Unuk posljednjeg ruskog carskog ministra obrazovanja, novinar, političar, profesor i bivši dekan i predsjednik CEU u Budimpešti Michael Ignatieff u ekskluzivnom intervjuu za N1 otkriva kako gleda na rat u Ukrajini, da li će Putin otići uskoro s vlasti, zašto Zapad spava, može li Orban otići s vlasti? Ignatieff Zapadu poručuje da je vrijeme da se zaustavi destabilizacija Balkana preko Dodika i Vučića.

N1: Profesore, zamoliću Vas da prokomentarišete situaciju u Ukrajini i rat u Ukrajini, ali želim da vidim različite Michaele koji odgovaraju na ova pitanja. Prvi Michael, za kojeg želim da odgovori na moje pitanje je upravo Michael Ignatieff, jer veoma dobro poznajete Rusiju. Vaša porodica ima porijeklo u Rusiji. Vaš deda po ocu bio je posljednji ministar obrazovanja carstva u Rusiji u vladavini cara Nikole Drugog. Iz Rusije je pobjegao prije 103. 3,6 miliona ljudi danas je pobjeglo iz Ukrajine jer Rusija napada njihovu zemlju. Šta mislite o tome i kako komentarišete ovaj rat u Ukrajini? Samo sa lične strane, jer su te dvije nacije i ta dva naroda veoma, veoma povezani istorijski, vjerski, jezički na sve moguće načine.

IGNATIEFF: Hvala na pitanju. Za mene je to vrlo lična priča jer su moj pradeda i prabaka sahranjeni u Ukrajini, sahranjeni su u maloj ruskoj pravoslavnoj crkvi, dva sata južno od Kijeva, koju sam posjetio mnogo puta. Moji prabaka i pradjed su bili Rusi, ali su shvatili da postoji mjesto koje se zove Ukrajina sa jezikom, kulturom i tradicijom. Moj djed, Paul, je govorio ukrajinski, pjevao ukrajinske pjesme. Stoga je netačno tvrditi da su Rusi uvijek poricali specifičnu kulturnu stvarnost Ukrajinaca. Bilo je Rusa iz 19. vijeka koji su savršeno dobro razumjeli da je to dio Rusije, ali da ima različitu kulturu i identitet. Kada sam slušao Vladimira Putina kako poriče stvarnost Ukrajine kao države i kao naroda, osjetio sam neke veoma neprijatne odjeke. I siguran sam da će se ljudi u BiH sjećati vremena kada su njihovu stvarnost kao kulturu, kao vjeru, kao vjeru negirali njihovi neprijatelji. Dakle, ovo poricanje je uvod u veoma loše stvari, a vidjeli smo da se strašne stvari dešavaju u posljednjih mjesec dana. I ja to pratim veoma, veoma pažljivo. Jasno je da gospodin Putin želi da ponovo stvori rusko carstvo mojih predaka, ali jezik koji koristi, opravdavajući invaziju na osnovu toga da mora da oslobodi rusku manjinu u Ukrajini od nacističkog genocida, je groteskna perverzija jedne stvari o sovjetskom iskustvu kojem se svi dive, a to je da su Sovjeti porazili Hitlera i porazili i oslobodili koncentracione logore.Dakle, dešava se užasna perverzija istorije, ne samo Ruskog carstva, već i Sovjetskog Saveza. I koristi se da se opravda ubistvo ljudi. Nema potrebe da govorim da, kao Bosanci, kao i svi u Evropi, da se protivim tome iz dna duše.

N1: Profesore, u skladu s tim, želim da Vas pitam još nešto. Nedavno sam imao priliku razgovarati sa profesorom Paulom Lendvaiem, koji je svoju novinarsku karijeru započeo prije skoro sedam i po decenija, i rekao mi je da u vrijeme Staljinizma, Josifa Staljina, da smo znali ko je u Polit birou, a i ko bi mogao da ga naslijedi, ali da se boji da u vrijeme Vladimira Putina ne znamo ko bi mogao da dođe poslije njega, da ga naslijedi kao lidera Rusije. Spomenuli ste da on želi da izgradi Rusko carstvo. Da li mislite da je on bliži Staljinu nego caru, ili je mješavina cara i Staljina, ili čak ako mogu da odem tako daleko da kažem mješavina Staljina i Hitlera?

IGNATIEFF: Pa, mislim da je poenta Paula Lendvaija o tome da smo nekada znali ko su ti nasljednici, a sada ne znamo, vrlo važna stvar. Putin nesputano vlada 20 godina, i to prilično kao Staljin i pod Staljinom. Nismo znali ko će doći poslije Staljina. Ne znamo ko će doći poslije Putina. I to čini situaciju dvostruko nestabilnom. Nisam od onih koji vjeruju da će ga njegov uži krug uskoro zbaciti, jer mislim da on vlada već 22 godine i da ima sličan stepen kontrole nad svojim aparatom kao Staljin. Bojim se da Zapad postaje previše optimističan u pogledu toga kako se stvari odvijaju. Nikada ne smijemo zaboraviti da je ruska vojska brojčano i opremljenošću znatno superiornija od ukrajinske. Ukrajinci su se hrabro oduprli na isti način na koji je Sarajevo odoljelo opsadi. I siguran sam da se Sarajlije sa dugim sjećanjem duboko solidarišu sa Kijevom, Harkovom i sa Mariupoljom, ali iskreno, ono što se dešava Mariupolju je još brutalnije i još strašnije. I zato ne smijemo biti previše optimistični. Herojski otpor ima još jedno gorko sjećanje za Sarajlije. Sjećaju se da su ih stalno tapšali po leđima koliki su heroji, ali pomoć im nije pružena do posljednjeg trenutka. A dejtonski mir je bio gorko iskustvo. Zato moramo učiti iz svih ovih priča. Gledao sam ukrajinsku tragediju često kroz bosanske oči i osjećam da mnogi Ukrajinci, nadam se da će Ukrajina preživjeti. Vjerujem da će opstati kao što je preživjela i Bosna, ali će izaći iz rata s nekim gorkim sjećanjem na to kakvu pomoć nisu dobili sa Zapada. I iskreno mislim da oni neće dobiti sve što žele. Neće dobiti “no fly”, a Sarajevo je htjelo “no fly”. Neće dobiti direktnu vojnu intervenciju. Oni će dobiti veliku pomoć sa našim protiv-topovima, protiv-avionskom, protivraketnom odbranom i nadam se da će dobiti više od toga, jer im je to omogućilo da pruže zapanjujući otpor. Moramo biti veoma realni i trezveni.I mislim da će bilo ko u Sarajevu imati vrlo dobar i realan osjećaj da li Ukrajinci mogu zadržati Putina i da li je, najbolji ishod po mom mišljenju je da ga možemo natjerati u pat poziciju u kojoj se od njega traži da traži mirovni sporazum. Ali kao i u Bosni, mirovni sporazum će biti užasan. Bit će razočaravajući. I bojim se da će se u slučaju Putina, čak i ako bude prisiljen da zaključi mir, vratiti da pokuša još jednom. Mislim da smo u deceniji globalne nestabilnosti i nesigurnosti. Biće veoma, veoma teško.

N1: Želim da Vas pitam nekoliko stvari u vezi sa Zapadnim Balkanom, posebno BiH. Milorad Dodik je veoma blizak Vladimiru Putinu. Često se sastaje sa njim. Sastaje se sa Sergejem Lavrovim. Također, ovdje imamo nekoliko projekata u toku. SAD su mu uvele nove sankcije. Takođe imamo blizak odnos između njega i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, ali i Orbana. Sve je to mješavina različitih interesovanja. Kako vidite situaciju u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku?

IGNATIEFF: Pa Vi živite tamo, ja ne, a znam samo da je veoma komplikovano i važno je da stranci ne govore gluposti. Ali mislim da je jasno da i Vučić u Srbiji i Dodik i RS, ohrabrenje crpe, recimo, od Lavrova i Putina. A ako su Lavrov i Putin u nevolji, a ja mislim da jesu, onda mislim da to ima sputavajući efekat na oba ova političara koji su na Vašoj granici. Tako da se mogu samo nadati da to obojicu sputava od raznih oblika avanturizma, koji su opasni. Platili ste užasnu cijenu u krvi za destabilizaciju na Balkanu, a mi jednostavno ne želimo tu ponovo ići.

N1: Pomenuli ste da je opozicioni kandidat u Mađarskoj dobio pet minuta u toku kampanje, slična je situacija i u Srbiji. U srpskom parlamentu postoji samo jedna stranka i njen koalicioni satelit. Idu na izbore, predsjedničke i parlamentarne izbore. Ako se ništa ne promijeni, da li verujete, jer često se kaže da Srbija sjedi na dvije stolice, jedna je ka Zapadu, druga ka Istoku. U ovom trenutku nisu uveli sankcije Rusiji. Vjerujete li da bi, ako Vučić pobijedi, i ako nastavi taj odnos sa Istokom, da bi Putin mogao pokušati da destabilizuje, ne samo Bosnu, Srbiju, već i Crnu Goru, Albaniju i Sjevernu Makedoniju, koje su također dio ne samo zemalja koje teže ka EU, već su i članice NATO-a.

IGNATIEFF: Da jeste. Srbija istorijski sjedi, ne samo Vučić, već istorijski između Istoka i Zapada. Iskreno se nadam da Srbija zauzima zapadnu orijentaciju. Jer mislim da je tu budućnost. Mislim da budućnost ne leži na Istoku. I mislim da će, pošto svi shvate čistu brutalnost, uzaludnost, ludost onoga što Putin pokušava da uradi u Ukrajini, to početi da jača zapadnu orijentaciju srpske politike, ko god da je na čelu. Mislim da je problem negdje drugdje, što se Evropa pretvara da joj je stalo do Balkana, a zapravo nije. To nije prioritet i apetit za proširenjem je na nuli. I to je problem. Problem je što čitav region Balkana nema moćne podsticaje prema Zapadu. Ono čemu se može nadati je da ako Putin bude suočen s porazom u Ukrajini i sa međunarodnom izolacijom, da će u vakuumu koji rezultira, Evropa ponovo otkriti koliko je važno za evropsku sigurnost, imati Balkan koji ide prema Zapadu, koji ima perspektivu, budućnost, koji ima mogućnost viza i pristup zapadnoj Evropi. Sarajevo je jednostavno puno talentiranih ljudi koji su frustrirani godinama loše politike, ignorisani, ostavljeni, a to stvara problem stabilnosti. Morate se probuditi i shvatiti da bi jedna od posljedica potencijalnog poraza, ja kažem potencijalnog poraza Putina u Ukrajini, bila ponovno angažovanje Zapadne Evrope u budućnosti Balkana, dajući Balkanu u cjelini zapadnu orijentaciju.

N1: Element u tome su Sjedinjene Države. Joe Biden odlično poznaje vanjsku politiku. Tony Blinken odlično poznaje vanjsku politiku. Obojica su bili veoma angažovani u dejtonskim vremenima. Takođe imamo Christophera Hilla, starog sokola američke diplomatije, koji dolazi u Beograd kao novi američki ambasador. Može li Joe Biden iskoristiti to znanje i utjecaj koji ovdje ima da investira na Balkanu, da gurne region prema Zapadu. I koji bi bio najbolji način da se to uradi? Da li je to kroz Evropsku uniju, da li je to preko NATO-a ili mješavina to dvoje, da se u ovoj situaciji približi čitav region zapadnom krilu?

IGNATIEFF: Ovo su sjajna pitanja i istina je da tip kao što je Chris Hill, Joe Biden, ovi ljudi znaju šta je dobro za Balkan. Oni pomalo poznaju i razumiju Balkan. Loša vijest je da ih nije briga. Imaju druge stvari za riješiti. Ono što se mora dogoditi je da oni moraju početi da uviđaju vezu novog Hladnog rata u kojem im je potreban Balkan. Oni moraju stabilizovati Balkan i moraju ponovo investirati u Balkan. I je li to preko EU? Nadam se da će biti, ali EU je veoma alergična na proširenje. Upravo su primili 3 miliona ukrajinskih izbjeglica. Mislim da se veoma ustručavaju da prime bilo koga drugog. Volio bih da ovo nisam rekao, ali mislim da se to dešava. Dakle, ono što će promijeniti igru je ako počnu uviđati da ruski neuspjeh u Ukrajini ili relativni neuspjeh u Ukrajini, stvara priliku da se jasnije uđe na Balkan i da Balkanu daju orijentaciju prema Zapadu. A to onda znači da Sjedinjene Države moraju izvršiti određeni pritisak na EU da nešto učini, da otvori investicije, da otvori vize, da otvore razne stvari koje bi ljudima na Balkanu dale osjećaj da za njih postoji budućnost. Da li će to uraditi, to ne znam, ali to će biti geostrateško, uradiće to, ne zato što im je stalo do Vas, nego zato što žele da imaju sigurniju Evropa. I tu će se bivše jugoslovenske republike uklopiti u veći dizajn.