Veliki broj Ukrajinaca dolazi u Poljsku bježeći od rata u svojoj domovini. U poljskom Przemyslu udaljenom 15 kilometara od Medyke - granice sa Ukrajinom, bila je i ekipa portala N1 koja je razgovarala sa ljudima koji su svoj život spakovali u kofere i sigurnost traže u nekim drugim državama.

Jedna od njih bila je i 24-godišnja Velida koja je iz Kijeva sa majkom, prijateljicom i psom putovala dva dana do Poljske.

Kako nam je ispričala, bio je to mukotrpan put.

“Do Lavova je trebalo oko 11 sati, što je bilo veoma ekstremno. Ljudi su stajali u vozu, nije bilo mjesta za sjesti. Dijelili smo sjedišta, bilo je dozvoljeno da dvije osobe sjede na jednom mjestu, ali bilo ih je po pet. Bilo je mnogo djece, bilo je mnogo i kućnih ljubimaca, ali i starih ljudi. Tako da je to bilo jako pomiješano, veoma teško putovanje do Lavova. Srećom ima volontera i danas pomažu i Ukrajinci, ljudi u našim gradovima, volontiraju i traže mjesta za boravak. A mi smo bili u umjetničkoj galeriji, organizovali su sve za ljude koji dolaze tamo sa hranom, odjećom, hranom za kućne ljubimce, svime što je potrebno, četkicom za zube, sve je bilo tu. Odatle smo krenuli prema poljskoj granici, jer nam je to bio glavni cilj, da izađemo iz Ukrajine, ne znajući kuda ćemo dalje. Zatim smo krenuli na veoma dug i psihički i fizički iscrpljujući put, jer smo morali pješačiti oko 10 kilometara sa torbama i svime ostalim. Trebalo je oko 12 do 13 sati da pređemo na poljsku stranu sa ukrajinske strane”, ispričala nam je Velida.

Velidina sestra je ostala u Kijevu jer, kako kaže, nije željela ostaviti supruga samog koji se bori na ratištu u Ukrajini.

“Ujutro sam razgovarala sa njom, zvala sam je. Očigledno, kada pitamo kako je tamo, ona kaže ‘pa dobro je’. To je sve što ona može reći. Kao ‘dobro smo’, ali očigledno možemo da razumijemo, bili smo tamo i čuli sam eksplozije bombi, čula sam pucnjavu i vidjela sam paniku i mi smo isto tako bježali. Živim na sedmom spratu, jako je glasno kad nešto eksplodira. Tako da sam otrčala u podrum, u skloništa sa mamom i našim zalihama i svime, bilo je jako teško”, navela je.

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

Velida je bila zaposlena u jednoj firmi u Ukrajini, a zanimljivo je da govori sedam jezika. Engleski odlično govori te nam spominje da je i završila studij tog jezika jer je imala želju biti učiteljica.

Rat u Ukrajini mnoge je planove promijenio.

“Naš prvi cilj je bio da stignemo ovdje, samo da izađemo, a moja prijateljica, ona ima porodicu i prijatelje u Nemačkoj. Tako da ćemo otići tamo, možda tamo živjeti neko vrijeme. A onda ćemo odlučiti šta dalje. Zaista ne znamo šta da radimo”, istakla je Velida.

Do granice u Poljskoj su trebali sati, ali Velidi je posebnu snagu davao njen pas kojeg je povela sa sobom. Zove se Joy, simbolično, jer Velidi i njenoj porodici donosi radost.

“On je zaista sladak, veoma miran i, što je impresivno, rekla bih veoma tolerantan. Kada je počelo granatiranje, trčao je kada bi čuo nešto glasno. Mi ne bismo ni znali da nešto prelijeće iznad a on bi već trčao okolo. On bi to čuo više nego mi. I on bi počeo da trči, a mi bismo onda rekli ‘uredu, nešto se dešava’. Da, čak i kada su puštali sirene u Kijevu za upozorenje na opasnost, on bi znao prije nas. On zaista dobro čuje, tako da bismo očigledno znali da se neke stvari dešavaju uz njega, ako je pod stresom ili uplašen pa smo bili svjesni toga s njim”, rekla je Velida.

Na kraju razgovora je poslala i poruku svim ljudima koji ostaju bez svojih domova i najmilijih dok traje rat u Ukrajini.

“Nadam se da će Ukrajina ostati jaka i da ćemo biti u stanju da odbranimo svoju zemlju”, poručila je Velida.

Sve vijesti vezane za situaciju u Ukrajini možete pratiti na našem LIVE BLOGU.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad