Netanyahu izgubio većinu, ali zadržao moć da vodi rat: Šta sve može dok Izrael čeka novu vladu?

Dok opozicija pokušava dogovoriti novu koaliciju, Izrael se suočava s neobičnom situacijom: premijer bez parlamentarne većine može ostati na vlasti sedmicama, pa i mjesecima.

Izraelski predsjednik Isaac Herzog 8. novembra zvanično je povjerio mandat za sastavljanje vlade Gadiju Eisenkotu, bivšem načelniku Generalštaba izraelske vojske i lideru stranke Yashar.

Tokom konsultacija s predsjednikom, stranke koje imaju ukupno 67 zastupnika preporučile su Eisenkota, dok je 46 zastupnika podržalo Netanyahua. Preostalih sedam nije preporučilo nijednog kandidata.

Međutim, tih 67 preporuka ne znači da Eisenkot već ima osiguranu parlamentarnu većinu za formiranje vlade. Njegovi potencijalni partneri imaju ozbiljne političke razlike, posebno kada je riječ o saradnji s arapskim strankama.

Netanyahuov desničarski i vjerski blok osvojio je 53 od ukupno 120 mandata u Knessetu, dok su četiri stranke Eisenkotovog saveza osvojile 48. Arapske stranke imaju 19 zastupnika.

Premijer bez parlamentarne većine

Kako objašnjava Al Jazeera u analizi objavljenoj 10. novembra, izraelski politički sistem omogućava dosadašnjoj vladi da nastavi obavljati dužnost sve dok nova ne dobije povjerenje parlamenta.

Prema članu 30 izraelskog Osnovnog zakona o vladi, izvršna vlast ne prestaje automatski nakon izbora.

To znači da Netanyahu ne mora napustiti premijersku funkciju samo zato što je izgubio većinu ili što je predsjednik mandat povjerio drugom političaru.

Politički analitičar Ehab Jabareen za Al Jazeeru ocijenio je da se Izrael nalazi u svojevrsnom ustavnom paradoksu.

Netanyahu više nema parlamentarnu većinu, ali njegovi protivnici još nisu postigli dogovor koji bi omogućio njegov odlazak.

Prema Jabareenovoj ocjeni, Netanyahuova politička prednost sada proizlazi upravo iz podjela među strankama koje žele njegovu smjenu.

Može li Netanyahu započeti novi rat?

Najvažnije pitanje odnosi se na ovlasti privremene vlade u oblasti nacionalne sigurnosti.

Prema analizi izraelskog lista The Times of Israel, vlada koja obavlja dužnost zadržava široke izvršne ovlasti, uključujući mogućnost donošenja odluka o vojnim operacijama.

Privremeni status ne predstavlja automatsku zakonsku prepreku za napad na Iran ili provođenje drugih vojnih operacija.

Ipak, Netanyahu ne može samostalno donijeti odluku o započinjanju rata.

Član 40 Osnovnog zakona o vladi propisuje postupak donošenja takvih odluka, uključujući odgovarajuću odluku vlade ili ovlaštenog ministarskog tijela.

To znači da Netanyahu i dalje može predvoditi proces odlučivanja o vojnoj akciji, ali mora poštovati zakonske procedure.

Posebno je značajno što njegov kabinet nastavlja upravljati sigurnosnim institucijama i donositi odluke o vanjskoj politici.

Jabareen upozorava da bi Netanyahu mogao koristiti postojeće regionalne sukobe i sigurnosne prijetnje kako bi ojačao svoju političku poziciju.

Kao moguće krizne tačke navodi Iran i Liban.

Međutim, riječ je o procjeni analitičara, a ne o dokazu da Netanyahu namjerava pokrenuti vojnu eskalaciju radi ostanka na vlasti.

Ko kontroliše obavještajne službe?

Netanyahu kao premijer zadržava značajnu ulogu u radu sigurnosnog kabineta.

Izraelska unutrašnja sigurnosna služba Shin Bet i tokom mandata privremene vlade ostaje pod premijerovim nadzorom.

Jabareen upozorava da je posebno važno kako se obavještajne informacije predstavljaju članovima sigurnosnog kabineta.

Premijer ima značajan uticaj na predstavljanje sigurnosnih prijetnji i mogućih odgovora na njih.

Eisenkot i njegovi politički saveznici nisu članovi sadašnjeg sigurnosnog kabineta, zbog čega nemaju neposrednu ulogu u njegovom odlučivanju.

Ipak, Netanyahuove odluke i dalje podliježu važećim zakonima, institucionalnim procedurama i mogućem sudskom nadzoru.

Šta privremena vlada ne može jednostavno uraditi?

Iako zadržava široke izvršne ovlasti, Netanyahu se suočava s ograničenjima u drugim oblastima.

Prema The Times of Israel, privremena vlada mora pokazati dodatnu suzdržanost prilikom imenovanja visokih državnih zvaničnika i donošenja velikih finansijskih odluka.

Imenovanje novog načelnika Generalštaba, direktora Mossada ili šefa Shin Beta, naprimjer, moglo bi zahtijevati obrazloženje zašto odluka ne može sačekati formiranje nove vlade.

Slično važi za značajne neplanirane budžetske izdatke koji bi mogli ograničiti djelovanje buduće administracije.

U hitnim sigurnosnim okolnostima takve odluke mogu biti opravdane, ali podliježu dodatnoj pravnoj kontroli.

Netanyahu se suočava i s parlamentarnim ograničenjem.

Bez većine u Knessetu njegova vlada ne može računati na usvajanje novih zakona.

To je posebno značajno za eventualne zakonske inicijative koje bi mogle uticati na njegovo dugotrajno suđenje za korupciju.

Opozicija ima glasove, ali nema dogovor

Eisenkot sada ima 28 dana da pokuša sastaviti novu vladu, uz mogućnost produženja mandata za dodatnih 14 dana.

Međutim, stranke koje su ga podržale tokom predsjedničkih konsultacija ne dijele jedinstvenu političku platformu.

Njegov savez osvojio je 48 mandata, što je daleko od potrebnih 61.

Arapske stranke imaju ukupno 19 zastupnika, ali Eisenkot je ranije odbacivao mogućnost njihovog uključivanja u vladu.

Druga mogućnost bila bi saradnja s ultraortodoksnim strankama, no tu postoji ozbiljan sukob oko vojne obaveze.

Eisenkot je tokom kampanje zagovarao širenje obaveznog vojnog ili nacionalnog služenja, dok ultraortodoksne stranke nastoje sačuvati izuzeća za svoje zajednice.

Associated Press navodi da su među mogućim rješenjima i manjinska vlada uz vanjsku podršku, dogovor o podjeli vlasti ili novi izbori.

Koliko dugo Netanyahu može ostati premijer?

Izraelski sistem ne predviđa automatski datum predaje vlasti nakon parlamentarnih izbora.

Netanyahu ostaje premijer sve dok nova vlada ne bude formirana i ne dobije povjerenje Knesseta.

Ako Eisenkot ne uspije sastaviti koaliciju, predsjednik može povjeriti mandat drugom zastupniku, uključujući Netanyahua.

Ukoliko ni naredni pokušaji ne uspiju, Izrael bi se mogao suočiti s novim izborima.

Takav rasplet mogao bi produžiti Netanyahuov ostanak na funkciji za nekoliko mjeseci.

U međuvremenu, opozicija može koristiti svoju parlamentarnu snagu za kontrolu rada Knesseta, njegovih odbora i zakonodavne inicijative.

Međutim, parlamentarna većina protiv Netanyahua nije isto što i dogovorena većina za novu vladu.

Upravo zbog toga Izrael se nalazi u situaciji u kojoj premijer koji je izgubio izbore i dalje zadržava značajan dio izvršne moći.

Dok Eisenkot pokušava okupiti koaliciju, Netanyahu ostaje na čelu vlade koja može donositi odluke o vojnim operacijama, nacionalnoj sigurnosti i vanjskoj politici.

Njegov privremeni status, dakle, ne znači da je prestao upravljati državom.