Bosna i Hercegovina je pogođena kombinacijom niske stope nataliteta i emigracije, što je trend potaknut etničkim tenzijama i “gađenjem” koje ljudi osjećaju prema korupciji u zemlji, piše New York Times.
Tekst počinje sa pričom Fikreta Puhala, 61, koji je 1992. izbjegao iz svog sela Sočice. Selo koje je ostavio iza sebe je tada imalo više od 400 stanovnika, dvije prodavnice i školu.
Više od polovine stanovništva bili su Bošnjaci, ostali Srbi. Puhalo je istakao kako niko nije obraćao pažnju na to sve dok ekstremistički političari nisu počeli da “traže krv”.
Više od decenije nakon što je pobjegao iz svog doma u istočnoj BiH, Puhalo se vratio u svoje selo. Tada je tu živjelo svega 100 ljudi, većinom Srba koji su ostali i određeni broj Bošnjaka koji su odlučili da je sigurno da se vrate.
Danas ih je ostalo samo 15. Prodavnice su nestale, škola također.
“Svi ostali su umrli ili su se odselili. Ovdje se nije rodilo nijedno dijete otkako sam se vratio”, rekao je Puhalo, pokazujući prazne domove po kamenitim brdima oko porodične zemlje na kojoj drži svoje ovce.
Dio šire demografske krize
Kako navodi novinar Andrew Higgins, odumiranje ovog sela odražava svjetski fenomen siromašnih poljoprivrednih područja koji gube ljude jer idu ka urbanim centrima. On ističe da je to također dio ozbiljne demografske krize koja pogađa široke dijelove istočne i centralne Evrope, uključujući relativno prosperitetne zemlje poput Poljske i Mađarske, jer niska stopa nataliteta i emigracija smanjuju broj ljudi i “podstiču etnonacionalističke političare koji se bune protiv ‘razvodnjavanja’, čak i izumiranja domaćeg stanovništva”.
Higgins navodi da nacionalisti u zemljama poput Mađarske upozoravaju da postoji rizik da njihov narod nestane i da budu zamijenjeni onima koji dolaze sa strane, te su se okrenuli protiv imigranata, uprkos ozbiljnom nedostatku radne snage. Dodaje da su također promovirali “uglavnom uzaludne” programe koje finansira država, a koji imaju za cilj da podstaknu žene da rađaju više djece.
“Nigdje, međutim, demografija i politika oko nje nisu tako napete kao u BiH, maloj, etnički podijeljenoj državi. Kao i mnoge siromašnije zemlje, ima visoku stopu emigracije, koja je porasla tokom rata 1992-95. Ali ima i izuzetno nizak natalitet, fenomen koji se obično povezuje s bogatijim zemljama”, navodi on.
Objašnjava da se u selu Sočice broj stanovnika dramatičnije smanjio u proteklih 20 godina mira, nego za vrijeme rata u zemlji.
Na mezarju seoske džamije, obnovljenoj iz ruševina nakon rata, nalazi se mezar Farisa Suljanića, koji je emigrirao na rad u Austriju, gdje je poginuo u 27. godini u saobraćajnoj nesreći 2021. godine.
Iznad zemlje Puhala nalazi se napuštena kuća Veljka Samardžije, koji je prije nekoliko godina umro neoženjen, ostavivši kuću zatrpanu svojim malobrojnim stvarima — jugoslovenskim pasošem, blijedim porodičnim fotografijama, malim frižiderom i glomaznim televizorom. Njegove dvije rodice umrle su u obližnjoj kući, također neudate i bez djece.
Stopa fertiliteta u BiH, broj rođene djece po ženi, jedna je od najnižih u Evropi, dijelom i zbog toga što je veliki broj žena u fertilnoj dobi napustilo zemlju. Tek je ispred Malte, koja ima duplo veću prosječnu mjesečnu platu.
“Dodik manipuliše brojkama kako bi pokazao da dobro radi svoj posao”
“Situacija je očajna”, rekao je za NYT Nebojša Vukanović, poslanik Skupštini bh. entiteta Republike Srpske.
Navodi se da nije poznat podatak koliko tačno ljudi živi u ovom entietu, a posljednji popis stanovništva iz 2013. godine pokazao je da je taj broj nešto više od milion.
Vukanović, oštri kritičar “autoritarnog lidera” ovog područja, Milorada Dodika, koji tvrdi da njegova regija ima 1,4 miliona ljudi, vjeruje da je taj broj sada pao na 800.000 ili manje, piše Higgins.
Vukanović je rekao da Dodik “manipuliše brojkama kako bi pokazao da dobro radi svoj posao”.
“Dodik, ratoborni i duboko korumpirani srpski nacionalista, je više puta prijetio da će proglasiti svoju teritoriju nezavisnom državom i razbiti Bosnu, potpirujući etnički nacionalizam kako bi učvrstio svoju vlast i izbjegao krivično gonjenje”, piše Higgins.
Kako bi pomogao u širenju svoje poruke da entitet nestaje, Vukanović je nedavno objavio sumorni snimak posjete opštini Ulog. On je rekao za NYT da je tu prije rata živjelo preko 7.000 ljudi, ali da to mjesto sada ima samo sedam stanovnika koji su tu tokom cijele godine, te da su zgrade uništene ne uslijed rata, nego uslijed zanemarivanja.
