Situacija koja se odvija na Bliskom istoku je ljudska tragedija. Hiljade života je već izgubljeno, a mnogo više je uništeno. Poštovanje međunarodnog prava je nedovoljno, sa napadima na civile, uzimanjem talaca i neselektivnim bombardovanjem urbanih područja.

Takva djela mogu predstavljati međunarodne zločine, ocjenjuje u članku za Politico Karla del Ponte, nekadašnja glavna tužiteljka Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (1999–2007) i Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (1999–2003) i Grejem Bluit, zamjenik tužioca Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.

Takve ratne zločine, kao i zločine protiv čovječnosti i genocid, već smo procesuirali, ističu. To nikada nije lak zadatak, ali je od vitalnog značaja, navode Bluit i del Ponte.

Međunarodni krivični sud (MKS) u Hagu već je uspostavio nadležnost nad situacijom u Gazi i Zapadnoj obali, kao i nad potencijalnim međunarodnim zločinima koje je Hamas počinio na teritoriji Izraela.

A sadašnji glavni tužilac suda Karim Kan oštro je govorio o krizi, rekavši: „Srce svakog ljudskog bića mora biti ohlađeno, smrznuto i slomljeno kada vidi slike koje dolaze iz Izraela i Palestine“.

Ali tužilac je, navode, u jedinstvenoj poziciji. Pošto je istraga već u toku, on ima priliku da preduzme hrabre i odlučne mjere, a nezavisnost njegove kancelarije znači da on nije dužnik moćnih vlada i da može djelovati da ponudi pravdu za žrtve.

Kao bivši međunarodni tužioci za ratne zločine, prepoznajemo važnost preduzimanja koraka za obezbjeđivanje odgovornosti za žrtve zločina. Međunarodno krivično pravo može igrati glavnu ulogu u borbi protiv nekažnjivosti i doprinosu odvraćanju od daljih zločina. A u odnosu na Palestinu, potencijal MKS tek treba da se realizuje.

Prilično smo svjesni, naravno, da se međunarodni tužioci suočavaju sa značajnim pravnim, praktičnim i političkim izazovima u ispunjavanju svojih mandata.

Postoji, kažu, neizbježna selektivnost kada tužioci biraju slučajeve, čak i kada im je zadatak da se bave međunarodnim zločinima koji se dešavaju na određenoj teritoriji i tokom definisanog vremenskog perioda.

Ipak, u kontekstu žestokih etničkih sukoba u bivšoj Jugoslaviji i genocida u Ruandi, ne bismo ispunili svoju svečanu dužnost samo progonom ‘mekih’ meta.

A s obzirom na globalni domet MKS-a, njegov tužilac ima daleko širu jurisdikciju sa kojom se može boriti. Nadležnost suda se proteže na teritoriju preko 120 država članica, kao i na državljane tih zemalja, pa čak i dalje ako Savjet bezbjednosti UN pozove sud da reaguje — kao što je to učinio u Darfuru i Libiji.

Dakle, Kan je angažovan u stalnom balansiranju konkurentskih zahtjeva, ograničenih resursa i različitog stepena državne saradnje.

Tužilac Kan je već napravio nove korake tokom svog mandata. U vezi sa agresijom Rusije na Ukrajinu, on je pružio ogromnu podršku svojim ukrajinskim kolegama dok nastoje da istraže i procesuiraju ratne zločine.

Njegova optužnica protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina možda nije prvi put da je šef države pozvan pred međunarodni krivični tribunal, ali je svakako bez presedana da šef države stalnog člana Savjeta bezbjednosti UN podleže takvom nalogu za hapšenje.

Ali za žrtve međunarodnih zločina, njihova vjera u sistem međunarodnog krivičnog pravosuđa bila je na teškom ispitu. Postoji percepcija da su u igri dvostruki standardi i da se MKS nesrazmjerno fokusira na afričke zemlje i nedržavne aktere, dok dozvoljava zapadnim zemljama i njihovim saveznicima da izbjegnu svoje odgovornosti.

Administracija bivšeg predsednika SAD Donalda Trampa čak je otišla toliko daleko da je uvela sankcije Kanovoj prethodnici Fatu Bensudi i njenom osoblju zbog aktivnosti suda u kontekstu Avganistana, navela je del Ponte.

S obzirom na značajnu geopolitiku u igri, situacija na Bliskom istoku je bez sumnje izazov za međunarodnu pravdu. Ali, suočeni sa sve većim dokazima koji ukazuju da su počinjeni ratni zločini, MKS je tu najpotrebniji.

Ubivši stotine izraelskih civila, uzevši taoce i neselektivno ispalivši rakete na Izrael, Hamas je izazvao odgovor Izraela – ali ovaj odgovor je bio veoma nesrazmjeran i neselektivan. Hiljade palestinskih civila su već mrtve, civilna imovina je u velikoj mjeri uništena, a više od milion stanovnika Gaze raseljeno.

Organizacije za ljudska prava i stručnjaci UN-a počeli su da se pozivaju na jezik etničkog čišćenja, pa čak i genocida, to je njihova velika zabrinutost zbog akcija Izraela.

Međunarodno krivično pravosuđe može igrati ulogu u rješavanju ovih neprekidnih zločina i u ovom trenutku Kan drži ključ. Ima priliku da pravdu za žrtve stavi ispred realpolitike.

Postoji dragocjena simbolika u međunarodnom tužiocu koji priznaje patnju žrtava, kao što je to učinio kada je nedavno posjetio prelaz Rafa, naglašavajući potrebu da se osigura da je „zakon na prvoj liniji fronta“ u Gazi.

Trenutno je Bliski istok na smrtonosnoj provaliji, a kako kaže Rimski statut MKS-a, „teški zločini ugrožavaju mir, bezbjednost i dobrobit svijeta“. Ključni sljedeći korak biće traženje naloga za hapšenje političkih i vojnih lidera, bilo iz Hamasa ili Izraela – a zaštitni plašt američke moći ne bi trebalo da ih štiti od odgovornosti.

Konačno, nadamo se da MKS može ne samo da podsjeti one na moćnim pozicijama da se pridržavaju međunarodnog prava, već i da pruži suštinsku pravdu žrtvama u kontekstu u kojem je nekažnjivost preovladavala predugo.