Ruski vojnici koji su umarširali u ukrajinski grad Herson nisu očekivali dobro organizovan otpor stanovnika koji bi rizikovali svoje živote kako bi otjerali okupatora. Sada, kada su se Rusi povukli, neki od njih su ispričali svoja iskustva novinarima CNN-a.

Jedan od njih, koji je želio da bude samo imenovan kao “Archie”, ispričao je za CNN kako je došlo do njegovog prvog ubistva u martu ove godine.

Opisao je kako su dva ruska vojnika šetala ulicom uvečer, samo nekoliko dana nakon što je Moskva zauzela grad. Temperatura je te noći još uvijek bila ispod nule, a nestalo je struje te je grad ostao u potpunom mraku. Vojnici koje je susreo Archie su se vraćali u kamp nakon nekoliko pića.

Dok se jedan od njih teturao, drugi je stao da obavi nuždu na strani pločnika. Odjednom mu je nož zaboden duboko u desnu stranu vrata. Pao je na travu.

Nekoliko trenutaka kasnije, drugog ruskog vojnika, koji je bio pijan i jedva svjestan, zadesila je ista sudbina.

“Prvog sam odmah završio, a onda sam sustigao drugog i ubio ga na licu mjesta”, ispričao je Archie, te dodao da se vodio “čisto instinktom”.

“Ugledao sam “orkove” u uniformi i pomislio sam, zašto da ne?“, ispričao je Archie za CNN, koristeći derogativan izraz za Ruse dok je šetao tom istom ulicom. “Nije bilo ljudi ni svjetla i iskoristio sam trenutak”.

Ovaj 20-godišnjak je obučeni borac mješovitih borilačkih vještina oštrih refleksa. On je ranije uvijek nosio nož u svrhu samoodbrane, ali nikada do tad nije nikoga ubio.

“Adrenalin je odigrao svoju ulogu. Nisam imao ni straha ni vremena za razmišljanje. Prvih nekoliko dana osjećao sam se jako loše, ali onda sam shvatio da su oni moji neprijatelji. Došli su u moj dom da mi ga uzmu”, objasnio je.

Svake noći bilo bi ubijeno najmanje 10 Rusa

Archiejevu izjavu potvrdili su ukrajinski vojni i obavještajni izvori koji su upravljali komunikacijom s njim i drugim ukrajinskim partizanima. On je bio jedan od mnogih boraca otpora u Hersonu, gradu od 290.000 ljudi prije invazije.

Ljudi u Hersonu su jasno iznijeli svoje stavove ubrzo nakon što je Rusija 2. marta preuzela grad, te su u velikom broju svakodnevno izlazili na glavni trg na proteste, noseći plavo-žutu ukrajinsku zastavu.

Međutim, Herson je bio prvi veliki grad i jedina regionalna prestonica koju su ruske trupe uspijele da zauzmu od početka invazije, te je predstavljao važan simbol za Moskvu koja nije mogla tolerisati otpor.

Demonstranti su dočekani suzavcem i pucnjem, a organizatori i oni koji su najotvorenije izražavali nezadovoljstvo su uhapšeni i mučeni. Kada mirne demonstracije nisu dale rezultate, stanovnici Hersona su se okrenuli otporu i obični građani poput Archieja počeli su sami da preduzimaju akciju.

“Nisam bio jedini u Hersonu Bilo je mnogo lukavih partizana. Svake noći bilo bi ubijeno najmanje 10 Rusa”, ispričao je Archie.

U početku samostalnih operacija, stanovnici istomišljenici počeli su se organizirati u grupe, koordinirajući svoje akcije s ukrajinskom vojskom i obavještajnim službama izvan grada.

“Imam prijatelja sa kojim bismo se vozili po gradu, tražeći okupljanja ruskih vojnika. Provjerili smo njihove rute patroliranja, a zatim dali sve informacije momcima na liniji fronta i oni su znali kome da ih šalju dalje”, ispričao je Archie.

Ruski vojnici nisu bili jedini mete atentata. Nekoliko zvaničnika koje je postavila Moskva bilo je na meti tokom osam mjeseci ruske okupacije. Njihova lica su odštampana na plakatima koji su postavljeni po cijelom gradu, uz obećanje da će biti osvete zbog njihove saradnju sa Kremljom.

Mnoga tih obećanja ispoštovano, pri čemu su neki od tih zvaničnika ubijeni, a drugi razneseni u automobilima u incidentima koje su proruske lokalne vlasti opisale kao “terorističke napade”.

Rusi mučili zatvorenike

Archieja su okupacione vlasti uhapsile 9. maja, nakon što je noseći žuto-plavu prugu na majici prisustvovao paradi na dan pobjede, slaveći pobjedu Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu.

