Uspon Jordana Bardelle do vrhunca francuske politike bio je toliko brz da ga još uvijek pitaju o njegovim tinejdžerskim godinama koje je proveo igrajući "Call of Duty". Već sljedeće sedmice, sa samo 28 godina, mogao bi postati francuski premijer - i najmlađi u Europi u više od 200 godina.

On je svježe lice stare stranke koja se trudila napraviti novu. Odabran za lidera od strane doajenke Nacionalnog okupljanja (RN) Marine Le Pen u nastojanju da stranku krajnje desnice očisti od rasističkih i antisemitskih korijena, Bardella ju je doveo bliže vratima moći nego ikad prije. U nedjelju je RN razbio centristički savez predsjednika Emmanuela Macrona u prvom krugu prijevremenih parlamentarnih izbora.

Nije jasno hoće li RN formirati vladu i Bardella postati premijer nakon drugog kruga 7. jula. Uprkos porastu podrške RN-u, francuske lijeve i centrističke stranke pozvale su svoje pristaše da taktički glasaju kako bi krajnjoj desnici uskratili apsolutnu većinu u Nacionalnoj skupštini od 577 mjesta. Ove sedmice, više od 200 parlamentarnih kandidata iz Macronovog saveza i ljevičarske Nove narodne fronte (NFP) odstupilo je u pokušaju da izbjegnu podjelu glasova u drugom krugu.

Ali dok Pariz završava sedmicu političkog cjenkanja, jedna je stvar jasna: Francuska – i ostatak Europe – moraju računati s mogućnošću krajnje desne francuske vlade, na čelu s popularnim, ali neprovjerenim vođom. Dakle, ko je Bardella i šta bi njegova stranka mogla učiniti na vlasti?

Sin jedinac talijanskih migranata

Jedino dijete talijanskih imigranata, Bardella je odgojen u Seine-Saint-Denisu, radničkom predgrađu Pariza. Pridružio se RN-u sa 16 godina, a kasnije je započeo studij geografije na prestižnoj Sorbonni, prije nego što je odustao kako bi se popeo u stranačkim redovima.

Učinio je to žustro. Nakon što je postao glasnogovornik stranke, postao je vodeći kandidat RN-a za izbore za Europski parlament 2019. u dobi od samo 23 godine. Godine 2022., nakon što je Le Pen tijesno izgubila na predsjedničkim izborima od Macrona, naslijedio ju je na mjestu lidera stranke, nadmašivši dugogodišnju poziciju potpredsjednika stranke i Le Peninog bivšeg partnera, Louisa Aliota.

Oslobođena svakodnevnog upravljanja strankom, ali gotovo sigurna da će se ponovno kandidirati za predsjednicu 2027., Le Pen je uspjela osvježiti imidž RN-a i osloboditi stranku njenog ugleda. Le Pen je započela svoje dugogodišnje napore da detoksifikuje RN izbacivanjem svog oca, Jean-Marie Le Pena – osuđenog poricatelja holokausta – iz stranke koju je on osnovao, a kasnije joj je promijenila ime.

Imenovanje i kasniji uspon Bardelle mogli bi predstavljati završetak njezine misije uvođenja stranke u moderno doba. Za mnoge starije glasače, izgledi krajnje desne vlade – koja podsjeća na kolaboracionistički Vichyjev režim tokom Drugog svjetskog rata – i dalje su zastrašujući. Ali među mladima, koji nisu opterećeni ovim historijskim teretom, zabava se pokazala iznimno popularnom.

Iako su poruke RN-a ostale slične, glasnik se potpuno promijenio. Uglađen, pribran, nepokolebljiv, dijete filmske generacije, Bardella je stekao ogromnu publiku na TikToku, gdje ga mladi glasači mogu gledati kako kuša vino i snima snimke. Čak je i video kako jede bon-bon pogledan 7,5 miliona puta.

U samo dvije godine, Bardella je pomogao RN-u dati prihvatljivo – i potencijalno izborno – lice. Dok se Macronov savez Ensemble nastojao distancirati od imidža predsjednika, izborni manifest RN-a ispunjen je upadljivim portretima premijera na čekanju.

Fantasy obećanja?

Ali kampanja i vladanje zahtijevaju različite vještine. Ako postane premijer, Bardella će se suočiti s problemom uobičajenim za stranke koje su napravile skok od protestnog glasanja do vjerodostojne vladajuće sile: kako, nakon davanja ekstravagantnih obećanja dok se bune protiv mainstreama, izbjeći razočaranje ljudi jednom na vlasti?

Uprkos osvježenom imidžu, decenijama stara filozofija ostaje ista: imigranti prijete društvenom tkivu Francuske. RN se zalaže za ukidanje prava na državljanstvo po rođenju za djecu stranaca rođenih na francuskom tlu i za diskriminaciju u korist francuskih građana u domenu socijalne zaštite i javnog zapošljavanja.

Ali u drugim stvarima u svom manifestu od 21 stranice, RN je nejasniji. Detaljno navodeći kako namjerava “očuvati francusku civilizaciju”, kaže se da će donijeti “specifične zakone koji ciljaju na islamističke ideologije”, bez elaboriranja, te da će “eksperimentirati sa stvaranjem dobrovoljne službe nacionalne baštine”.

RN je već počeo ublažavati neke od svojih ekstremnijih nativističkih pozicija. Nakon što je prvobitno zagovarao zabranu dvojnog državljanstva, Bardella je ublažio ovaj stav, ali je ostao pri stavu da će “najstrateškije pozicije” unutar vlade biti rezervirane za francuske državljane.

“Možete li zamisliti Francuske Ruse koji danas rade u Ministarstvu oružanih snaga?” rekao je uoči prve runde.

Ali stranka još nije dala definiciju “strateških pozicija”. Može li, na primjer, gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo rođena u Španiji ostati na dužnosti ili bi se morala odreći svog španskog državljanstva?

Rugajući se nejasnoćama obećanja RN-a, Jean-Luc Mélenchon – krajnje ljevičarski vođa stranke France Unbowed, koja pripada koaliciji Nova narodna fronta – upitao je: “Šta želi gospodin Bardella? Ne znamo. Ne govori ništa. On je zgodan momak, ali koji je njegov program? Bacanje imigranata u more”.

Kritičari su rekli da ga Bardellina hronična odsutnost s ključnih glasanja dok je bio član Europskog parlamenta i njegov nedostatak razumijevanja političkih detalja čine nepodobnim za vladanje. U nedavnoj debati s Gabrielom Attalom, francuskim premijerom u odlasku i Macronovim štićenikom, Bardella je uz smiješak priznao da nije pročitao tekst prijedloga zakona protiv kojeg je glasao.

Što se tiče ekonomije, RN se obvezao srezati porez na dodanu vrijednost na električnu energiju, gorivo i druge energente s 20% na 5,5% i u potpunosti ga obustaviti za brojne osnovne potrepštine.

Iako je to možda privlačno biračima, uznemirilo je i Brisel i financijska tržišta. Francuska ima jedan od najvećih deficita u eurozoni i sada prijeti kršenje novih fiskalnih pravila Europske komisije, koja su suspendirana kako bi se zemljama pomoglo u oporavku od pandemije Covid-19 i energetske krize. Brisel bi uskoro mogao brutalno ograničiti potrošnju francuske vlade, uprkos izdašnim obećanjima RN-a.

“Pooštravanje će biti potrebno iduće godine kako bi se Francuska uskladila s očekivanjima i pravilima EU”, rekao je za CNN Mujtaba Rahman, direktor konzultantske kompanije za Europu i politički rizik Eurasia Group.

Ako RN ne bude imao 289 mjesta potrebnih za apsolutnu većinu, Bardella bi mogao odlučiti ne vladati. U ohrabrujućim govorima prije glasanja u prvom krugu isključio je mogućnost vođenja manjinske vlade koja bi zahtijevala podršku savezničkih stranaka za donošenje zakona. Iako bi Francuska za sada mogla izbjeći ekstremno desnu vladu, suočava se s rastućim izgledima da Le Pen postane predsjednica 2027., a zatim raspiše parlamentarne izbore kako bi Bardella bio postavljen za premijera.

Model Meloni?

Od 2022. nekadašnje marginalne nativističke stranke koje se nadaju vladavini pronašle su model koji slijede. Nakon što je u Italiji pala tehnokratska vlada koju je vodio Mario Draghi, što je dovelo do prijevremenih izbora, Giorgia Meloni postala je talijanska premijerka, postavši najekstremnija desničarska liderka zemlje nakon Benita Mussolinija.

Prije nego što je preuzela dužnost, rimski saveznici mislili su da bi talijanska vlada s tvrdom desnicom mogla ugroziti jedinstvo Zapada podrškom Ukrajini, ukazujući na Mattea Salvinija, zamjenika premijera Meloni i dugogodišnjeg obožavatelja ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je nosio majice s natpisom njegova slika.

Ali Melonino premijersko mjesto pokazalo se umjerenijim nego što su se mnogi bojali na početku. Dok je provodila oštro desničarsku politiku unutar zemlje – nastojeći ograničiti pobačaj, surogat majčinstvo, pa čak i uklanjanje imena lezbijskih majki s rodnih listova njihove djece – uglavnom je slijedila mainstream stav po pitanju vanjske politike.

Može li RN usvojiti ovu dvostruku strategiju?

RN je notorno euroskeptičan, ali razgovori o “Frexitu” su se ohladili – možda zato što je odlazak Britanije iz Europske unije pokazao čin ozbiljnog ekonomskog samoranjavanja, a možda i zato što su lideri tvrde desnice – poput mađarskog Viktora Orbana – to pokazali lakše je oslabiti blok iznutra nego izvana.

S tim ciljem, RN je obećao smanjiti financiranje EU za do 3 milijarde eura, djelomično za financiranje smanjenja poreza kod kuće. No, budući da su proračuni EU dogovoreni na sedmogodišnjoj osnovi, a sadašnji traje do 2027., RN ne može zakonski odstupiti od francuskih obaveza potrošnje.

Bardella je također odbacio mogućnost slanja francuskih trupa u Ukrajinu – ideju koju je iznio Macron – i rekao da neće dopustiti Kijevu da koristi francusku vojnu opremu za napade na ciljeve unutar Rusije.

Ali Bardellina premijerska pozicija mogla bi dovesti Francusku do ustavne krize. Dok je Nacionalna skupština odgovorna za donošenje domaćih zakona, a premijer kontrolira budžet, predsjednik određuje vanjsku, europsku i obrambenu politiku zemlje. Kad premijer i predsjednik pripadaju različitim strankama – u rijetkom aranžmanu poznatom kao “kohabitacija” – stvari mogu stati.

Budući da je Macron spreman dočekati svoj mandat, koji završava 2027., granica između domaćih i vanjskih pitanja mogla bi postati zamagljena. Ako Macron slijedi vanjsku politiku koja zahtijeva od parlamenta usvajanje zakona o velikoj potrošnji, nije jasno čije će preference prevladati: njegove ili one od Bardelle.