Kako je razdor oko definicije genocida izazvao krizu među akademicima

Dva izvještaja objavljena ovog mjeseca od strane Amnesty Internationala i Human Rights Watcha predstavljaju značajan doprinos rasplamsanoj debati o tome kako okarakterisati rat koji je ubio više od 45.000 Palestinaca i uništio Gazu.
Kako piše Guardian,  izvještaji – od kojih prvi tvrdi da Izrael čini genocid, a drugi da čini "djela genocida" – vjerovatno neće smiriti duboke podjele u akademskom polju studija o Holokaustu i genocidu, gdje se stručnjaci bave proučavanjem masovnog nasilja.

Dihotomija u ovoj disciplini je u srži napetosti, stvarajući razdor između onih koji smatraju da je Holokaust bio jedinstven događaj i onih koji vjeruju u komparativni pristup. Sukob je nametnuo osnovno pitanje: čemu služe studije genocida?

Podjele su bile vidljive na konferenciji o "lekcijama i naslijeđu" Holokausta održanoj prošle godine u Pragu, mjesec dana nakon napada Hamasa 7. oktobra i nakon što je Izrael već ubio više od 10.000 ljudi u odgovoru na to. Naime, rasprava je izbila kada su se pro-izraelski akademici naljutili na kolegu koji je osudio izraelsku ofanzivu. Kada su akademici opravdali ofanzivu pozivanjem na terorizam, neko je uzvratio da je "genocid gori od terorizma".

Te noći na večeri, akademici s različitim stavovima sjedili su na suprotnim krajevima stola.

Bilo je "kao srednjoškolska svađa", rekao je Uğur Ümit Üngör, holandsko-turski historičar sa sjedištem u Nizozemskoj.

Nekoliko akademika je za Guardian izjavilo da je, čak i kada su razlike u stavovima bile suptilnije, strah od posljedica kritiziranja Izraela ili od toga da budu označeni kao apologeti za njega otežao iskren angažman.

Od 7. oktobra, hor glasova koji izraelske postupke nazivaju "genocidom" raste zajedno s brojem poginulih i razaranjem u Gazi. U januaru je međunarodni sud pravde ustanovio "vjerodostojan rizik" od genocida. Tužba u SAD-u koja je optuživala administraciju Joea Bidena za saučesništvo u genocidu odbačena je ranije ove godine, ali je sudija u slučaju naglasio da su tvrdnje o genocidu "plauzibilne".

Ipak, ne postoji jasan konsenzus: dok je Međunarodni krivični sud izdao naloge za hapšenje Benjamina Netanyahua i bivšeg izraelskog ministra odbrane Yoava Gallanta zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, do sada ovaj sud nije podigao optužnicu za genocid.

Ali dok sudovi i organizacije za ljudska prava direktno razmatraju ovo pitanje, samo su neki akademici genocida to učinili javno, dok se mnogi drže po strani.

Oklijevanje ukazuje na "ogromnu krizu u ovom polju", rekao je Raz Segal, izraelski historičar sa sjedištem u SAD-u i jedan od prvih stručnjaka za Holokaust koji je postupke Izraela nazvao "školskim primjerom genocida", nekoliko dana nakon 7. oktobra. On je za Guardian izjavio da je rat samo pogoršao osnovne podjele koje već dugo razdvajaju zajednicu.

Polje studija o Holokaustu i genocidu nastalo je nakon genocida nad Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata. Proširilo se 1990-ih kao odgovor na nove slučajeve masovnog nasilja, uključujući genocid u Bosni i Ruandi. To proširenje bilo je kontroverzno za neke, a neslaganja se nastavljaju.

"Ideja da je Holokaust jedinstven, da su Jevreji jedinstveni i da je Izrael jedinstven, izuzetan status Izraela, temeljna je za studije Holokausta i genocida", rekao je Segal, čija je kritika Izraela dovela do toga da Univerzitet u Minnesoti povuče ponudu da vodi njihov Centar za studije Holokausta i genocida.

Norman Goda, profesor studija Holokausta na Univerzitetu Floride, koji je odbacio optužbe da Izrael počinjava genocid, rekao je da su 7. oktobar i izraelski odgovor iznijeli na površinu "neriješene probleme" o jeziku antisemitizma, terorizma, kolonijalizma i – naravno – genocida. Smatra da zaključci mnogih njegovih kolega skrivaju određeni program.

"Optužbe za genocid poput ovih dugo su se koristile kao smokvin list za šire izazove legitimnosti Izraela. U tom smislu, one su umanjile težinu same riječi genocid", dodao je Goda.

Akademici koji vjeruju da Izrael počinjava genocid kažu da primjenjuju ono što znaju o masovnom nasilju na rat koji im je pred očima.

"Za mnoge kolege vrlo je teško prihvatiti da nacija žrtava može sama počiniti genocid", rekao je Üngör, dodajući da mu je trebalo neko vrijeme da dođe do tog zaključka. "Ali sada, kada Izrael vrši ubijanja, odjednom ne bismo trebali primijeniti sve što smo naučili o nasilju?", dodao je.

Na početku rata, ova debata se odigravala u kolumnama i sukobljenim otvorenim pismima. U jednom od njih, više od 150 akademika okarakterisalo je napade Hamasa kao odjek "pogroma koji su otvorili put ka Konačnom rješenju". U drugom, više od 55 akademika upozorilo je na "opasnost od genocida" od strane Izraela u Gazi i pozvalo države na dužnost da intervenišu.

Neki saradnici časopisa Journal of Genocide Research, vodeće publikacije u ovom polju, od tada su analizirali teme poput kraja "izuzetnosti Izraela" i "besmislenosti studija genocida nakon Gaze". Ipak, mnogi stručnjaci ostali su tihi, prema onima koji su razgovarali s Guardianom.

"Kako može stajati ovo polje ako stručnjaci unutar njega i oko njega nisu voljni prozvati takvo ponašanje?" pitao je Abdelwahab El-Affendi, rektor Instituta za diplomske studije u Dohi, u časopisu.

Atmosfera straha

Rat u Gazi "podijelio je ovo polje" kao nijedna rasprava prije, rekla je Marianne Hirsch, penzionisana profesorica na Univerzitetu Columbia, čije je polje, traumatično sjećanje, isprepleteno s proučavanjem Holokausta i genocida.

"Postoje raskoli, i lični i intelektualni, i ne vidim kako se oni mogu zaliječiti, jer sumnjamo u motive jedni drugih", rekla je Hirsch.

Kriza se također odvija u širem kontekstu izazova na mnogim univerzitetima, posebno u SAD-u, gdje je rat u Gazi postao izgovor za represiju nad akademskom slobodom. U atmosferi straha, mnogi naučnici sa nijansiranim stavovima ih zadržavaju za sebe, primijetio je Omer Bartov, izraelsko-američki profesor studija Holokausta i genocida na Univerzitetu Brown.

Bartov je napisao kolumnu za New York Times na početku rata, pozivajući svijet da "zaustavi Izrael kako njegovi postupci ne bi postali genocid", te je od tada tvrdio da je prag genocida dostignut. Rekao je za Guardian da su ga kritikovali i oni koji su protestovali protiv njega kao Izraelca, i oni koji se ne slažu s njegovom kritikom Izraela.

"Očigledno, postoji mnogo tenzija. Ljudi dobijaju prijeteće poruke... Ljudi u Americi odjednom izbjegavaju govoriti o tome, ili im se savjetuje da ne govore, ili su donekle zastrašeni", objasnio je on.

Jeffrey Herf, penzionisani historičar Holokausta sa Univerziteta Maryland, koji kaže da poznaje Bartova više od 30 godina, rekao je za Guardian da nije razgovarao s njim od njegovih komentara o genocidu, koje Herf fundamentalno odbacuje. Herf tvrdi da je Hamas taj koji je genocidan i da tvrdnje da Izrael čini genocid ignorišu, kako kaže, historiju "islamističke i arapske kolaboracije" s nacistima.

"Veoma sam ljut na Omera i vjerovatno je i on veoma ljut na mene", rekao je, napominjući da je dugo poštovao rad svog kolege, ali da "kada govori o Izraelu i genocidu, to je loša historija". Kaže da se podržavatelji Izraela u njegovom polju boje govoriti zbog onoga što je opisao kao dominantan anticionistički diskurs na kampusima.

Bartov je sugerisao da zapaljiva priroda ove teme ponekad postaje distrakcija.

"Nije potrebno da se svi slažu ili da troše svu svoju energiju na tvrdnje da li je to genocid ili nije", rekao je. Dodao je da nisu svi koji tvrde da rat nije genocid "poricatelji stvarnosti", spod uslovom da priznaju da Izrael čini druge zločine u Gazi.

"Sistematski se uništava sve što omogućava jednoj grupi da preživi kao grupa, tako da se rezultat može vidjeti kao pokušaj uništenja palestinskog naroda. Ali ne kažem da svi koji tvrde da to nije genocid brane Izrael ili su njegovi apologeti", istakao je on.

Pitanje interpretacije

Razlika između nalaza Amnesty International-a i Human Rights Watch-a – "genocid" nasuprot "djela genocida" (potonji se fokusira na uskraćivanje vode) – postala je suština debate među stručnjacima za međunarodno pravo. Naime, prva formulacija zahtijeva dokaz o "genocidnoj namjeri".

Ova debata je uža od one među drugim naučnicima i ograničena je strogim parametrima postavljenim Konvencijom o genocidu iz 1948. Namjeru je izuzetno teško dokazati, a pravni stručnjaci se ne slažu oko toga da li ona mora biti eksplicitna ili se može utvrditi na osnovu "obrasca ponašanja".

Pitanje namjere bilo je u centru pažnje i u ranim danima ove oblasti, kada su "funkcionalističke" i "intencionalističke" interpretacije bile podijeljene oko toga da li je masovno istrebljenje Jevreja bilo rezultat jasne naredbe sa vrha ili djelovanja nižih nivoa birokratije koje je omogućilo masovno nasilje.

"Kontroverza je postojala već nakon Holokausta – svi su pitali: ‘Gdje je Hitlerova naredba?’ A nije je bilo", rekla je Marianne Hirsch.

Postoje "iskrene rasprave među ljudima koji zaista vjeruju u međunarodno pravo i koji to jako ozbiljno shvataju", navela je, te je dodala da "ljudi koji imaju širi pogled na termin gledaju kontekstualno na ono što onemogućava život i čini ga neodrživim".

Rat u Gazi također je podstakao neviđen pritisak desetina država koje su zatražile od Međunarodnog suda pravde (ICJ) da primjenjuje Konvenciju o genocidu liberalnije kako bi je učinila "efikasnijom" u sprječavanju masovnog nasilja, rekao je William Schabas, profesor međunarodnog krivičnog i ljudskog prava.

Schabas je primijetio da je na početku bio "oprezan" u vezi s nazivom izraelskih akcija u Gazi genocidom, ali sada smatra da postoji "snažan osnov" za takvu tvrdnju. Ipak, upozorio je da debata o genocidu ne bi smjela skretati pažnju sa drugih zločina.

Kao i Hirsch i drugi, Schabas je istakao trajnu napetost između suženog pravnog standarda i onoga što javnost razumije kao genocid. Naveo je zločine Crvenih Kmera, koji su naširoko poznati kao "kambodžanski genocid", iako uglavnom nisu bili procesuirani pod tim nazivom.

Za Üngöra, bivši student je sažeo suštinu debate u e-mailu koji mu je poslala na početku rata: "Da li samo proučavate genocid ili ga želite i spriječiti?"

Ovo je dilema s kojom se suočavaju mnogi naučnici koji proučavaju masovno nasilje. Herf, penzionisani historičar, rekao je da su za one koji proučavaju Holokaust postojali "moralni impulsi – i to je bilo da se osigura da se to nikada ne ponovi". Izrazio je zabrinutost zbog Irana i mogućeg drugog, nuklearnog Holokausta.

Hirsch, stručnjakinja za memorijalizaciju, vjeruje da imenovanje genocida implicira odgovornost za reakciju.

"Prevencija genocida je odgovornost", rekla je, pozivajući se na poznatu knjigu Philipa Gourevitcha o genocidu u Ruandi, "We Wish to Inform You That Tomorrow We Will Be Killed With Our Families" (Želimo vas obavijestiti da ćemo sutra biti ubijeni sa našim porodicama). Naslov knjige implicitno proziva one koji posmatraju dok se genocid odvija.

"Sada posmatramo preko svojih mobitela, a ljudi i dalje oklijevaju", zaključila je.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad