Vjerovatno najpoznatiji brod svih vremena, koji na dnu Atlantskog oceana leži već preko 110 godina, zahvaljujući 3D tehnologiji i mapiranju oceanskog dna sad je moguće vidjeti u potpuno novom svjetlu.

Napravljen je prvi kompletni digitalni scan Titanika uz pomoć kojeg je moguće cijeli brod vidjeti u 3D tehnologiji, kao da vode nema.

Istraživači vjeruju da će se na ovaj način otkriti novi detalji o tome što se tačno desilo te kobne travanjske noći 1912. godine, kad je poginulo preko 1500 osoba.

“Još uvijek postoje pitanja, osnovna pitanja, na koja treba odgovoriti”, rekao je Parks Stephenson, analitičar Titanica, za BBC News.

Rekao je da je ovaj model “jedan od prvih velikih koraka u usmjeravanju priče o Titanicu prema istraživanju utemeljenom na dokazima – a ne nagađanjima”. Titanic je opsežno istražen otkako je olupina otkrivena 1985. Ali toliko je golem da nam u mraku dubine kamere mogu pokazati samo djelomične snimke broda u raspadanju.

Nova snimka prikazuje olupinu u cijelosti, otkrivajući potpuni pogled na Titanic. Sastoji se od dva dijela, s pramcem i krmom udaljenim oko 800 m. Ogromno polje krhotina okružuje razbijeni brod. Skeniranje su u ljeto 2022. proveli Magellan Ltd, kompanija za kartiranje dubina, i Atlantic Productions, koji snimaju dokumentarac o projektu.

Podmornice, kojima je daljinski upravljao tim na specijaliziranom brodu, provele su više od 200 sati istražujući olupinu uzduž i poprijeko. Snimili su više od 700.000 slika iz svakog kuta, stvarajući tačnu 3D rekonstrukciju.

Gerhard Seiffert iz Magellana, koji je vodio ekspediciju, rekao je da je to najveći projekt podvodnog skeniranja koji je ikada proveo.

“Dubina, gotovo 4000 metara, predstavlja izazov, a na tom mjestu također postoje struje – i ne smijemo ništa dirati kako ne bismo oštetili olupinu”, objasnio je.

“A drugi izazov je da morate mapirati svaki kvadratni centimetar – čak i nezanimljive dijelove, kao što je polje krhotina, morate mapirati blato.”

Skeniranje pokazuje i veličinu broda, kao i neke detalje, poput serijskog broja na jednom od propelera. Pramac, sada prekriven stalaktitima od hrđe, još uvijek je prepoznatljiv. Međutim, krma je haotična zbrka metala. Ovaj dio broda se urušio kada je pao na morsko dno.

U okolnom polju krhotina razbacani su predmeti, uključujući raskošne metalne predmete s broda, kipove i neotvorene boce šampanjca. Tu su i lične stvari, uključujući desetke cipela koje leže na dnu.

Parks Stephenson, koji je godinama proučavao Titanic, rekao je da je bio oduševljen kada je prvi put vidio snimke.

“Omogućuje vam da vidite olupinu onako kako je nikada ne možete vidjeti iz podmornice, i možete vidjeti olupinu u cijelosti, možete je vidjeti u kontekstu i perspektivi. A ono što vam sada pokazuje je pravo stanje olupine”, rekao je.

Rekao je da bi proučavanje skenova moglo ponuditi novi uvid u ono što se dogodilo s Titanicom te kobne noći 1912. godine.

“Stvarno ne razumijemo karakter sudara sa santom leda. Ne znamo čak ni je li ga udarila uz desni bok, kao što se prikazuje u svim filmovima”, objasnio je.

Proučavanje krme, dodao je, moglo bi otkriti mehaniku kako je brod udario u morsko dno. More uzima danak na olupini, mikrobi je izjedaju, a dijelovi se raspadaju. Historičari su itekako svjesni da vrijeme istječe za potpuno razumijevanje pomorske katastrofe.

Ali skeniranje sada zamrzava olupinu u vremenu i omogućit će stručnjacima da proniknu u svaki detalj.