Odveden je u lokalni istražni zatvor koji je preuzela ruska Federalna služba bezbjednosti (FSB) i koristila za mučenje ukrajinskih vojnika, obavještajnih službenika i partizana.

“Tukli su me, mučili strujom, udarali nogama i pendrecima. Ne mogu reći da su me izgladnjivali, ali nisu dali mnogo da jedu. Tamo se ništa dobro nije događalo“, rekao je.

Archie je imao sreću da je pušten nakon devet dana i nakon što je bio primoran da snimi video u kojem je rekao da je pristao da radi sa ruskim okupatorima. Njegov iskaz o tome šta se dogodilo u objektu potvrdili su ukrajinski vojni izvori i drugi pritvorenici.

Mnogi drugi nikada nisu napustili to mjesto.

U tom objektu je zadržan i Ihor, koji je zamolio novinare CNN-a da mu ne navedu prezime.

“Ovdje sam ostao 11 dana i sve to vrijeme sam čuo vrisku iz podruma. Ljude su mučili, tukli su štapovima po rukama i nogama, štapovima za stoku, čak su ih spajali na baterije i mučili strujom ili zaljevali vodom”, ispričao je ovaj 29-godišnjak.

Ihor je uhvaćen kako prenosi oružje i kaže da je “srećom” samo pretučen.

“Došao sam tu nakon vremena kada su ljudi ovdje premlaćivani na smrt. Uboden sam “tejzerom” u noge, koriste ga kao dobrodošlicu. Jedan od njih je pitao zbog čega sam doveden, a druga dvojica su počela da me udaraju u rebra”, prisjetio se.

Kako su pripadnici hersonskog otpora surađivali sa ukrajinskom vojskom

Ihor je uspio da sakrije činjenicu da je bio pripadnik hersonskog otpora i da nije samo prevozio oružje.

Naime, on je ispričao da je ukrajinskoj vojsci također slao podatke, što bi dovelo do mnogo brutalnije kazne kada bi Rusi to saznali.

“Ako bismo nešto pronašli, vidjeli, mi bismo slikali ili snimili video i poslali to ukrajinskim snagama i onda bi oni odlučili da li će to gađati”, objasnio je on.

Među koordinatama koje je Ihor prenio ukrajinskoj vojsci bila je i lokacija skladišta u gradu Hersonu.

“Ruska vojska je ovdje držala između 20 i 30 vozila, bili su oklopni kamioni, oklopni transporteri i bilo je tu nekoliko Rusa”, kaže Ihor.

Odlazeći ruski vojnici su ubrzo odnijeli sve što je bilo vrijedno iz unutrašnjosti, ali uništena zgrada nosi tragove teškog napada.

Ihor je koristio aplikaciju za razmjenu poruka Telegram da prenese koordinate zgrade svom vojnom rukovodiocu, koji je bio poznat pod imenom “Dim”. Uz informaciju je poslao i video koji je tajno snimio.

“Upalio sam kameru, uperio je u zgradu i onda sam samo hodao i razgovarao telefonom dok je kamera snimala. Nakon toga sam naravno obrisao video, jer ako bi me negdje zaustavili i pogledali moje video zapise i slike, bilo bi pitanja…” ispričao je.

Informaciju je poslao sredinom septembra, a samo dan kasnije objekat je gađala ukrajinska artiljerija.

Sjedinjene Države i NATO ocijenili su da je Kremlj, kada je Rusija započela invaziju na Ukrajinu, očekivao da će njene snage biti dočekane kao spasioci, dočekani raširenih ruku.

Stvarnost nije ispunila ta očekivanja, ne samo na teritorijama gdje su Rusi potisnuti, već i na područjima koja su okupirana.

Napad na skladište u kojem je Ihor pomogao jedan je od mnogih koje su omogućili ukrajinski partizani u Hersonu koji neumorno i pod prijetnjom ometaju ruske aktivnosti u gradu.

Osam mjeseci nakon što ga je okupirala Rusija, grad Herson je sada ponovo u ukrajinskim rukama, a Rusi su prisiljeni da se povuku sa zapadne obale rijeke Dnjepar.

Ali uprkos tome što je ovdje ostvarila pobjedu, Ukrajina se i dalje suočava s gotovo svakodnevnim raketnim udarima gotovo svuda, dok ruske snage nastavljaju vršiti pritisak na istoku.

Osvrćući se na ono što je doživio, Ihor, otac tromjesečne kćerke, kaže da je imao sreće što ga nisu uhvatili.

“Nije bilo teško, ali je bilo opasno. Ako bi me uhvatili kako snimam tako nešto, odveli bi me i vjerovatno mi ne bi dozvolili da izađem živ”, ispričao je.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad