogućnosti rješenja dvije države i mira između Izraelaca i Palestinaca”, naveli su.
“Snovi i nade zakopani pod ruševinama”
Porodica Nawaja štedila je 15 godina da bi izgradila svoj dom iz snova. Nawajina supruga, Rihan, prodala je sav svoj zlatni nakit iz miraza kako bi uložila trećinu novca.
“Kada su djeca saznala da više nećemo imati kuću, u jednom trenutku je to značilo da su njihovi snovi i nade uništeni pred njihovim očima… Naša sjećanja su zakopana pod ruševinama“, rekla je ona.
Palestinske zajednice u zabačenim ruralnim područjima kao što je Jawaya u južnim brdima Hebrona, gdje živi ova porodica, znaju ko upravlja svakim dijelom zemlje, do posljednjeg kamena. Nawaja je pokazao na susjedne kuće, uključujući i onu gdje je zemljište ispod polovine zgrade u domenu izraelske civilne uprave, dok druga polovina kuće djelimično potpada pod nominalnu palestinsku kontrolu.
Yonatan Mizrahi, istraživač za Peace Now, rekao je: “Jasno je da izraelska civilna administracija ne želi da Palestinci budu tamo.” Razlika u broju građevinskih dozvola koje civilna uprava izdaje izraelskim naseljenicima u odnosu na Palestince tokom decenija čini ovo jasnim. “Možete izbrojati broj dozvola koje su Palestinci dobili u posljednje dvije decenije, to je vrlo malo“, rekao je.
Cogat, izraelsko tijelo koje nadgleda civilnu administraciju, nije odgovorilo na zahtjeve za komentar.
“Suburbanizacija”
Pored autoputeva i izraelskih vojnih kontrolnih punktova koji pokrivaju Zapadnu obalu, plodovi višedecenijskog građevinskog porasta vidljivi su sa bilborda koji reklamiraju luksuzne stanove ili velike vile u naseljima. Neke od nekretnina sada se prodaju po cijenama koje su bile nezamislive prije nekoliko godina, potaknute ogromnim državnim ulaganjem u infrastrukturu. Godine 2023. je Smotrichova intervencija osigurala je da će vlada obezbijediti 733 miliona funti za nadogradnju i asfaltiranje novih puteva na Zapadnoj obali u naredne dvije godine.
Yehuda Shaul, iz istraživačke i zagovaračke grupe Ofek (Izraelski centar za javne poslove), nazvao je decenije ulaganja izraelske države u infrastrukturu Zapadne obale projektom “suburbanizacijom” teritorije. Rastuća mreža autoputeva za povezivanje čak i najudaljenijih naselja s Jerusalimom ili Tel Avivom privlači naseljenike koji možda nisu tako otvoreno ideološki predani kao Weiss i njeni sljedbenici, objasnio je.
“Do danas naselja nisu održiv ekonomski projekat – oko 60% tamošnje radne snage svakodnevno putuje u Izrael”, rekao je on. “Dakle, mreže autoputeva su najvažnija stvar za projekat naselja u tom smislu… to normalizuje ovaj projekat za prosječnog Izraelca, a način da se to uradi je da se izgradi predgrađe”.
Podaci koje je prikupio Peace Now pokazuju da je od 7. oktobra izraelska vlada, u naporima koje je ponovo predvodio Smotrich, priznala 70 ispostava koje su se ranije smatrale nelegalnim čak i po standardima izraelske vlade, snabdijevajući ih sredstvima i infrastrukturom kao što su struja ili voda. Vlada je također odobrila osnivanje pet novih naselja, dok su doseljenici uspostavili desetine novih ispostava i asfaltirali desetine kilometara novih puteva kako bi oteli još teritorije Palestincima.
Dok su SAD i druge zemlje, uključujući Veliku Britaniju, posljednjih mjeseci sankcionirali pojedinačne naseljenike, kao i ispostave, do sada su samo kanadske sankcije bile usmjerene na Amanu, kompaniju uključenu u izgradnju ilegalnih ispostava. Kompanija je dio male grupe odlučnih doseljenika čiji je cilj “stvoriti činjenice na terenu”, navodi se u prethodnom izvještaju Peace Now.
Za Nawaje budućnost ostaje duboko neizvjesna, jer smišljaju kako da žive u hladu otvorene zgrade sa šatorima s direktnim pogledom na ruševine njihovog doma. Iz razgovora sa ostalima u selu čije su kuće takođe porušene, smatraju da im je zabranjeno čak i dodirnuti zamršenu gomilu metalne armature i bijelih ploča, a kamoli da je raščiste.
Nawaja, koji radi u građevinarstvu, nezaposlen je od 7. oktobra jer su izraelske vlasti prestale davati Palestincima na Zapadnoj obali dozvole za ulazak u Izrael radi posla, gušeći građevinsku industriju. Porodica za sada provodi dane pokušavajući da povrati normalan život u šatoru okruženom maslinama.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare