Evropu je zaprepastila najava Dmitrija Medvedeva, jednog od najbližih suradnika Vladimira Putina, koji je bio na funkcijama predsjednika i premijera Ruske Federacije, kako će ova zemlja postaviti hipersonične rakete i nuklearno naoružanje u eksklavi Kalinjingrad ako se Švedska i Finska pridruže NATO-u.

Rekao je još i kako će u slučaju članstva ovih država u NATO-u Rusija morati ojačati svoje kopnene, morske i zračne snage na Baltiku. Poslije je razjašnjeno kako Rusija već ima nuklearno naoružanje u Kalinjingradu. Govorio je o tome litavski ministar obrane Arvydas Anusauskas, prenosi Index.

“Trenutne ruske prijetnje izgledaju prilično čudno, kada znamo da, čak i bez postojeće sigurnosne situacije, drže oružje 100 km od granice Litve. U Kalinjingradu se oduvijek nalazilo nuklearno oružje… međunarodna zajednica, zemlje u regiji, savršeno su svjesne toga… Oni ga koriste kao prijetnju”, rekao je.

No koja je zapravo priča Rusije i Kalinjingrada, najzapadnijeg ruskog teritorija, a koji Kremlj koristi kako bi, zbog njegove blizine najvećim europskim gradovima, godinama plašio Europu?

Vojna vježba s Kinom

Naime, nije ovo prvi put da se Kalinjingrad spominje u kontekstu nuklearnog naoružanja, kao i vojnih vježbi. Godine 2017. Rusija i Kina, primjerice, započele su zajedničke pomorske vježbe u Baltičkom moru, u luci Baltijsk koja je dio ove eksklave, što je bilo prvi put da su kineski ratni brodovi posjetili Baltijsk.

Godinu dana prije toga, Rusija je rasporedila raketni obrambeni sustav S-400 i balističke rakete Iskander. Bio je to potez Moskve kao reakcija na američki plan postavljanja raketnog štita u istočnoj Europi. Iskander je raketa koja može nositi nuklearnu glavu. Njen službeni domet je 500 kilometara, no neki zapadni vojni stručnjaci vjeruju da je u stvarnosti puno veći.

Staljin je bio odlučan da se osveti Njemačkoj na istoku

Odakle Rusiji teritorij u ovom dijelu Europe? Ukratko, Sovjetski Savez ga je uzeo od Njemačke koncem Drugog svjetskog rata. Tadašnji Konigsberg bio je u sastavu Hitlerove Njemačke, a prije toga Weimarske Republike i Kraljevine Pruske. Grad je već jednom, sredinom 18. stoljeća uz Sedmogodišnji rat, bio pod okupacijom Ruskog Carstva, no ubrzo se vratio pod okrilje Pruske.

U svakom slučaju, Njemačka je bila prisiljena odreći se ogromnih dijelova svoje zemlje na kraju Drugog svjetskog rata. U Potsdamu su Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države dale bespogovorno ovaj teritorij Sovjetima, koji su nekoliko mjeseci ranije tamo izvršili invaziju.

Potsdamska konferencija održana je u srpnju i kolovozu 1945., nedugo nakon što je Njemačka pala pred sovjetskim, britanskim i američkim snagama. Staljin je bio odlučan da se osveti Njemačkoj na istoku, a britanski premijer Winston Churchill i američki predsjednik Harry Truman složili su se da Njemačka treba izgubiti dio teritorija.

Njemački grad pretvoren je u ruski

Zašto je Staljinu trebao Kalinjingrad? Kao prvo, dobio je luku kojoj neće prijetiti stalni led. Bilo je to vrlo značajno za sovjetsku mornaricu i trgovinu. Kako analitičari navode, kroz Kalinjingrad SSSR je dobio savršenu lokaciju za pokretanje napada ili povlačenje. Kontrolirajući ovaj grad, Sovjeti su se osjećali sigurnije.

Još je na Teheranskoj konferenciji 1943. Staljin govorio kako Rusija nema luku na Baltičkom moru koja može funkcionirati tijekom cijele godine. “Zato nam treba dio Istočke Pruske i luka Koenigsberg, kao i Memel (sadašnji litavski grad Klapeida)”. Dodao je kako se povijesno radi o slavenskoj zemlji.

Ono što je želio jest u potpunosti njemački grad pretvoriti u ruski, što je Kalinjingrad i dandanas. Staljin je ovo područje napao s vojskom od milijun i pol vojnika. U bitci za Kalinjingrad poginulo je 25 tisuća civila, a iznimno veliki broj Nijemaca je protjeran.

Prije početka rata grad je brojio 375 tisuća ljudi. Kraj rata dočekao je s manje od 65 tisuća ljudi. Nijemci koji su ostali, kako kažu povijesni zapisi, suočili su se sa zlostavljenjem i ropstvom tijekom idućih godina.