Michael Murphy, ambasador Sjedinjenih Država u BiH i čest kritičar Dodika, ukazao je na demografske probleme kao dokaz njegove loše vladavine entitetom RS.
“Ako je Dodikov cilje da se smanji RS, on u tome uspijeva”, istakao je Murphy nedavno u saopštenju, navodeći brojke koje pokazuju da se radna snaga u RS-u smanjila za 10 posto u jednoj godini.
Drugi sastavni dio zemlje, entitet Federacija (FBiH), također je izgubio veliki broj ljudi.
“Uglavnom većinski hrvatska područja Federacije — gdje većina stanovnika ima pasoše susjedne Hrvatske, članice Europske unije, te mogu slobodno putovati i raditi po cijelom bloku — posebno su teško pogođena egzodusom”, navodi se.
“Političari ne žele novi popis”
Emir Kremić, generalni direktor Državne agencije za statistiku BiH, rekao je da je “evidentno da ljudi napuštaju sve dijelove zemlje”.
Rekao je da se ne zna precizno koliko je ljudi otišlo, i to dobrim dijelom zato što nije jasno koliko je ljudi ostalo.
“Jednostavno ne znamo koliko ljudi ovde živi. Potreban nam je novi popis stanovništva”, rekao je on.
Higgins navodi da upravo to ne žele etnonacionalistički političari, “koji se plaše rezultata”.
“Tri glavne bosanske etničke grupe – muslimanski Bošnjaci, pravoslavni Srbi i rimokatolici Hrvati – brinu se o gubitku u igri brojeva. Bilo je potrebno tri godine prepucavanja nakon popisa stanovništva iz 2013. da bi rezultati bili objavljeni, jer je svaka grupa željela vidjeti veći broj, a time i veći politički utjecaj za svoju zajednicu”, navodi on.
Kremić je rekao da bi grubi pokazatelj o tome koliko je populacija smanjena mogla biti studija koju je prošle godine proveo njegov Zavod za statistiku kako bi procijenio korištenje poljoprivrednog zemljišta u BiH. Utvrđeno je da je 30 posto poljoprivrednih domaćinstava evidentiranih tokom popisa 2013. nestalo.
“Tamo više nije bilo nikoga”, rekao je on.
Posljednji popis stanovništva iznosio je 3,5 miliona stanovnika u BiH, mnogo manje u odnosu na 4,4 miliona u prethodnom prebrojavanju, godinu dana prije izbijanja rata. Prema nekim procjenama, broj je sada ispod dva miliona stanovnika tokom cijele godine. Bečki institut za demografiju izračunao je da je BiH od 1990. do 2017. godine pretrpjela pad stanovništva od 22 posto uglavnom zbog emigracije, što je najveći pad u regionu.
Nacionalna stopa nataliteta kontinuirano je opadala od 1999. godine i, nakon kratkog naleta poslijeratnih povrataka, emigracija je ponovo porasla, što je doprinijelo onome što je izvještaj Akademije nauka BiH nazvao “demografskom zimom” vođenom ekonomskim problemima i “kolektivnom depresijom” nad izgledima zemlje.
Na Univerzitetu u Sarajevu su studenti podijeljeni oko toga da li će ostati ili otići. Neki, posebno oni iz porodica sa dobrim vezama, ne vide razloga da rizikuju da emigriraju. Drugi ne vide mnogo mogućnosti ako ostanu.
“Politička nestabilnost tjera ljude iz zemlje”
Enis Katina, student kriminalistike, rekao je da bi volio da se zaposli u policiji, ali da ne vidi “stvarnu perspektivu za mlade ljude u ovoj zemlji”. Naveo je da je odlazak “jedina budućnost” koju mladi imaju.
Muris Čičić, iz Akademije nauka i koautor njenog izvještaja, rekao je da BiH nije toliko beznadežna kao što mnogi stanovnici, posebno mladi ljudi, vjeruju, ali da je još uvijek opsjednuta sumorom o budućnosti zbog stalnih prepirki političkih elita koja se naširoko smatra korumpiranom i sebičnom.
“Politička nestabilnost je glavni pokretač koji tjera ljude da odu ili da razmišljaju o odlasku”, rekao je Čičić.
On je istakao da je malo vjerovatno da ponovo izbije rat u zemlji, ali da postoji strah od toga koji je potaknut izrazito stranačkim medijima i zapaljivim izjavama političara poput Dodika, te su mnogi ljudi očajni.
“Sistem ovdje je neodrživ a sve izgleda tako beznadežno”, rekao je.
Među onima koji su pesimistični zbog izgleda za budućnost zemlje je Eldin Hadžić, 40-godišnji mehaničar koji je pobjegao u Njemačku početkom 1990-ih kako bi izbjegao rat. On se vratio 1998. i sada je odlučan u tome da želi da ponovo ode. Nedavno je otputovao iz svoje kuće u Šipovu u Sarajevo da posjeti privatnu agenciju za pomoć u tom procesu.
“Svako ko ima imalo pameti mora otići”, rekao je Hadžić, proklinjući sve političare, bez obzira na nacionalnu pripadnost, kao lopove.
“Svi su oni isti, samo rade za svoje lične interese. Da biste ostvarili svoje snove u Bosni, morate biti lopov”, rekao je on.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!