Prije gotovo pola vijeka, svijet je na samo jednoj fotografiji video sav užas rata: bol, strah od smrti, paniku, tugu... Sve to na licu djeteta.

Uprkos tome što je prošlo pola vijeka od kada je fotografija devetogodišnje nage vijetnamske devojčice Fan Ti Kim Puk ugledala svjetlost dana, ovaj dramatičan prizor i danas ostavlja podjednako snažan i potresan utisak na posmatrača.

Fotografija je 1972. godine obišla svijet pojavivši se na naslovnim stranama gotovo svih štampanih medija, a mnogi smatraju da je doprinijela okončanju rata u Vijetnamu.

“Uvijek ću pamtiti taj užasan dan, kada smo bježali od smrti”, kaže 52-godišnja Kim Puk koja danas živi na periferiji Toronta i majka je dvoje djece, piše B92.

“U početku sam mrzila tu fotografiju. Bilo me sramota. Nije mi prijao publicitet koji je uslijedio nakon njenog objavljivanja”, objašnjava Kim.

Tog dana, selo Kim Puk zasuto je napalmom, zapaljivom tečnošću koja se lijepi na kožu, izazivajući opekotine i nepodnošljiv bol. Njena odjeća počela je da gori, pa ju je djevojčica svukla što je brže mogla i počela da bježi.

Nekoliko minuta kasnije, ugledao ju je 21-godišnji novinar Nik Ut koji je u to vrijeme radio za Associated Press. On je iskoristio priliku da načini najbolji snimak svog života i jednu od najboljih fotografija na svijetu.

“Ugledao sam crni dim i djevojčicu… kako naga istrčava iz njega. Instinkt je prevladao”, izjavio je Ut ove godine za CNN.

Kako se Kim približavala, tako su dijelovi njene kože počeli da otpadaju – napalm je već oštetio njen vrat, veći dio leđa i njenu lijevu ruku.

“Pomislio sam: “O, moj Bože, ne mogu da vjerujem da su opekotine tako strašne”. Odmah sa odložio foto-aparat i pokušao da joj pomognem”, rekao je Ut.

Rane je polio vodom, a djevojčicu pokrio kaputom. Smjestio ju je sa ostalom djecom u kombi koji ih je odvezao u bolnicu.

Kim je tamo provela više od godinu dana, a njena porodica mislila je da neće preživjeti. Prošla je kroz brojne intervencije presađivanja kože, ali uprkos tome što su rane na tijelu zarasle, djevojčica nikako nije mogla da nađe duševni mir.

“Željela sam da nestanem, da me nema, pa čak i da umrem. Znala sam da tada više ne bih morala da proživljavam sav onaj emocionalni, mentalni i fizički bol koji me je izjedao“, kaže Kim.