Iran je u utorak ispalio oko 180 balističkih projektila u masovnom vazdušnom napadu na Izrael, od kojih je većinu presrela izraelska protivvazdušna odbrana.

Međutim, neki projektili su uspjeli da probiju višeslojne sisteme protivvazdušne odbrane postavljene za zaštitu jevrejske države.

Snimci koji kruže društvenim mrežama prikazuju tragove svjetlosti kako pogađaju tlo, kao i štetu nastalu usljed napada. To je pokrenulo pitanja o tome da li je Iran uspio da nadmudri jedan od najjačih sistema protivvazdušne odbrane na svijetu – Iron Dome.

Iako analitičari upozoravaju da je prerano donositi zaključke, postoji nekoliko ključnih pokazatelja koje treba uzeti u obzir pri procjeni efikasnosti sistema, piše The Telegraph.

Vrijeme napada

Kada je Iran posljednji put napao Izrael u aprilu, napad je bio toliko unaprijed najavljen da je većina svijeta imala nedjelju dana za pripremu.

Izrael i njegovi saveznici iz SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Evrope imali su dovoljno vremena da se pripreme i rasporede borbene avione i ratne brodove kako bi neutralisali iranski napad dronovima i projektilima.

“Ovaj napad bio je relativno iznenađujući”, rekao je Samuel Hiki iz Centra za kontrolu naoružanja.

Naprednije oružje

U prvom velikom napadu na Izrael, Iran je koristio kombinaciju od oko 300 projektila i dronova. Iako je broj tada bio veći od 200 projektila ispaljenih kasno u utorak, prvi napad se uglavnom sastojao od krstarećih projektila i dronova. “Korišćeni su sporiji krstareći projektili i dronovi – samoubilački dronovi – koji se mogu ispaliti iz aviona”, objasnio je Hiki.

Balistički projektili ispaljeni sinoć mogu letjeti hipersoničnim brzinama većim od pet maha, zbog čega ih je mnogo teže presresti borbenim avionima ili sistemima sa zemlje.

Protivvazdušna odbrana je veoma skupa

Procjenjuje se da je neutralisanje napada u aprilu Izrael i njegove saveznike koštalo oko 1,5 milijardi dolara. Izrael i saveznici takođe imaju problem sa ograničenim brojem raketa-presretača.

Zapadni napori da pomognu Ukrajini u odbrani od ruskih napada značajno su iscrpili resurse u tom području. Budući da se i Izrael i Ukrajina uveliko oslanjaju na SAD za snabdijevanje presretačima, neophodno je pažljivo planirati njihovu potrošnju.

“Još uvijek ne znamo koliko je projektila Izrael odlučio da presretne. Ako je procjena da će neki od njih pasti na područja koja ne predstavljaju veliku opasnost za ljude ili infrastrukturu, jednostavno će ih pustiti da prođu”, rekao je Hiki.

“Izgleda da je Iran lansirao manji broj naprednijih projektila. Izrael je vjerovatno svjestan da bi moglo doći do znatno većeg napada ako sukob eskalira”, zaključio je Hiki.

Šta je Iron Dome?

Za Izrael se smatra da ima najbolju protivvazdušnu odbranu na svijetu, posebno razvijenu za odbranu od svih vrsta raketa i projektila. Na samom vrhu je protivraketni sistem Arrow 3 (nedavno ga je kupila Njemačka), namijenjen obaranju balističkih projektila velikog dometa. Iza njega je sistem David's Sling za obaranje balističkih projektila srednjeg dometa, krstarećih projektila i velikih bespilotnih letjelica. Za odbranu od raketa malog i vrlo malog dometa Izrael se oslanja na raketni sistem Iron Dome.

Iron Dome je razvijen u prvoj deceniji ovog vijeka te je postao operativan 2011. godine.

Baterija sistema Iron Dome sastoji se od radara za otkrivanje i praćenje ciljeva, komandnog mjesta i lansera. Radar je najsavremeniji AESA tipa EL/M-2084 i proizvod je kompanije ELTA Systems. Krajnji domet osmatranja je 256 nautičkih milja (474 km) za ciljeve kao što su borbeni avioni. Unutar sistema Iron Dome, radar se koristi za rano otkrivanje raketa, artiljerijskih i minobacačkih granata, praćenje putanje njihovog leta i navođenje projektila na njih. Raketu promjera 122 milimetra otkriva na udaljenosti od oko 70 kilometara.

Podaci sa radara prenose se u komandno mjesto Battle Management & Weapon Control. Ovo mjesto je prepuno vrlo moćnih kompjutera koji u realnom vremenu obrađuju radarsku sliku i procjenjuju putanju otkrivenih ciljeva. Ako proračuni pokažu da će raketa pasti na nenaseljeno područje, sistem ne djeluje. Odnosno, djeluje samo protiv prijetnji naseljenim mjestima, vojnim položajima, aerodromima i drugim važnim objektima.

Komandno mjesto Battle Management & Weapon Control nadzire tri do četiri lansera u kojima se nalaze vođeni projektili presretači Tamir. Svaki lanser može primiti do 20 projektila, što znači da svaka baterija ima od 60 do 80 projektila spremnih za lansiranje, prenosi Index.