Po prvi put od pandemije, kineske vlasti su odobrile stranim penjačima pristup Mont Everestu preko Tibeta.

Adrian Ballinger, koji se osam puta popeo na Everest, jedan je od zapadnih vodiča koji preferira Tibetsku rutu do vrha najviše planine na svijetu (sa sjevera), za razliku od poznatije Nepalske rute (s juga). Ove godine vodit će grupu penjača preko svoje kompanije Alpenglow Expeditions.

Sve propusnice za korištenje kineske rute uz planinu, koja je u Kini poznata kao Qomolangma, distribuira Kinesko tibetsko planinarsko društvo (CTMA).

Također ne postoji službena vijest koju je objavila kineska vlada kojom bi obavijestila javnost da će se izdavati propusnice.

Kao rezultat toga, kaže Ballinger, najbolji način da penjač koji nije Kinez zna da će tibetanska strana Everesta biti otvorena je kada CTMA pošalje cjenovnik za sezonu. Ovi popisi uključuju troškove jakova (koji nose opremu uz i niz planinu), lokalne vodiče, prevoditelje i prijevoz od glavnog grada Tibeta Lhase do baznog kampa Everesta.

Stranci koji dobiju turističke vize za Kinu moraju dobiti dodatnu, zasebnu vizu za Tibet, koji je poluautonomna regija. CTMA u tome pomaže penjačima.

Godišnje je dostupno najviše 300 dozvola za penjače koji nisu Kinezi.

Vrijeme za uspon na Everest je kratko – obično između kraja aprila i sredine maja. Ballingerov tim će stići u Kinu 25. aprila nakon predaklimatizacije kod kuće kako bi uštedio vrijeme.

Konkurencija u svjetskom vrhu

Dok Nepal ima poznatiju i više fotografiranu stazu do vrha Everesta, veći broj posjetitelja je rezultirao u više smeća, više erozije i više ljudskog otpada.

Međutim, to nije uvijek bio slučaj.

“Penjanje s kineske strane bilo je popularnije od penjanja s nepalske strane. Tako je otprilike od 2000. do 2007. kineska strana bila popularnija strana, a općenito se shvaćalo da je razlog zašto je bila popularnija to što je bila sigurnija,” objašnjava Ballinger.