Rat je uvijek pitanje biranja između jednog rizika i drugog. Skoro tri godine Evropa se uglavnom ponašala kao da ne mora donijeti taj izbor: mogla je podržavati ukrajinsku borbu protiv Rusije i očuvati evropski sigurnosni poredak – a istovremeno izbjegavati stavljanje vlastitog stanovništva i vojnih snaga u opasnost. S obzirom na pogoršanje vojne situacije u Ukrajini, mogućnost smanjenja vojne pomoći iz Washingtona i sve veću vjerovatnoću primirja koje ide u korist Rusiji, izbjegavanje bolnih odluka za Evropu možda više neće biti održivo, piše Franz-Stefan Gady, viši saradnik na Međunarodnom institutu za strateške studije.
Gady ističe u analizi za Foreign Policy da je ključno pitanje šta slijedi nakon primirja – “Evropa se suočava s dvije opcije: obavezati se na odbranu primirja, čak i silom ako je potrebno, ili rizikovati brutalniji sukob u narednim godinama koji možda neće biti ograničen na Ukrajinu“.
On smatra da bi Rusija vjerovatno ignorisala bilo kakve sigurnosne garancije za Ukrajinu bez značajnog prisustva zapadnih vojnih snaga u toj zemlji. Naime, novoizabrani predsjednik SAD-a Donald Trump i njegov tim već su se povukli iz mogućnosti slanja američkih trupa, rekavši da bi to bila odgovornost Evrope.
Zbog toga francuski predsjednik Emmanuel Macron pokušava pridobiti podršku za evropske mirovne snage. Nedavno je posjetio Poljsku kako bi predstavio svoj prijedlog, ali je odbijen. Njemačka, sa svojom odlazećom vladom, također izgleda spremna na odbijanje. S druge strane, italijanski ministar odbrane Guido Crosetto izjavio je da bi Italija bila spremna učestvovati.
“Evropa ne može izbjeći ovu raspravu osim ako nije spremna riskirati gubitak Ukrajine i suočavanje s većim vojnim sukobom u budućnosti“, smatra Gady.
Međutim, on ističe da, sve dok Ukrajina ne stabilizira liniju fronta, rasprave o raspoređivanju evropskih trupa su čisto teorijske.
“Tek kada Rusija prizna da više ne može ostvariti značajne pobjede 2025. godine, razmotrit će pregovore o zamrzavanju sukoba. Do tog trenutka možda ćemo doći ako buduća Trumpova administracija nastavi s naznakama da razmatra strategiju “eskalacije kako bi deeskalirala” – drugim riječima, povećavanje pritiska na Rusiju kroz dodatne isporuke oružja Ukrajini kako bi se ojačala pregovaračka pozicija Kijeva i natjerala Moskva da se nagodi pod razumnim uslovima. Međutim, doći će trenutak kada će Trump proglasiti da je Ukrajina sada problem Evrope, a Evropa mora biti spremna s planom djelovanja“, piše on.
Macronov prijedlog?
Gady ističe da je ideja da bi Evropa mogla odvratiti Rusiju od kršenja primirja i obnavljanja napada prisustvom lakih mirovnih snaga iluzija: “to ne bi bilo doraslo ruskim, borbeno iskusnim mehanizovanim formacijama i stoga bi imalo malo vrijednosti odvraćanja“.
Druga opcija je robusnija sila sposobna za borbu i zadržavanje pozicija u slučaju ruske agresije – poput američkih snaga duž demilitarizirane zone na Korejskom poluotoku ili NATO misije na Kosovu.
Problem je jasan: Rusija vjerovatno neće prihvatiti snažne zapadne snage s robusnim mandatom na liniji primirja, dok tradicionalne mirovne snage Ujedinjenih nacija ne bi pružile dovoljno odvraćanja.
Potencijalno rješenje moglo bi biti kombinacija ta dva pristupa: tradicionalni mirovnjaci, idealno iz zemalja globalnog juga, mogli bi direktno patrolirati demilitariziranom zonom duž linije primirja, dok bi robusne evropske snage za brzo reagovanje bile stacionirane dublje unutar neokupirane Ukrajine. Ne bi bilo američkih trupa u Ukrajini, niti bi to bilo pod NATO zastavom, što bi možda bilo prihvatljivije Rusiji. Ipak, Gady pretpostavlja da Trumpova administracija ne bi direktno učestvovala kako bi izbjegla ono što smatra evropskim oslanjanjem na SAD i spriječila uvlačenje u sukob.
Treba biti jasno da bi Evropa morala obezbijediti robusne snage s čvrstim mandatom. Prema navodima, Macronov prijedlog uključuje koaliciju evropskih država koje bi trajno stacionirale kopnene snage u Ukrajini.
Gady procjenjuje da bi to zahtijevalo minimum od pet brigada – otprilike 25.000 do 30.000 vojnika. Veličina te snage mogla bi zahtijevati između 75.000 i 90.000 vojnika zbog standardne rotacije između obuke, aktivnog raspoređivanja i oporavka. Osoblje za podršku dodatno bi povećalo ovaj broj.
Pitanje je da li Evropa može implementirati takvu vojnu misiju.
Prema autoru, može iz vojnog aspekta, ali uz važne uslove:
“Prvo, s obzirom na široko rasprostranjeni nedostatak spremnosti, evropskim snagama će trebati najmanje nekoliko mjeseci za pripreme, uključujući okupljanje snaga, obuku za kombinovano ratovanje i upute ukrajinskih oficira s direktnim iskustvom u vojnim operacijama u zemlji.
Drugo, Evropi će biti potrebna jasna strategija izlaska. Snage ne bi bile trajne; njihovo raspoređivanje omogućilo bi Ukrajini da obnovi i ojača svoje snage kao odvraćanje od novih ruskih napada.
Treće, s obzirom na loše stanje evropskih vojnih kapaciteta i spremnosti, bit će potrebni kompromisi. Države koje nisu voljne ili sposobne poslati trupe u Ukrajinu mogle bi biti uvjerene da preuzmu veće odgovornosti u evropskim vojnim misijama na Zapadnom Balkanu ili u Africi, oslobađajući trupe drugih zemalja. To bi također moglo značiti povlačenje evropskih snaga iz trenutnih mirovnih misija UN-a na Bliskom istoku i drugdje, kao i privremeno preusmjeravanje nekih NATO snaga iz baltičkih država.
Četvrto, američka podrška bit će apsolutno ključna, čak i ako Washington odbije pružiti trupe. To uključuje pomoć u planiranju misije, logistici, obavještajnim podacima i isporuku dodatne vatrene moći. Čak i ako ne rasporede snage, Sjedinjene Države bi mogle podržati Evropljane dodatnim odvraćanjem, moguće preusmjeravanjem ili prijetnjom preusmjeravanja svojih snaga s novim oružanim sistemima iz Njemačke u Poljsku. Pozicioniranje ove taktičke grupe bliže potencijalnim metama u Ukrajini i ruskoj enklavi Kalinjingrad pružilo bi dodatno odvraćanje i poslalo snažnu poruku Rusiji“.
Na kraju, Evropa će morati imati jasno razumijevanje šta takva misija podrazumijeva i kakva su specifična pravila angažmana. Ova operacija ne bi bila usporediva s evropskim angažmanima u Afganistanu ili Iraku. Evropske snage bi morale biti spremne za intenzivne, borbene operacije protiv Rusije velikih razmjera. a ne za male operacije protiv slabo naoružanih pobunjenika. Ovo uključuje i jasan plan za odgovaranje na neizbježne ruske provokacije, uključujući sabotaže iza linije prekida vatre ili “slučajne” raketne napade koji bi ubili i povrijedili evropsko osoblje.
Gady također objašnjava da bi Evropske brigade morale biti mehanizirane, uključujući borbene tenkove, oklopna transportna vozila, borbena vozila pješadije i samohodne artiljerijske sisteme. Osim toga, trebale bi ključne sposobnosti podrške poput sistema za zračnu i raketnu odbranu, alata za elektronsko ratovanje i inženjerske opreme za izgradnju čvrstih odbrambenih pozicija u slučaju obnove neprijateljstava. Također bi bilo potrebno korištenje evropskih borbenih i drugih aviona unutar ukrajinskog zračnog prostora.
Još jedno pitanje koje treba riješiti prije bilo kakvog raspoređivanja je hoće li evropske snage ostati odvojene ili integrirane s ukrajinskim borbenim formacijama. Gady predlaže “simbiotičan odnos u obuci”: Ukrajina bi se još brže integrirala u NATO vojnu doktrinu, dok bi evropske snage učile od ukrajinske vojske, koja ima najviše iskustva u borbi protiv ruske ratne mašinerije.
Postoji li volja?
Pretpostavimo da se sve navedeno može ostvariti. Najveće pitanje ostaje: Bi li Evropljani zaista ratovali protiv ruskih snaga kako bi osigurali liniju prekida vatre?
“Iznad svega, rat je sukob volje. Šta ako evropski političari nemaju volju za borbu? Ako ruske snage napadnu, hoće li evropski lideri sedmicama ljubazno moliti ruskog predsjednika Vladimira Putina da prestane dok odlučuju šta učiniti, moleći pri tome za podršku SAD-a? Šta ako je jedna država spremna za borbu, a druga nije—i jednostrano povuče svoje snage? Može li Putin jednostavno ignorisati prisutnost evropskih trupa i narediti svojim snagama da zaobiđu njihove baze? Šta se događa ako ispali rakete na Ukrajinu preko glava Evropljana samo kako bi testirao njihov odgovor? Ova i mnoga druga pitanja trebaju biti razmotrena i riješena prije bilo kakvog stvarnog raspoređivanja“.
On ističe da Putin može, kao i inače, računati na “evropsko neslaganje koje je pomogao potaknuti“.
“Francuska je uronjena u političku krizu, dok se nedavno srušena njemačka vlada suočava s izborima, pri čemu pitanje njemačke podrške Ukrajini već koriste politički ekstremisti i frakcije u tradicionalnim strankama. Ratni zamor je rasprostranjen osjećaj u Evropi. U narednim mjesecima, koordinirani napor propagandista iz Kremlja, podržan od njihovih evropskih simpatizera, mogao bi nastojati prikazati Rusiju kao pravog tražitelja mira, zadovoljnu prisvajanjem dijelova Ukrajine“, piše on.
Ističe da suprotstavljanje ovom narativu zahtijeva, prije svega, jasnoću o pravom značaju Ukrajine za evropsku sigurnosnu arhitekturu.
“Ako je Ukrajina zaista ključna, ključno je objasniti Evropljanima da ovaj rat nije samo o budućnosti Ukrajine, već i o sposobnosti Evrope da održi sigurne granice i očuva mir na kontinentu. Istovremeno, Evropljani moraju razumjeti da odlučujuća ukrajinska pobjeda koja bi oslobodila velike dijelove ruski okupirane Ukrajine možda više nije izvediva u kratkoročnom ili srednjoročnom periodu“, piše on, te dodaje da to nije porazni stav, već realizam, te da upravo taj stav dijele mnogi Ukrajinci svjesni stvarnosti na terenu.
Na kraju je podcrtao da bi naredna godina mogla biti ključna za postizanje novog statusa quo za Ukrajinu i Evropu.
“Ako Evropljani žele izbjeći sljedeći rat, moraju biti spremni direktno se angažirati u Ukrajini—uprkos očitim rizicima. Vjerovatnoća da će Rusija poštovati bilo kakvu obavezuna papiru je mala ili nikakva, lekcija koju je Zapad, nadamo se, naučio. Sve se svodi na odabir između poznatih i nepoznatih prijetnji: suočavanje sa oslabljenom ruskom vojskom sada, s mogućnošću njenog odvraćanja od daljnjih napada, nasuprot velikoj vjerovatnoći rata s jačom Rusijom za nekoliko godina. Vojne akcije nose rizike. Međutim, ne djelovati može biti još veći rizik za evropsku sigurnost“, piše on na kraju.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!