Već je 1946. godine grad preimenovan u Kalinjingrad, a ime je dobio po Mihailu Kalininu, utjecajnom boljševičkom revolucionaru koji je imao važno mjesto u Oktobarskoj revoluciji, a ranije je te godine preminuo.

“Rusima obećane porezne olakšice ako se tu presele”

Profesorica povijesti dr. Nicole Eaton, koja predaje na Boston Collegeu, rekla je za Wilsoncenter.org kako je u listopadu 1945. u ovom gradu bilo samo oko pet tisuća Sovjeta. Staljin je na tom predjelu planski doselio oko 400 tisuća Sovjeta, većinom Rusa.

“Neki su došli dobrovoljno, obećane su im porezne olakšice, besplatna stoka, smještaj… Neki su došli gladni, bez obuće i hrane, a našli su malo toga što im je obećano. Nijemci koji su protjerani išli su uglavnom za Istočnu Njemačku”, govori ova američka povjesničarka.

Zapravo, fascinantan je način na koji je u nekoliko godina jedan grad zahvaljujući Staljinovoj brutalnosti tek tako promijenio svoj nacionalni identitet. Staljin je bio nemilosrdan i temeljit u stvaranju vlastitog grada i okolnih sela.

“Ovo je grad koji je imao brojne pogodnosti koje drugi sovjetski gradovi nisu imali. Grad je u ratu uništen, ali Sovjeti su ga obnavljali u ruhu socijalizma. Uklonili su fasade zgrada koje su izgledale njemački, širili su ulice, izbjegavali su srednjovjekovni izgled”, govori ona.

Ruski Hong Kong?

Koliko god je Kalinjingrad bio važan Staljinu, još važniji je Putinu, koji sad u ovom gradu ima bitnu stratešku točku. Jednostavno, kao što je nekoć Konigsberg bio njemačka eksklava, Kalinjingrad je postao ruska.

Službeni Kremlj još sredinom nultih upućivao je poruke kako će Kalinjingrad biti ruski Hong Kong, ali on to nikad nije postao. U tim godinama Kalinjingrad se smatrao svojevrsnim mostom prema Europi, kao točka na kojoj se susreću istok i zapad. Danas, on je tek glavna baza ruske Baltičke flote i mjesto s kojega Rusija prijeti ostatku Europe.

Osim toga, Kalinjingrad osim Rusije nitko ne želi. Poljska i Litva graniče s Kalinjingradskom oblasti, nisu nikad zatražile taj teritorij. Isto nije napravila niti Njemačka. Ona je otišla toliko daleko da se odrekla svojih povijesnih zahtjeva kao dijela ugovora koji joj je omogućio ponovno ujedinjenje.

Djelomično proputinovski orijentirano stanovništvo

Jedan od razloga je taj što u Kalinjingradu živi čak 87 posto Rusa. Osim toga, zanimljivo je istraživanje koje kaže da je u ovoj regiji u Rusiji bilo najviše zagovornika aneksije Krima nego bilo gdje drugdje, njih više od 85 posto.

Novinarski izvještaji govore i da u Kalinjingradu nema niti znakova ozbiljne uznemirenosti koja proizlazi iz svijesti o općenito višem životnom standardu njihovih susjeda Poljaka i Litavaca. Iako važna Putinova strateška točka, Kalinjingrad mu predstavlja i opasnost, odnosno izazov, samim tim što je područje usred Europske unije uz to okruženo i s članicama Sjevernoatlantskog saveza.

“Kalinjingrad je taj kojega Putin spominje kao trn u oku EU i NATO-a. Ali s druge strane, Kalinjingrad zapravo ne može predstavljati prijetnju, jer je okružen. Brojne vježbe i protuvježbe s obje strane granice će se nastaviti. Dio je to simboličke vrijednosti Kalinjingrada”, govori povjesničarka Eaton.

Istraživač na Jamestown Foundationu Sergej Suhankin za estonski Međunarodni centar za obranu i sigurnost još je 2016. zapisao kako su bili u krivu stručnjaci koji su tvrdili da je raspadom SSSR-a Kalinjingradska oblast nepovratno izgubila svoj vojni potencijal.

“Između 2009. i 2016. oblast je doživjela intenzivnu militarizaciju koja ju je brzo pretvorila u strašnu ispostavu ruske vojne moći u regiji Baltičkog mora. Remilitarizirani Kalinjingrad predstavlja ozbiljan i dalekosežan izazov ne samo za regionalne igrače već i za transatlantske odnose”, riječi su Suhankina koje sada zvuče itekako aktualno.

Podsjetimo, ruska invazija na susjednu Ukrajinu ušla je u 55. dan. Sve vijesti vezane za situaciju u ovoj zemlji možete pratiti na našem LIVE BLOGU.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad