"Nismo u ratu, ali više nismo ni u miru": Evropa brine da je već u ratu - a Amerika to nije primijetila

Evropa je 80 godina smatrala svoj mir nepovredivim. Sada više ne može biti sigurna u to. Popularna fraza za novo doba neizvjesnosti je "siva zona" - stanje u kojem ništa nije crno ili bijelo; ni u potpunom ratu ni u potpunom miru.

Ali, piše CNN, Merz nije jedini koji brine. Bivši šef NATO-a George Robertson, koautor britanskog vladinog izvještaja o odbrani, žalio se na nedavne sajber napade i upozorio da civilna infrastruktura nije spremna. "Možemo li zamisliti da je samo slučajnost da se ove stvari dešavaju, da se sabotaža dešava širom Evrope?", rekao je Robertson na jednom govoru prošle sedmice.

"Moramo se brinuti zbog napada u sivoj zoni. Bit će prekasno ako se svjetla ugase", nastavio je Robertson. Pitao je svoju publiku u idiličnom Wigtownu, na jugozapadu Škotske, svijetu daleko od rata u Ukrajini: "Imate li svi baklje s aktivnim baterijama u svakoj sobi u svojoj kući? Imate li svijeće?"

Pojave dronova, koja su zatvorila aerodrome na kopnenom dijelu Evrope i dovela do podizanja NATO aviona u zrak, otkrila su nedostatak spremnosti Evrope nakon decenija strateškog sna i bacila sumnju na to da li vlade oslabljene populističkim nemirima mogu skupiti političku volju za ponovno naoružavanje.

I nikada nije bilo više neizvjesnosti oko snage američkih sigurnosnih garancija NATO partnerima. Predsjednik Donald Trump tvrdi, do besvijesti, da rat u Ukrajini nikada ne bi počeo da je on bio predsjednik. Ali novi alarm je na njegovom mjestu. Da li je njegova ambivalentnost prema zapadnom savezu, zbunjenost oko njegovih crvenih linija i psihodrama laskanja i odbacivanja od strane predsjednika Vladimira Putina otvorila put opasnom ruskom avanturizmu?

Rastuće tenzije preko Atlantika teško da su prodrle u američki toksični politički balon. Uglavnom su bile u sjeni atentata na Charlieja Kirka, Trumpovog slanja trupa Nacionalne garde u američke gradove i zatvaranja vlade.

Rusija do sada, mudro, nije testirala američku sigurnost.

Ruska "flota u sjeni"

Ali poljski ministar vanjskih poslova Radek Sikorski povukao je analogiju za američke gledaoce. "Svaka suverena država ima pravo da se obračuna s uljezima", rekao je za CNN-ovog Fareeda Zakariju. "Ne biste tolerirali kubanske MiG-ove iznad Floride".

Poljska je bila šokirana kada je prošlog mjeseca više ruskih dronova ušlo u njen zračni prostor. Američki odbrambeni zvaničnici nisu bili sigurni da li je to bilo namjerno. To gotovo nije bilo važno, s obzirom na to da je ovo bio jedan od najgorih upada na teritoriju NATO-a ikada.

Ideje o pukoj grešci potkopane su kasnijim događajima. Međunarodni aerodrom u Kopenhagenu morao je biti zatvoren dva puta sedmično nakon misterioznih pojava dronova, a sumnjalo se na Rusiju. Danska je glavna podrška Ukrajini. Letovi na aerodromu Oslo u Norveškoj bili su kratko obustavljeni prošlog mjeseca, a zatim i ove sedmice nakon pojave dronova. Aerodrom u Minhenu je prošle sedmice dva puta zatvoren iz istog razloga. Dana 19. septembra, avioni NATO-a presreli su tri ruska aviona koji su narušili zračni prostor članice alijanse Estonije.

Raste zabrinutost zbog ruske "flote u sjeni" starih tankera i drugih plovila koja se koriste za izbjegavanje ratnih sankcija protiv Ukrajine. Centar za strateške i međunarodne studije u Washingtonu izvijestio je ove godine da je flota korištena za podmorske napade na kablovsku infrastrukturu, sabotaže i subverzije.

Rusija je ismijala zabrinutost evropskih članica NATO-a, nazivajući to paranojom zamišljenom kao izgovor za vojno gomilanje za koje tvrde da prijeti Moskvi. "Neću to više raditi", rekao je Putin prošle sedmice, uz blagi osmijeh, i negirao da ima dronove koji bi mogli dosegnuti Njemačku, Francusku ili Portugal.

Bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev izjavio je u ponedjeljak da porijeklo dronova nije poznato, ali da se nada da će upadi navesti birače u Francuskoj i Njemačkoj da se okrenu protiv svojih lidera. "Glavna stvar je da kratkovidni Evropljani osjete opasnost od rata na vlastitoj koži. Da se boje i drhte kao nijeme životinje u krdu koje se tjera na klanje", rekao je Medvedev.

Medvedev je ovih dana više online trol nego pravi igrač moći Kremlja. Ali je neprepoznatljiv u odnosu na predsjednika koji je uživao u prijateljskom ručku s predsjednikom Barackom Obamom u Ray's Hell Burgeru u Arlingtonu, Virginia, na vrhuncu nesretnog resetiranja odnosa između SAD-a i Rusije.

Rusija kuha evropsku "žabu"

Pod pretpostavkom da se svi ovi incidenti mogu pripisati ruskom ratovanju u sivoj zoni, koji je vojni cilj Moskve?

"Izgleda vrlo slično ruskom. I imaju mnogo razloga zašto to žele učiniti", rekla je Kirsten Fontenrose, predsjednica kompanije Red Six Solutions, koja pruža tehničku ekspertizu o borbi protiv dronova, odobrenu od strane američke vlade. "Ispitujete granice međusobne posvećenosti zemalja NATO-a", rekla je Fontenrose Becky Anderson na CNN International. "Imamo ovu analogiju... o kuhanju žabe u loncu iz koje žaba ne iskoči da bi se spasila jer voda ključa tako sporo da ne zna da se kuha. Ovo je kao da Rusija polako povećava pritisak na zemlje NATO-a. Koliko daleko može ići?"

Rusija također igra geopolitičku igru.

"Trenutno Rusija testira koliko je Evropa zaštićena", rekla je Kristine Berzina, viša saradnica u Njemačkom Marshallovom fondu Sjedinjenih Američkih Država. "Da li je evropski prelazak na jaču moć i odbranu stvaran? Da li Evropljani razvijaju stvarne sposobnosti da zaustave Rusiju? I kakav je apetit SAD-a da podrže Evropu?"

Putin već dugo pokušava da razdvoji članice NATO-a u Evropi i između SAD-a i ostatka NATO-a. To je posebno bio slučaj tokom rata u Ukrajini, kada se čini da su članice alijanse najudaljenije od zone sukoba manje ugrožene od onih na starim frontovima Hladnog rata u Istočnoj Evropi.

A još jedan potencijalni cilj ratovanja u sivoj zoni za Moskvu, na koji je nagovijestio Medvedev, jeste izazivanje uzbune među zapadnim biračima što bi moglo oslabiti političku odlučnost da se nastavi naoružavati Ukrajinu.

Zapad je odgovorio na ruski poziv na buđenje jačanjem zračne odbrane duž svog istočnog krila. Britanija i Francuska su poslale avione. Poljska je pozvala Član 4 NATO-a kako bi sazvala diskusije o tome šta učiniti. Najviši evropski lideri govorili su o stvaranju "zida dronova" protiv ruskih bespilotnih letjelica. I u upečatljivoj inverziji ratne dinamike, Ukrajina - koja sada ima najiskusniju vojsku u Evropi - poslala je osoblje da obuči neke zemlje NATO-a ruskim taktikama i sposobnostima. U širem smislu, države članice su donijele Trumpu pobjedu na samitu NATO-a ove godine obećavajući da će povećati izdvajanja za odbranu na 3,5% BDP-a.

Genijalnost navodnog ruskog napora leži u tome što su uspjeli da svoje evropske neprijatelje stave u stanje pripravnosti uz relativno malo truda i troškova.

Majda Ruge, viša saradnica za politiku u Evropskom vijeću za vanjske odnose u Berlinu, istakla je da Evropi nedostaje ekonomičan način da odgovori. "Poljska koja koristi F-35 za gađanje zaista jeftinih ruskih dronova stavila je na radar većine evropskih lidera zahtjev da budu vrlo brzi u razvoju efikasnije i jeftinije tehnologije".

Trump možda pogoršava situaciju

Ali da li je sve ovo zaista neophodno? Nekoliko dronova koji su uletjeli u zračni prostor NATO-a nisu nikoga ubili. Možda je bolje "okrenuti drugi obraz", jer bi pretjerana reakcija NATO-a - možda ako bi neka država članica oborila ruski avion - mogla riskirati eskalaciju koju je NATO pokušavao izbjeći tokom cijelog rata u Ukrajini. Međutim, takav stav umanjuje činjenicu da najozbiljnija prijetnja ne dolazi od flota dronova, već od hibridnog, sajber i tajnog ratovanja - koje je također uključivalo snažne ruske sabotaže širom Evrope.

Drugo pitanje je američki odgovor, koji bi sigurno bio daleko snažniji pod bilo kojim modernim predsjednikom osim Trumpa.

"Evo nas!", napisao je Trump na društvenim mrežama nakon što su ruski dronovi preletjeli Poljsku, ponašajući se više kao zbunjeni komentator nego kao lider slobodnog svijeta. Kasnije je razmišljao da je upad možda bio greška. Ali prošlog mjeseca je u Ujedinjenim nacijama predložio da države NATO-a obore ruske avione, ovisno o okolnostima.

Evropski lideri NATO-a stoga pokušavaju shvatiti kako predsjednik očekuje da će odgovoriti i koliko bi SAD pomogle. Trump voli održavati neizvjesnost kao alat državništva, ali u ovom kontekstu dvosmislenost bi mogla biti opasna, posebno ako bi uzrokovala da Rusija poveća provokacije zasnovane na pogrešnom tumačenju američke ambivalentnosti prema saveznicima.

Također je teško odvojiti Trumpove strateške namjere od njegovih emocionalnih oscilacija u odnosu s Putinom. Trenutno je razočaran što je njegov prijatelj odbacio njegove mirovne napore za Ukrajinu, što je bio dio pokušaja da osvoji Nobelovu nagradu. Ali u prošlosti se pokazalo da je podložan manipulacijama kremaljskog moćnika.

Nepokolebljivost Evrope je također upitna. Uznemireni ruskim ekspanzionizmom i Trumpovim neprijateljstvom prema stavu "Amerika na prvom mjestu", centristički evropski lideri obećali su da će ubrzati ponovno naoružavanje i učiniti više kako bi odbranili svoje dvorište. Ali politička kriza u Francuskoj, politička opsada koja pogađa britansku laburističku vladu i politički izazovi koji se nadvijaju nad Merzom otežat će prikupljanje novca iz preduženih ekonomija i traženje nepopularnih žrtava od birača koji su američki sigurnosni kišobran uzimali zdravo za gotovo.

"Kinetički incident" ili iznenadna eskalacija u koju je uključena Rusija mogli bi biti jedini koji će na kraju poljuljati samozadovoljstvo, rekao je Berzina. "To je vrlo zastrašujuće, jer je bilo dovoljno znakova, a ovaj rat u Ukrajini se odužio dovoljno dugo, a Rusija je naučila previše u posljednje tri i po godine da bi Evropa bila toliko nespremna".

'Svi moraju znati šta treba da rade'

Kratkoročna spremnost je jedna stvar. Prava sigurnost će doći tek kada zapadna društva budu otpornija na ratovanje u sivoj zoni, sajber napade i hibridne taktike koje koriste Rusija i drugi protivnici.

Kao što je Robertson rekao, "Odbrana nije samo stvar oružanih snaga zemlje. Naš izvještaj kaže da to mora biti poduhvat cijele zemlje. Svi moraju biti uključeni. Svi moraju znati šta treba učiniti u vanrednoj situaciji".

Nicholas Dungan, generalni direktor firme za strateško savjetovanje CogitoPraxis sa sjedištem u Holandiji i član Evropske mreže lidera, slaže se s Robertsonom. "Problem nije u potpunosti vojni, a ni odgovor nije u potpunosti vojni", rekao je. "Taj odgovor zavisi od otpornosti cijelog društva, uključujući velike kompanije koje kontrolišu veliku većinu kritičnih sistema koji omogućavaju funkcionisanje naših društava".

Dungan vidi rastuću saradnju između vojnih stratega, koji su itekako svjesni rizika, i privatnog sektora, što dokazuje nedavna NATO konferencija u Hagu usmjerena na civilno-vojnu saradnju, ili CIMIC.

Prijeteći stav Rusije pokazuje da je vremena malo. Ali možda je učinila uslugu NATO-u.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad