Ko su pobjednici, a ko gubitnici Trumpove nove vanjske politike

Foreign Policy je sačinio analizu u kojoj navodi koje su zemlje najviše profitirale, a koje najviše izgubile tokom drugog Trumpovog mandata. Međutim, namjerno su izostavljene strane u dva najveća sukoba koje njegova administracija pokušava posredovati - onaj između Izraela i Hamasa te onaj između Rusije i Ukrajine. Oba sukoba ostaju uglavnom neriješena (uprkos tome što su se Izrael i Hamas u oktobru dogovorili o primirju), a Trumpova nepredvidljivost dovela je do čestih promjena njegovih stavova tokom protekle godine.

Imajući to u vidu, slijedi pet zemalja koje su najuspješnije "igrale Trumpovu igru", kao i pet onih koje su se našle na gubitku.

Kina

Na prvi pogled može djelovati čudno uvrstiti najvećeg američkog protivnika i strateškog konkurenta među pobjednike, ali teško je tvrditi da je Kina tokom Trumpovog drugog mandata pretrpjela ozbiljnu štetu - naročito u poređenju s iscrpljujućim trgovinskim ratom i tehnološkim ograničenjima iz njegovog prvog mandata, politiku koju je administracija Joea Bidena nastavila, pa čak i proširila.

Neka od tih tehnoloških ograničenja - uključujući prodaju poluprovodničkih čipova Kini i predloženu američku zabranu kineske tehnološke platforme TikTok - sada se ponovo razmatraju, ako već nisu i ublažena.

Trump je u ranim fazama mandata dramatično povećao carine na kineski izvoz u Sjedinjene Američke Države, ali ih je jednako brzo deeskalirao nakon sastanka s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom u Južnoj Koreji u oktobru. Taj sastanak rezultirao je trgovinskim primirjem koje je uglavnom ocijenjeno kao blago povoljnije za Kinu, koja je iskoristila svoju ogromnu polugu kontrole nad kritičnim mineralima i rijetkim zemnim elementima kako bi natjerala Trumpa na povlačenje.

Trumpova nova Strategija nacionalne sigurnosti nije popustila po pitanju Tajvana onoliko koliko se Kina možda nadala - niti koliko su se američki "jastrebovi" prema Kini pribojavali - ali naglasak strategije na "državnom suverenitetu" i priznavanju "zemalja čiji se sistemi upravljanja i društva razlikuju" od američkih ukazuje na realizam koji će Peking vjerovatno pozdraviti.

Saudijska Arabija

Trump je odavno jasno pokazivao svoju naklonost prema Saudijskoj Arabiji, što je možda najvidljivije u tome što ju je izabrao kao destinaciju svog prvog inostranog predsjedničkog putovanja i u prvom i u drugom mandatu.

Washington i Rijad sada izgledaju bliži nego ikada. U novembru je Trump doslovno razvio crveni tepih za saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana tokom posjete praćene velikim ceremonijama, koja je rezultirala nizom sporazuma usmjerenih na snažno povezivanje ekonomija dvije zemlje.

Bijela kuća je Saudijsku Arabiju proglasila glavnim saveznikom izvan NATO-a - što unapređuje vojnu saradnju, iako bez formalne sigurnosne garancije - te pokrenula planove za prodaju borbenih aviona F-35. Dvije zemlje planiraju saradnju i u drugim sektorima, uključujući umjetnu inteligenciju, nuklearnu energiju i kritične minerale. "Snažniji i sposobniji savez unaprijedit će interese obje zemlje i služiti najvišem interesu mira", izjavio je Trump.

Sirija

Sirijski predsjednik Ahmed al-Sharaa postao je prvi šef sirijske države u gotovo osam decenija koji je posjetio Bijelu kuću, kada ga je Trump ugostio u novembru, čime je naglašen zapanjujući preokret za bivšeg militanta Al-Kaide, za čiju je glavu do kraja 2024. bila raspisana američka nagrada od 10 miliona dolara.

No Sharaaov uspon nakon svrgavanja sirijskog diktatora Bashara al-Assada nije se zadržao samo na simbolici. Tokom te posjete uspio je uvjeriti Trumpa da ukloni većinu američkih sankcija Siriji, a Kongres je u decembru izglasao ukidanje zakona koji su održavali dio sankcija na snazi.

Iako tenzije između Sirije i Izraela i dalje postoje, sve ukazuje na to da sirijska vlada uživa Trumpovu podršku. "Vrlo je važno da Izrael održava snažan i iskren dijalog sa Sirijom i da se ne dogodi ništa što bi ometalo evoluciju Sirije u prosperitetnu državu", napisao je Trump 1. decembra na Truth Socialu. "Novi predsjednik Sirije, Ahmed al-Sharaa, marljivo radi kako bi se osiguralo da se dogode dobre stvari i da Sirija i Izrael imaju dug i prosperitetan odnos".

Trump je nastavio hvaliti Sharaau čak i nakon što je američka vojska 19. decembra izvela udare na ciljeve Islamske države u Siriji, kao odmazdu za napad u kojem su nekoliko dana ranije poginula dva američka vojnika, navodeći da je sirijski predsjednik "u potpunosti podržao" te napade i da "naporno radi na tome da Siriji vrati veličinu".

Argentina

Trump nikada nije skrivao podršku argentinskom predsjedniku Javieru Mileiju. Nazivao ga je svojim "omiljenim predsjednikom" i opisivao kao "MAGA do kraja" "Volim ga jer on voli Trumpa", rekao je Trump 2024. godine.

Njihova povezanost je toliko snažna da je Trump, kada su Argentinci u oktobru izašli na izbore za parlamentarne izbore, javno podržao Mileija, i potom uvjetovao ogromni paket pomoći od 20 milijardi dolara njegovim izbornim uspjehom. "Ako ne pobijedi, mi odlazimo", rekao je Trump.

Milei je pobijedio. Ipak, planirani paket pomoći izazvao je snažne kritike u Washingtonu, s obje strane političkog spektra, a ekonomski stručnjaci doveli su u pitanje isplativost te strategije. Možda to objašnjava zašto su američke banke sada odustale od plana od 20 milijardi dolara i razmatraju manji, kratkoročniji aranžman, kako je izvijestio Wall Street Journal.

Pakistan

Tokom svog prvog mandata, Trump je oštro kritikovao Pakistan i njegove lidere, optužujući ih za "laži i obmane" i tvrdeći da pružaju "sigurna utočišta teroristima koje lovimo u Afganistanu", uz suspendiranje većine američke vojne pomoći toj zemlji.

Već u prvim sedmicama drugog mandata, uloga Pakistana u hapšenju glavnog organizatora terorističkog napada u Afganistanu donijela je Trumpu ranu političku pobjedu i otvorila Islamabadu put prema novom američkom predsjedniku. Uslijedili su komplimenti, dijalog i dogovori - od kriptovaluta, preko kritičnih minerala, do Nobelove nagrade za mir - uz Trumpovu ličnu naklonost prema moćnom pakistanskom vojnom zapovjedniku Asimu Muniru.

"Naš odnos izgleda dobro, bolje nego ikada", rekao je pakistanski ambasador u Washingtonu Rizwan Saeed Sheikh ranije ove godine za Foreign Policy. "Moramo to iskoristiti".

Venecuela

Kada je riječ o bilateralnim odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama, teško je zamisliti gori scenarij od američkih vojnih udara na plovila uz sjevernu obalu zemlje, mogućnosti kopnenih napada i prijetnji promjenom režima. Ipak, upravo s tim se Venecuela i njen kontroverzni predsjednik Nicolas Maduro suočavaju već mjesecima pod Trumpovom administracijom.

Venecuela je postala glavna meta Trumpove retorike o tzv. "narkoteroristima", pri čemu je Trump optužio Madura da sarađuje s narkokartelima kako bi preplavio SAD drogom - i to dok je istovremeno pomilovao bivšeg latinoameričkog lidera koji je zaista bio osuđen za trgovinu drogom.

Američki ministar odbrane Pete Hegseth, suočen s kritikama i pitanjima o zakonitosti vojnih akcija u blizini Venecuele, ostao je prkosan. "Ovi narkoteroristi su Al-Kaida naše hemisfere i mi ih lovimo istom sofisticiranošću i preciznošću kao Al-Kaidu", rekao je u decembru.

Iran

Iranska skupa i slojevita strategija odvraćanja, koju je gradila decenijama, pretrpjela je ozbiljan udarac ovog ljeta. Tokom 12 dana bombardovanja u junu, izraelska vojna ofanziva onesposobila je iransku protivzračnu odbranu i balističku raketnu infrastrukturu. Ipak, smatra se da je pravi udarac došao 22. juna, kada su se američke snage kratko uključile bombardovanjem tri ključna iranska nuklearna postrojenja pomoću bombardera B-2 i tzv. "bunker-buster" bombi.

Iako se vjeruje da je Teheran unaprijed uspio iznijeti dio obogaćenog uranija i da iranski naučnici zadržavaju tehničko znanje za eventualnu obnovu, proći će godine prije nego što Iran ponovo dostigne status praga nuklearnog oružja - ako se režim uopće odluči na taj put.

Američke regionalne politike dodatno će uticati na iranske strateške kalkulacije. Među potezima Trumpove administracije koji su oslabili regionalni položaj Irana su i jačanje pozicije sirijskog predsjednika Ahmeda al-Sharaae, koji je prije samo godinu dana srušio režim Bashara al-Assada, bliskog iranskog saveznika; kontinuirani pritisak SAD-a i Izraela na libanonski Hezbollah da se razoruža; te novi val američkih sankcija na iransku mrežu krijumčarenja nafte i ilegalnih finansija. Te sankcije dodatno su stegle finansijski obruč oko iranskog režima, koji se suočava s rastućim javnim nezadovoljstvom.

Južnoafrička Republika

Vlada Južnoafričke Republike ove godine je pretrpjela snažne udarce Trumpove administracije. Razlozi za neprijateljski odnos Bijele kuće prema najvećoj afričkoj ekonomiji djelimično su izmišljeni, a djelimično stvarni.

Trump je širio netačne tvrdnje da Afrikaneri, bijeli potomci evropskih kolonizatora u Južnoj Africi, trpe genocid, te im je odobrio kolektivni izbjeglički status. No postoje i stvarni razlozi neslaganja, poput politika južnoafričke vlade usmjerenih na ispravljanje dugogodišnje rasne nejednakosti, te tužbe koju je Pretoria pokrenula protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde zbog postupanja prema Palestincima u Gazi. Mnogi američki zvaničnici također su frustrirani zbog neodlučnog stava Južne Afrike prema ruskoj invaziji na Ukrajinu i njenih bliskih odnosa s Iranom.

Trump je na to odgovorio ukidanjem stotina miliona dolara pomoći Južnoj Africi, od čega je veliki dio bio namijenjen borbi protiv HIV/AIDS-a. Također je uveo carine od 30 posto na južnoafrički izvoz i poručio da Južna Afrika neće biti dobrodošla na samit G-20 koji će SAD sljedećeg decembra organizirati na Floridi.

Kanada

Odnosi Washingtona i Ottawe pali su na izuzetno nizak nivo ranije ove godine, nakon što je Trump više puta prijetio aneksijom sjevernog susjeda SAD-a i njegovim pretvaranjem u 51. saveznu državu.

Iako se čini da administracija više nije opsjednuta teritorijalnim širenjem, ostala je izrazito agresivna prema jednom od najvećih trgovinskih partnera SAD-a. Kanada se i dalje suočava s visokim američkim carinama u brojnim sektorima. Trump je Ottawe optuživao za navodnu ulogu u krijumčarenju fentanila u SAD - tvrdnje koje nisu potkrijepljene podacima američke Carine i granične zaštite - a trgovinski pregovori između dvije zemlje su propali.

Američki ambasador u Kanadi Pete Hoekstra također je koristio Trumpovu oštru retoriku. U oktobru je, prema kanadskim medijima, imao "psovkama ispunjen ispad" prema trgovinskom predstavniku Ontarija.

U novembru je američki potpredsjednik J.D. Vance u objavi na mreži X oštro kritikovao kanadske političke lidere, optužujući ih da urušavaju životni standard promovirajući raznolikost kroz, kako je rekao, "imigraciono ludilo".

Indija

Uspon Pakistana u Trumpovim očima dodatno je upečatljiv jer se odvija paralelno s pogoršanjem odnosa SAD-a s njegovim najvećim rivalom, Indijom, koji su pali na najniži nivo u više od dvije decenije.

Indijski premijer Narendra Modi - kojeg je Trump više puta nazivao "velikim prijateljem" i s kojim je imao bliske odnose tokom njihovih prvih mandata - bio je među prvim svjetskim liderima koji su posjetili Washington nakon Trumpovog reizbora. Isprva se činilo da će se odnosi nastaviti tamo gdje su stali. No odbijanje Indije da Trumpu pripiše zasluge za posredovanje u primirju s Pakistanom nakon kratkog oružanog sukoba u maju, zajedno s Trumpovim nezadovoljstvom indijskim trgovinskim politikama i kupovinom ruske nafte, doveli su do uvođenja nekih od najviših Trumpovih carina upravo Indiji.

Postoje, međutim, i signali da temelj odnosa SAD-a i Indije ostaje snažan. Njihove vojske nedavno su potpisale desetogodišnji sporazum o odbrambenoj saradnji, a nova Trumpova Strategija nacionalne sigurnosti poziva Washington da "nastavi unapređivati trgovinske (i druge) odnose s Indijom".

Ipak, dok carine od 50 posto ostaju na snazi, a trgovinski sporazum je i dalje nedostižan, čak i oni koji gledaju samo na političku sliku teško mogu izbjeći zaključak da ona trenutno ne izgleda dobro.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad